Memoari otkrili tajne zavađenih Koreja

Piše: Andrei Lankov

Penzionisani političari vole pisati memoare. Nekada se čini da je pisanje memoara nakon odlaska u penziju u opisu posla vođa modernih država.

Ovi memoari obično dolaze sa političkim programom i dobrim dijelom uključuju opravdanja za postupke.

Iako to ima svoje dobre strane, u nekim slučajevima penzionisani političari otkriju podatke koje je najbolje čuvati u tajnosti.

Izgleda da su nedavno objavljeni memoari Leeja Myung-baka, koji je bio predsjednik Južne Koreje od 2008. do 2013, pod nazivom “Predsjednikovo vrijeme” prešli isuviše granica i javnosti dali informacije bez kojih joj je bilo bolje.

Većina otkrivenih podataka tiče se lokalne politike; bivši predsjednik izravnava račune sa domaćim oponentima, uključujući i svoju nasljednicu, predsjednicu Park Geun-hye. Međutim, otkrivene su i nove činjenice o načinima vođenja vanjske politike za vrijeme Leejevog mandata.

Gotovo sve povjerljive informacije koje je odlučio otkriti tiču se odnosa između Sjeverne i Južne Koreje.

Gdje povući crtu

Primjera radi, poznato je da su u Leejevo vrijeme, Seul i Pjongjang vodili povjerljive diskusije o mogućnosti još jednog samita Južne i Sjeverne Koreje.

Prvi samit je koštao 450 miliona dolara, dok je drugi samit isto tako indirektno plaćen.

Leejevi memoari su potvrdili da je do tih kontakata zaista došlo u 2009. godini i poslije, krajem 2010.

Memoari otkrivaju da ovi povjerljivi pregovori nisu doveli ni do kakvog rezultata jer je sjevernokorejska strana postavila veliku cijenu za spremnost da učestvuje na samitu.

Opet, dugo se zna da su samiti Južne i Sjeverne Koreje u suštini komercijalne operacije, gdje Južna Koreja Sjevernoj plaća priliku za slikanje.

Prvi samit je koštao 450 miliona dolara, dok je drugi samit isto tako indirektno plaćen.

Za treći samit, sjevernokorejska strana je tražila 500.000 tona žita kao pomoć u hrani, investiciju u projekte izgradnje puteva u vrijednosti od 100 miliona dolara te 10 milijardi dolara za razvojnu banku.

Lee je odbio platiti i pregovori su propali, ali su nastavljeni 2010. godine – nedugo nakon što je južnokorejska artiljerija granatirala južnokorejski otok, pri čemu su stradali civili, a svjetski mediji su počeli špekulirati da Koreji predstoji rat.

Pokušaji slanja delegacije

Bez obzira na to, bilo je vrijeme da Sjever pošalje delegaciju na Jug. Novi pokušj nije donio mnogo uspjeha iako su zahtjevi Sjeverne Koreje ovaj put bili daleko skromniji – svega 500.000 tona žita. Zanimljivo je da je muškarac koji je predvodio delegaciju pogubljen po povratku kući (dosta česta sudbina visokopozicioniranih sigurnosnih zvaničnika u ranim danima vladavine Kim Jong-una).

Ove otkrivene informacije će vjerovatno stvoriti prepreke za buduće pokušaje da se održi samit.

Sada će konzervativci, koji se oštro protive praksi “keš za samit” postati još oprezniji, a njihova budnost bi mogla ozbiljno narušiti sve pokušaje da se poprave odnosi između dvije Koreje (avaj, takvo unapređenje odnosa često podrazumijeva da bogati Jug vrši ustupke, daje darove i plaća novčane iznose).

Lee također priča kako je bivši kineski premijer s prezirom pričao o vladaru Sjeverne Koreje. Prisjeća se svog sastanka sa spomenutim premijerom Wen Jiabaom, koji je komentarisao sramotno mladu dob vođe Sjeverne Koreje (pitanje koje sjevernokorejski vođa navodno shvata ozbiljno).

Vodstvo Sjeverne Koreje sada u očima susjeda više ne izgleda pouzdano kao što je izgledalo prije nego je Lee objavio svoje memoare.

Jednom drugom prilikom je Wen navodno rekao Leeju kako misli da Kim neće ostati dugo na vlasti.

Javna je tajna da se kineske vođe ne dive sjevernokorejskoj vladi. Pa ipak, ovako precizni detalji su štetni.

S obzirom na klimave odnose između Sjeverne Koreje i Kine, takve opaske će vjerovatno kreirati dodatne probleme kineskim diplomatama – i bez sumnje, diplomate neće osjećati zahvalnost prema isuviše pričljivom Leeju.

Šok političke klase

Otkrivene su i druge informacije nevezane za politiku Sjeverne Koreje. Primjera radi, u svojim memoarima Lee piše kako se američki predsjednik Barack Obama uzrujao zbog napada na njegovu vanjskotrgovinsku politiku u američkim medijima. Uzrujanost možda jeste razumljiva, ali Obama baš i ne želi da se takvi podaci javno objave.

Memoari bivšeg predsjednika su naljutili mnoge u Seulu, uključujući i veliki broj stručnjaka za vanjsku politiku. Povjerljivost zaista jeste neophodna u međunaordnim odnosima, bez obzira šta bi naivni idealisti željeli da vjerujemo.

Vodstvo Sjeverne Koreje sada u očima susjeda više ne izgleda pouzdano kao što je izgledalo prije nego je Lee objavio svoje memoare. To nisu dobre vijesti za vanjsku politiku Južne Koreje.

Zato je šok političke klase u Južnoj Koreji razumljiv. Ali mi, skromni posmatrači, možemo se opustiti i uživati u predstavi.
Uvijek je zabavno saznati čiji detalji nisu potvrđeni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera