Oglasi

Merkel i osveta starog kluba bijelih dječaka

Skoro dva desetljeća konzervativni pakt muškaraca čekao je na političku osvetu kancelarki i čelnici Kršćansko-demokratske unije.
Angela Merkel proslavlja imenovanje za novu predsjednicu CDU-a na stranačkom kongresu 2000. godineAP

Njemačka kancelarka Angela Merkel 29. oktobra je objavila kako napušta mjesto šefice Kršćansko-demokratske unije, nakon 18 godina djelovanja na toj poziciji. Također je objavila kako se neće kandidirati na izborima nakon isteka mandata 2021. godine. Ako ostane do tada na vlasti, bit će drugi kancelar po dužini staža u novijoj njemačkoj historiji, odmah nakon Helmuta Kohla.

Kao prva žena na čelu države i stranke, ona je neumitno promijenila lice njemačke politike, naročito desnog centra. Kroz godine na vlasti, njen politički uspjeh i upornost su mnoge iznenadili, naročito one koji su joj pomogli da preuzme čelo CDU-a krajem 1990-ih. U to vrijeme je stranci prijetio veliki skandal, nakon što se otkrilo da je prihvatila donacije od lobiste iz industrije oružja Karlheinza Schreibera, što je dovelo do pada i bivšeg kancelara Kohla i lidera stranke Wolfganga Schaublea.

U vakuumu moći i krizi imidža koji su uslijedili, Merkel je smatrana idealnom osobom koja može preuzeti stvari i očistiti nered koji su napravili moćnici stranke poput Kohla, Schaublea i bivšeg blagajnika Walthera Leisler-Kiepa, prije njihova povratka na vlast. Bio je to klasični slučaj "staklene ivice": ženi se daje liderska uloga u vrijeme krize, kada su najveće šanse za neuspjeh. Ali, kada je Merkel uzela vlast u svoje ruke, ona ju je strateški sačuvala skoro dva desetljeća. Sada, nakon odluke da odstupi sa mjesta čelnice stranke i, kasnije, kancelarke, klub "starih momaka" u CDU-u se vraća željan osvete i uklanjanja njene političke zaostavštine.

Neformalna grupa Andenpakt

Da ode Merkel godinama je u miru čekao takozvani Andenpakt (Pakt Anda), neformalna interesna grupa u CDU-u, koju čine bijeli konzervativni muškarci. Pakt je napravilo nekoliko pripadnika mladeži CDU-a, tokom njihove zvanične posjete Južnoj Americi 1979. godine. Tokom leta iz Karakasa do Santijaga de Čilea (koji je išao preko planinskog lanca Ande i tako dao ime grupi), oni su se zarekli da će se skupa boriti za moć i međusobno se pomagati. Većina ovih muškaraca ima slično socioekonomsko naslijeđe, svi su rođeni u Zapadnoj Njemačkoj i većinom su katolici.

Njihov pakt je bio veoma uspješan i kroz godine su mnogi od njih izborili značajne karijere i osvojilo moćne političke pozicije, kako na pokrajinskom, tako i na federalnom nivou. Roland Koch, istaknuti liberal-konzervativac s pro-biznis agendom, postao je predsjednik-ministar Hessea, finansijske sile Njemačke. Christian Wulff, više liberalan kada je riječ o socijalnoj politici, ali i jednako za biznis kao Koch, izabran je za predsjednika-ministra Donje Saksonije, pokrajine domovine Volkswagena. Friedrich Merz, koji se sada nada da će naslijediti Merkel, postao je predsjednik parlamentarne grupe CDU-a, gdje je naslijedio svog mentora Schaublea.

Krajem 1990-ih Pakt Anda bio je spreman za konačan potez, a to je osvajanje vrha politike Njemačke – liderstvo CDU-a – i formiranje nove vlade. No, tada je izbio skandal s donacijama i pokvario im planove. Kako se stranka posvetila kontroli štete, Kohl i Schauble su se odlučili za novo lice. Sramežljiva, liberalna protestantica Angela Merkel, rodom iz Istočne Njemačke, izabrana je za generalnu tajnicu stranke. Ranije je bila dio ureda koje niko od ambicioznih iz Andenpakta nije držao za ozbiljne, kao što je Ministarstvo za žene i mlade ili Ministarstvo za okoliš u Kohlovoj vladi, pa tako ni nju nisu vidjeli kao prijetnju.

Smatrana je za idealnu osobu bez skandala za mjesto liderke stranke, koja će voditi CDU dok se ona oporavlja od skandala i dok je na vlasti Socijaldemokratska partija Njemačke. Niko nije ni zamišljao da će u 13 od narednih 18 godina ona biti kancelarka. Zapravo, jedna od prednosti koje je Merkel imala na početku karijere je činjenica da su je muškarci oko nje stalno potcjenjivali, uključujući iskusne političare kao što su Schauble i, čak, Kohl, koji ju je znao svati "Mein Madchen" (moja djevojčica).

