Meksikanci, van; dobro došao, El Chapo

Zahtijeva se i da sud odredi drugog sudiju koji će razmotriti žalbu i ispitati optužbe (EPA)

Posle Pabla Eskobara nema većeg narkobosa od Meksikanca Hoakina Gusmana El Ćapa (59). Lider najprofitabilnije narkomultinacionale (Sinaloa) stigao je u Sjedinjene Američke Države nekoliko časova pre nego što se novi predsednik Donald Tramp zvanično zakleo na Kapitol Hilu da će “zaustaviti krvoproliće” na američkim ulicama, proterati sve ilegalne (meksičke) imigrante, da neće više štititi tuđe granice, već da će američku teritoriju odvojiti od Meksika zidom (3.200 kilometara) koji će se izgraditi o trošku južnog suseda.

Dolazak El Ćapa u predvečerje Trampove inauguracije podsticaj je humoristima da se poigravaju s teško svarljivom činjenicom da je na čelu supersile čovek koji ceo susedni narod stavlja u isti koš: “narkodileri, kriminalci i silovatelji”.

Ironija pomaže da se lakše uoče čudovišne promene koje od Amerike prave Trampolandiju: humorista nedeljnika Njujorker predložio je da El Ćapo zauzme poziciju šefa Američke agencije za borbu protiv droge (DEA), što su brojni američki komičari zdušno prihvatili.

Meksičkog narkomagnata proglasili su idealnim kandidatom za visoku funkciju u Trampovoj administraciji. Kao i ostali Trampovi favoriti, El Ćapo je hiperbogat, već godinama figurira na Forbsovoj listi kao jedan od najmoćnijih Meksikanaca zajedno s milijarderom Karlosom Slimom, a profit njegove kompanije meri se s najuspešnijim multinacionalama.

Sposobni El Chapo

Kratki (kako se sa španskog može prevesti Gusmanov nadimak El Ćapo), protivi se svemu što agencija na čijem bi čelu bio na papiru propoveda (borba protiv rasturanja i proizvodnje droge). Njegovi inženjeri izgradili su u najkraćem roku čudovišne najmodernije tunele, koji povezuju SAD s Meksikom, što govori o njegovim sposobnostima da brzo i savršeno izgradi najkomplikovaniju infrastrukturu.

I obnova američke infrastrukture među prioritetima je predsednika SAD-a. Gusman ima svoju vojsku i policiju i rukovodio je mnogim likvidacijama protivnika. U poslednjih desetak godina u Meksiku je u ratu protiv droge izginulo bar 200.000 ljudi.

Gusman je sigurni i veliki uvoznik američkog najsavremenijeg oružja iako je lično bio u posedu zlatnog kalašnjikova sa dijamantskim ornamentalnim šarama, što mu je oduzeto kad je treći put dospeo do zatvora, posle dva uspešna dugotrajna bekstva.

El Ćapo će zbog svojih zlodela (izvoza u SAD više od 200 tona kokaina, ogromne količine marihuane i sintetičkih droga) verovatno biti primoran da do kraja života protiv svoje volje ostane u SAD-u u samici najčuvanijeg zatvora, dok će mnogi njegovi sunarodnici dobiti kartu u jednom pravcu i vratiti se kući, gde će zbog Trampovih dekreta zateći još manje posla nego kada su “trbuhom za kruhom” krenuli u “obećanu zemlju”.

Stotine tunela

To neće zaustaviti Gusmanove kamione, avione, podmornice… Posebnu ulogu u zidom pregrađenom kontinentu imaće međunarodni tunelski (podzemni) saobraćaj. A eto, El Ćapo je, kao i svaki veliki biznismen, i to predvideo, pa je ispod zemljane granice između Amerike i Meksika uz pomoć narkonovca izgradio oko 200 najsavremenijih tunela, na kojima mu zavide mnoge svetske saobraćajne sile.

“Jadan Meksiko: tako daleko od boga, a tako blizu Amerike.” Nikad dosad nije bila aktuelnija i tačnija ova česta uzrečica, kojom su Meksikanci proklinjali svoju geografsku sudbinu. Čim je Tramp rekao zbogom Baraku Obami i njegovoj porodici i ušao u Belu kuću, na sajtu predsedničke palate ukinut je španski jezik.

