Mavrović za AJB: Neće biti ‘Alija’ nakon Alija

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

Proslavljeni hrvatski boksač, legendarna ‘Šaka sa Srednjaka’ ili ‘irokez’ Željko Mavrović, višestruki europski prvak i branitelj naslova, koji je meč s velikim Lennoxom Lewisom za svjetsku titulu u teškoj kategoriji 1998. godine izgubio ‘tijesno’ na bodove, za Al Jazeeru govori o utjecaju koji je na njega imao Muhammad Ali, zašto ga smatra najvećim i zašto se po njemu nikad više neće pojaviti neki novi ‘Ali’.

• Gospodine Mavrović, kako vi doživljavate odlazak Muhammada Alija i smatrate li ga i vi najvećim, kako ga doživljavaju mnogi, ali i kako je u jednoj od najpoznatijih izjava 20. stoljeća i on sam to rekao za sebe?

– U prvom redu želim reći da je umro najveći sportaš svih vremena i iza toga stojim. Najveći ne samo kao boksač, nego vjerujem da je to čovjek koji živio sport čitavim svojim bićem i vodio to biće do samih granica izdržljivosti. Svojim pristupom treningu i natjecanju nekoliko je puta dovodio svoj život do ruba smrti dajući ga boksu i sportu, ali cijelo vrijeme istovremeno razmišljajući kako djeluje na mlade, na ljude, na društvo općenito. On je živio s tom društvenom odgovornošću, rekao bih, da ne govorimo koliko je bio humanitarno angažiran, pomagao ljudima pojedinačno, izvlačio ih iz zatvora, obilazio brojne državnike koji su mogli pomoći da se riješe neke kompleksne situacije. Pri tom nije žalio ni štedio sebe. On je jedan od tipova ljudi koji nije razmišljao o tome da može ugroziti sebe, nego je jednostavno išao, živio i radio.

• O njegovom boksu, tehnici i pristupu kojima se i boksači i publika već desetljećima dive, vjerojatno je već napisano i rečeno sve. Ipak, što vas kod njega najviše fascinira, da tako kažem?

– Način njegovog boksa, u prvom redu ta mekoća kojom je izvodio i povezivao udarce. To nije nitko osim njega mogao i vjerojatno neće nikada ni moći. A opet, unatoč toj ljepoti, znao je nevjerojatno učinkovito završavati mečeve. Nisam nikada vidio nekoga tko je tako vladao ringom, tako se dobro osjećao u njemu i bio tako efikasan.

• Zasigurno ste onda i vi u svojoj karijeri, kao i mnogi, nešto pokušali ‘skinuti’, ‘kopirati’ od njega?

– Naravno. Kao dijete sam ‘napajao’ knjigom “Ja, najveći”, njegovom autobiografijom, podcrtavao sam u njoj i označavao riječi i rečenice različitim bojama. On me inspirirao i na neki na davao poticaj i na neki način ‘upućivao’ kako da radim i napredujem. Kao klinac sa 17. godina, dok sam išao u 3. razred srednje škole i kada sam već osvojio nekoliko naših lokalnih naslova, hrvatskih i jugoslavenskih, taj osjećaj koji se usadio u mene čitajući tu knjigu navodio me da sam bio siguran da biti jedan od najboljih boksača na svijetu i boriti se za svjetsku titulu, biti prvak. Siguran sam da ne možeš promašiti uspjeh kada se inspiriraš njegovim životom i načinom razmišljama i svim tim sadržajem koji možeš pronaći u toj knjizi.

• Uvijek kada se sportske ikone, kao i velikani s drugih područja, umirove, a posebno kada nas zauvijek napuste, nekako nužno se javljaju promišljanja hoće li ih ikad netko moći nadmašiti. Pa eto, po vama, može li je jednog dana pojaviti neki ‘Ali’ nakon Alija?

– Mislim da je to nemoguće, on je bio jedan i jedini, jedinstven. Prvenstveno zbog vremena – gotovo je nemoguće vratiti to vrijeme u kojem je on boksao. Planet je tada živio drugačije, a danas je, rekao bih, planet mnogo manja bara u kojoj ima puno više krokodila. Gotovo nije moguće objediniti sve elemente, organizaciju, medije i sve ostalo, da bi te svi priznali i potvrdili tvoju sportsku i drugu veličinu. Planet je u ono vrijeme jedinstveno i bez dvojbi podržavao neke veličine, a Ali je bio dio tog i takvog vremena.

Izvor: Al Jazeera