Milorad Mažić: Najlakše je kriviti sudije

Rekao bih da se i naš poziv ne razlikuje od ostalih – ako ličnim primerom šaljete pozitivnu poruku svi će vas poštovati. I obrnuto. (EPA)

Za većinu navijača ne postoje omraženiji likovi iz nogometnog teatra od – sudija. Za svakog drugog koji je dio ove priče, bilo da je riječ o protivničkom timu ili nekom njegovom igraču, ponekad se nađe i ona “nije on loš”.

Za sudije – teško, bilo da dijele pravdu u nekoj gradskoj, regionalnoj, državnoj ligi ili europskom i svjetskom prvenstvu. Jednostavno, “ljudi u crnom” su najčešće krivi za loše stanje voljenog tima.

Jedan od onih koji je sve to prošao je nogometni sudija Milorad Mažić, rodom iz Vrbasa u Srbiji.

Za Al Jazeeru govori o tome kako je biti sudija na zelenom terenu, kako se borio sa stereotipima, te kako je doći do Mundijala

  • Nogometne sudije zaista imaju nezahvalnu ulogu i jedan, pa makar i najmanji, kiks ih sa popisa tolerantnih šalje na listu omraženih. Za neke navijače sudije su najgora mora u sportu, nužno zlo. Kako ste Vi to doživjeli u svojoj dugogodišnjoj karijeri, dolaze li možda bolja vremena za nogometne arbitre?

– Na moju sreću, osetio sam na ličnom primeru da takvi stereotipi polako odlaze u prošlost. Imam priliku da, u svakodnevnim kontaktima, sa kolegama i ljudima iz fudbala u našoj zemlji, Evropi i svetu, osetim koliko je poziv sudije uvažavan na svim meridijanima.

Rekao bih da se i naš poziv ne razlikuje od ostalih – ako ličnim primerom šaljete pozitivnu poruku svi će vas poštovati. I obrnuto.

Staro je pravilo da na starim zaslugama nema lovorika, zato posao sudije zahteva svakodnevno potvrđivanje na svim poljima – terenu, komunikaciji sa okolinom, sudijskim forumima, školovanju mlađih kolega… Tu ne sme da bude popusta, niti konformizma.

  • Igrač može dati autogol, skriviti dva penala i tri pogotka u vlastitoj mreži, ali je sudija i tu često „kriv“, a na Balkanu zbog toga je nerijetko meta uvreda, povika, pa i fizičkih napada.

– Najlakše je pronaći alibi u sudijskim greškama. Istina, ipak, brzo izađe na videlo…

Povici sa tribina su jedna od čvorišnih tačaka sudijskog zanata, njegov sastavni deo. Zadatak sudije je da i njih primi kao sastavni deo posla, kao izazov više da ojača svoju psihu i bude spreman za mnogo više, što mu dobra karijera može da pruži.

Nažalost, iako ih ima sve manje, fizički napadi su i dalje naša tužna realnost.

  • Kako bi opisali put od suđenja u nekog regionalnoj, općinskoj, međugradskoj ligi do „vječitog derbija“, Lige prvaka, europskih i svjetskih prvenstava? Šta sudija mora imati da to preživi i ostane vjeran pozivu, pa da dođe, naprimjer, na Mundijal u Brazilu?

– Posvećenost, istrajnost, ideja i odricanje – osnovni su postulati u svakom poslu, pa i sudijskom. I tu nema popusta – bez obzira u kojem rangu se nalazite.

Put od najnižeg ranga do, na primer, Mundijala, nije nimalo lak. Mnogo izazova stoji na njemu, na terenu i van njega. Suštinski, oni se mnogo razlikuju, ali na posebnim vremenskim i sociološkim stupnjevima, grade poslovni i lični profil sudije, čeliče njegov karakter i znanje. Od njega delimično zavisi uspeh u sudijskoj karijeri.

I još jedan bitan detalj – bez podrške krovne organizacije i starijih kolega, spremnih da prenesu znanje, mladi sudija ne može da uspe. A treninzi i sportski život polazna su pretpostavka karijere. Početni korak, bez kojeg nema napretka.

  • Šta države regije trebaju uraditi kako bi sudije bile zaštićene od huligana, bilo na terenima ili na ulicama?

– Da obezbede zakonske pretpostavke za sankcionisanje izgrednika. Ništa više.

  • Da li mečevi kao „večiti derbi“ u Beogradu, „vječiti derbi“ u Sarajevu, te sudari Dinama i Hajduka u Zagrebu ili Splitu trebaju imati neke specijalne uslove?

Činjenica je da se ovi mečevi igraju u specifičnim uslovima i da svi akteri imaju neobičnu privilegiju da uživaju u njima.

Takav je i moj utisak, kao učesnika 12 utakmica Crvene zvezde i Partizana. Naravno, iz toga izuzimam susrete sa incidentnim situacijama na tribinama.

Nema potrebe za specijalnim uslovima, jer sami po sebi ovi mečevi stvaraju takav ambijent i povlače veće interesovanje javnosti…

***

Milorad Mažić, rođen 1973. godine u Vrbasu, u samom europskom vrhu je kada je riječ o arbitrima sa teritorije „Starog kontinenta“.

U augustu je vodio meč europskog Superkupa u kojem je Real Madrid savladao Sevillu sa 3:2.

Dijelio je pravdu i na Europskom prvenstvu proteklog ljeta, a posljednjih nekoliko sezona je redovan u Ligi europskih prvaka i Ligi Europe.

Jedan je od rijetkih arbitara koji je čak tri puta sudio polufinale jednog europskog takmičenja. Riječ je o duelima Lige Europe 2013., 2014. i 2015. godine.

Kada se radi o mečevima reprezentacija, sudio je na europskim prvenstvima nogometaša do 17 i 21 godine, na Svjetskom prvenstvu U20 2013. u Turskoj, te na seniorskom Mundijalu prije dvije godine u Brazilu.

Što se domaćih okvira tiče, čini se kako je sudija bez koga ne može proteći „večiti derbi“ beogradskih rivala Partizana i Crvene zvezde, koji je do sada sudio više od deset puta.

Izvor: Al Jazeera