Bio je to zlokobni predznak da se Tramp u predizbornoj kampanji nije šalio i da je Amerika koju želi da gradi “Velika BELA zemlja”, kako je to primetila i jedina afroamerička dobitnica Nobelove nagrade, književnica Toni Morison.

Svoju opsesiju Tviterom i prezir prema mejnstrim medijima predsednik Tramp potvrdio je objavljujući na toj društvenoj mreži da “ćemo graditi (veliki) zid”, što je, naravno, “veliki dan za Ameriku”.

Pre nego što je potpisao predsednički ukaz o zidu, zabrani ulaska migranata iz “zemalja sklonih terorizmu”, zaštiti granica, produženju zatvorskih kapaciteta u Gvantanamu (na Kubi, u američkoj vojnoj bazi) Njujork tajms i ostali američki mediji morali su da se oslone na sadržaj 140 reči Trampovog tvita i preko svojih izvora dodaju detalje iz nacrta dekreta koji će narednih dana kao tornado zbrisati mnoge dosadašnje tekovine SAD-a.

Sva je prilika da će u “samoljubivom patriotskom zanosu” novog predsednika mediji kao značajni stub američke demokratije postati kolateralna šteta.

Faraonski poduhvat

Sada je jasno da se Tramp nije šalio kada je u kampanji obećavao da će velikim zidom pregraditi američki kontinent mada nije blisko pameti da u 21. veku jedan milijarder uspeva da postane predsednik svetske supersile na takvim srednjovekovnim zavetima.

Njegova je namera da za taj faraonski graditeljski poduhvat uzme pare od Meksikanaca.

Izgleda da to neće biti izvodljivo na samom početku već da će Tramp prvo zavući ruke u džep američkih poreskih obveznika. Meksikanci se pribojavaju najgoreg scenarija: da se migrantima iz Meksika i zemalja Srednje Amerike nametnu harači na novčane doznake koje šalju svojima kući, radeći krvavo u Americi.

Vladina kancelarija za procenu i opravdanost troškova izračunala je da bi samo izgradnja jednostruke ograde po jednoj milji (1,6 kilometara) koštala 6,5 miliona dolara i dodatnih 4,2 miliona po milji za jače pregrade i okolne puteve. Ovi proračuni ne uzimaju u obzir troškove održavanja pregrade, koja bi se prostirala duž većeg dela 3.200 kilometara duge granice s Meksikom.

Čak bi i republikanci, mišljenje je Nensi Pelosi, liderke demokrata, mogli da osujete Trampov plan da se 14 milijardi dolara proćerda na zid.

No, Tramp ne odustaje od pohoda na Latinose i muslimane, za čiji ulazak u SAD najavljuje zabranu, čime krši osnovne postavke ljudskih prava i sloboda, rangirajući ljude po veri i boji kože.

Da li se neko još seća da je do pre neki dan u Beloj kući stanovao Barak Obama, sa srednjim imenom Husein, i da li je ta Amerika, koja je prva na kontinentu dva puta izabrala crnog predsednika, čiji je otac bio musliman iz Kenije, zauvek otišla u istoriju?

Ponižavanje susjeda

Tramp je svoj tvit o zidu emitovao istog dana kada mu na njegov poziv dolazi ministarska delegacija iz Meksika, kao prethodnica meksičkom predsedniku Enriku Penji Nijetu, koji u goste Beloj kući treba da stigne 31. januara, odmah posle britanske premijerke Tereze Mej.

Ako se poseta iz susednog Meksika ne otkaže, biće to prilika da Tramp drugi put u kratkom roku javno ponizi šefa susedne države. Prvi put je kao kandidat za predsednika, Tramp, na poziv Penje Nijeta, putovao u Sijudad Meksiko da bi tamo rekao ono što nijedan Meksikanac nije želeo da čuje: da će izgraditi zid, proterati migrante, nametnuti velike takse za biznismene koji svoju proizvodnju sele u Meksiko i zbog kojih američki radnici ostaju bez posla.

Mnogo je reči bilo utrošeno na promenu spoljne politike prema Kini, Rusiji, Aziji, na Bliskom Istoku, ali mnogo je manje analiza napravljeno o posledicama Trampovih namera da uništi veze sa susednim Meksikom, svim drugim srednjoameričkim zemljama i da Latinsku Ameriku izgura u najudaljeniji budžak poslednjeg dvorišta, iz kojeg, doduše, južni deo kontinenta nikad nije ni uspeo da se izvuče.