Kako se pokazala Kholova 'djevojčica'

Pošto nisu smatrali Merkel ozbiljnom takmičarkom, lideri CDU-a su nominirali predsjednik-ministra Bavarske Edmunda Stoibera za kandidata za kancelara na izborima 2002. godine mimo nje. To je bilo veoma neuobičajeno, jer je bio običaj da lider stranke bude kandidat za kancelara. Nije bila riječ da Merkel nije željela biti na listi, no tada ona nije imala potrebnu političku podršku, dijelom zbog dominacije Andenpakta. Stoiber je, na kraju, izgubio izbore, što je omogućilo da Merkel preuzme moć. Pokazavši nevjerovatan makjavelijanski talent, uspjela je premašiti većinu glavnih rivala u stranci. Ne da je samo Stoibera gurnula na marginu, već je pobijedila Merza za mjesto liderke opozicije u Bundestagu.

Tako je Merkel, preko izbora 2002. godine, dobila dvije najjače pozicije u CDU. Tri godine kasnije je konačno dobila šansu da predvodi stranku na izborima. Nakon skromnog uspjeha, dogovorila je koalicioni dogovor sa SPD-om i tako postala prva njemačka kancelarka. U godinama koje su uslijedile nastavila je s konsolidiranjem moći u CDU i mnogi drugi članovi Andenpakta su postali žrtve njenih političkih šema. Naprimjer, Roland Koch se mnogo puta s njom suočio u stranci, najviše zbog njenog nastojanja da liberalizira konzervativnu politiku CDU-a i pogura je bliže političkoj ljevici. Na kraju se, ogorčen, povukao i, kao Merz, posvetio se privatnom sektoru.

Zatim, tu je bio i Christian Wulff, predsjednik-ministar Donje Saksonije. Da bi ga neutralizirala, jednostavno ga je unaprijedila u veoma poštovanu, ali politički nemoćnu poziciju predsjednika Njemačke. Tako je Kohlova "djevojčica" svima pokazala kako zna igrati igre moći bolje od mnogih muškaraca, koji su je gledali sa visine i smatrali je politički nemoćnom. Kroz 13 godina na vlasti, Merkel je uspjela izgraditi ime na domaćoj i stranoj sceni. U nekoliko navrata ju je magazin Forbes proglašavao "najmoćnijom ženom svijeta". Ostala je popularna u Njemačkoj i kada se zalagala za politike suprotne konzervativcima CDU-a, poput njene odluke da ukine vojna obaveza i otpiše nuklearna energija. Zapravo, kako neki posmatrači ističu, ona je izborila veliki uspjeh jer je radila po željama većine Njemaca.

No, to se promijenilo 2015. godine s izbjegličkom krizom. Dolazak više od miliona izbjeglica sa Bliskog istoka i drugdje imao je ogroman utjecaj na njemačku politiku. Liberalna politika otvorenih granica i poznata rečenica "Wir schaffen das" (Izborit ćemo se s tim) okrenuli su se protiv Merkel i doveli do spektakularnog jačanja ekstremne desnice, od koje je CDU brzo gubila uporište. Po prvi put, ili je pogrešno tumačila volju većine Nijemaca, ili je samo išla za uvjerenjima. Konzervativni kritičari i konzervativni mediji iskoristili su priliku da je ponovo kritiziraju; Merz je nazvao njenu politiku prema izbjeglicama "katastrofalnom", dok ju je Koch krivio za rast nepovjerenja među njemačkim građanima prema vladi na čelu s CDU-om.

Može li AKK naslijediti Angelu

Iako je pobijedila na izborima 2017. godine, izbjeglička kriza je bila prekretnica njene karijere, što je na kraju dovelo do njene odluke da napusti poziciju liderke CDU-a. Dolazeći izbori za novog lidera stranke tokom kongresa CDU-a u decembru je prilika za konzervativno krilo stranke da se osveti za sve godine na marginama zbog Merkel. Merz, koji je objavio da je spreman preuzeti stranku skoro odmah nakon objave kancelarke, trenutno je prvi kandidat. Izgleda kako on predstavlja nade konzervativne baze stranke gdje dominiraju muškarci u novo preuzimanje CDU-a i povratka konzervativnijoj politici. Ako on pobijedi, onda će biti skoro nemoguće za Merkel da zadrži kontrolu nad tim kad i kako će napustiti ured, nešto za šta je uvijek govorila da želi imati.

Međutim, ona ne odlazi bez još jedne borbe s protivnicima iz redova Andenpakta. Protiv Merza će biti štićenica Merkel Annegre Kram-Karrenbauer (poznata i kao AKK). Ona je veoma poštovana političarka s liberalnom agentom, koja je podržavala Merkel tokom izbjegličke krize. Kao vjernica katolkinja, više je konzervativna kada je riječ o socijalnim pitanjima (ona je, naprimjer, bila protiv istospolnih brakova), no poput Merkel, također je fleksibilna i njeguje srednju stazu dok nudi neke ustupke konzervativnim kritičarima stranke. Ako AKK pobijedi, Merkel će moći odraditi cijeli mandat kao kancelarka.

Također, AKK će vjerovatno sačuvati neke aspekte političke agende mentorice, uključujući zalaganje za jednaku zastupljenost spolova u stranci i vladi. Tokom njenog rada na čelu stranke, broj žena na moćnim političkim pozicijama se značajno povećao. U trenutnom kabinetu više od 40 posto ministara su žene, dok je početkom stoljeća, kada je Merkel bila dio posljednjeg kabineta Kohla, ona bila jedna od samo dvije ministrice. Ako Merz pobijedi na internim izborima, međutim, ova i ostale liberalne zaostavštine za koje se Merkel borila u opasnosti su da budu ukinute.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.