U situaciji kada je Meksiko proglašen spoljnim neprijateljem broj jedan, zemlja mariačija, Maja i Asteka ima malo manevarskog prostora da se nosi s takvom politikom. Više od 80 odsto meksičkog izvoza odlazi u SAD (ne računajući narkoposlove), bilateralna razmena iznosi 500 milijardi dolara godišnje, a i pre nego što je zvanično preuzeo funkciju Tramp je uspeo da spreči preseljenje pojedinih američkih postrojenja na jug.

Među njima su neki od najvećih proizvođača automobila kao što su Ford i Dženeral motors.

Nasilje i mržnja

Na ceremoniju proglašenja svojih antimigrantskih dekreta predsednik SAD-a, kako piše portal Politiko, pozvao je porodice ubijenih Amerikanaca koji su stradali u sukobu s imigrantima iz Latinske Amerike. Biće to način da se na još viši nivo uzdignu sve rasprostranjeniji izlivi nasilja i mržnje prema došljacima.

Meksiko bi bio neozbiljna zemlja kad bi dozvolio da državu koja je druga ekonomska sila u latinoameričkom regionu smlate pesimizam i bespomoćne misli. Suviše su duge i višestrane veze između ova dva suseda da bi se sve završilo na bespogovornoj predaji pod Trampov šinjel.

Kako se čuje iz meksičkog tima, koji predvodi ministar spoljnih poslova Luis Videgaraj, delegacija s juga dolazi s istom parolom s kojom je Tramp dobio izbore. Samo što će meksički ministri novom šefu Bele kuće predočiti da je za njih “Meksiko na prvom mestu”.

Da mariači imaju svoje karte dokazuju i diplomate iz meksičke delegacije koji za pojedine latinoameričke medije najavljuju osnovne tačke svoje odbrane: 1. Vašingtonu je potrebna saradnja s Meksikom radi deportacije desetine hiljada srednjoameričkih imigranata pre nego što oni stignu do SAD-a; 2.Više od pet miliona američkih radnih mesta zavisi od prodaje robe Meksiku; 3. Ako hoćemo da uđemo u trag teroristima, narkokartelima i drugim kriminalcima koji hoće da uđu iz Meksika u SAD, saradnja između dve zemlje od ključnog je značaja, upozorava bivši američki ambasador u Meksiku, Antoni Vejn.

Što se NAFTA-e, sporazuma o slobodnoj trgovini, tiče (Kanada, Meksiko i SAD), tu će Meksikanci pokazati zube. Ako vide da im Trampovi predlozi za resetovanje NAFTA-e ne odgovaraju i da predsednik SAD-a nije spreman na ustupke, napustiće pregovore. Ko je lud da posle 20 godina odustaje od onog što je postignuto i prihvata lošije uslove, kaže jedan od diplomata iz meksičkog tima.

Smirivanje tona

Da bi se umirila meksička javnost, najvažnije je da se prilikom susreta dva suseda smiri ton. Meksikanci su ogorčeni na Trampa zbog njegovih užasnih stereotipa o susedima, ali i na svoje političare, koji trpe da Amerikanac ponižava i vređa celu naciju.

Pojedini Meksikanci danas priznaju da njihova nacija takođe uporno gaji stereotipe i predrasude prema “jenkijima”. Da bi se sve to razjasnilo, potrebna je dobra volja obe strane. Ako do toga ne dođe, nek’ se gradi zid.

A uvek će, i pored toga što Hoakin Gusman neće nikada izaći iz zatvora, postojati dobri tuneli, kroz koje će se kretati roba i ljudi, u oba pravca. Ako se Trampu takav saobraćaj više dopada. I uvek će postojati takvi kao što je El Ćapo, koji će zbog profita ratovati, ubijati, trgovati, graditi tunele i švercovati drogu.

To je zakon svakog biznisa: dok postoji potražnja, biće i ponude. Za Trampa, kada je o biznisu reč, nema tajne. Uostalom, i Trampove kule na Menhetnu i u drugim gradovima Amerike (Južne i Severne) gradili su “silovatelji, kriminalci i narkodileri”, odnosno Meksikanci.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera