Miloš Đurković: Prvak među velikom četvorkom

Đurković je uz Faruka Hadžibegića odigrao sve 34 prvenstvene utakmice (Ustupljeno Al Jazeeri)

Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Jozić, Hadžibegić, Janjoš, Jakovljević, Vukičević, Musemić, Merdanović, Pašić – ovaj se sastav znao u pola dana i u pola noći na tadašnjim prostorima bivše Jugoslavije osamdesetih godina prošlog stoljeća. To je bio čuveni prvi sastav FK Sarajevo, druge šampionske generacije bivše Jugoslavije.

Na golu je stajao Miloš Đurković, koji je uz Faruka Hadžibegića odigrao sve 34 prvenstvene utakmice, a u toj sezoni 1984/85 bio je proglašen za najboljeg golmana bivše Jugoslavije.

No vratimo se na Đukine početke… Rođen je 29. februara 1956. godine, tako da nije uvijek na isti datum slavio rođendan.

“Simboličan datum rođenja, pa se nekad slavilo 28. februara ili 1. marta, a svake četiri godine i tog 29. februara. Lijepa su to bila vremena, a posebno trenutak koji je promijenio moj život, a to je bio dolazak u Sarajevo. U mlađim kategorijama sam branio za Glasinac sa Sokoca, gdje sam i rođen, a onda dolazim na Koševo. Dobro se sjećam debija u Tuzli protiv Slobode, svih tih utakmica… Bilo je kao iz snova i sve je išlo odlično. Igrao sam u ekipi sa legendarnim Šljivom, koji je tada bio kapiten, pa Safet Sušić, tada najbolji igrač bivše Jugoslavije… Kasnije sam otišao u vojsku, kada je Sarajevo igralo one čuvene utakmice sa Hamburgom. Tada je za Sarajevo branio legendarni Slobodan Čobo Janjuš. Kada sam se vratio iz JNA, opet sam stao na gol”, prisjeća se legendarni Đurković, hrabri golman odličnih refleksa…

Sezona 1984/85 iz snova, Sarajevo šampion, Đurković golman bivše Jugoslavije…

“Nismo se pred početak prvenstva nadali da ćemo napraviti taj istorijski rezultat. Međutim, kako je prvenstvo odmicalo, vidjeli smo da možemo i jedini takmac u borbi za titulu je bio Hajduk. Upravo, utakmice u Splitu i Novom Sadu su bile presudne, remizirali smo sa Hajdukom, a dobili Vojvodinu i tri kola prije kraja znali smo da ćemo biti prvaci. Posljednja utakmica na Koševu protiv Crvene Zvezde je bila slavljenička, pobijedili smo i onda je nastalo nezapamćeno slavlje u gradu. Sjećam se dobro da smo pobjedu proslavili kod Mehe Poturkovića na Sedreniku. Nije mala stvar bila u to vrijeme biti prvak Jugoslavije. Pa samo Sarajevo, Željo i Vojvodina, osim velike četvorke su to uspjeli. Bila je žestoka konkurencija, igrao se veoma dobar fudbal i zasluženo smo osvojili titulu. U toj šampionskoj generaciji, što svi nabrajate, bili su još Milak, Božović, Švrakić, Petković, Bošnjak, Vujičević, Jurišić, Vukadin, a treneri su bili Antić i Fazlagić”.

Iz Sarajeva u Istanbul

Na evropskoj sceni, tj. u Kupu šampiona, Sarajevo je odmah na startu zaustavio finski Kusisi.

“Te utakmice mi nikada neće biti jasne. Poraženi smo u oba susreta, a mogli smo već u Finskoj sve završiti u prvom poluvremenu. Sjećam se, da je neko rekao na poluvremenu da povučemo ručnu, jer nam niko neće doći na Koševo. Ustvari, potcijenili smo protivnika i to nas je koštalo. Eleminisani smo u prvom kolu”.

Čuvena bordo jedinica je još jednu sezonu ostala na Koševu,  a potom seli u Istanbul, gdje oblači dres Bešiktaša.

“Sticaj okolnosti me je odveo u Tursku i bilo je lijepo i u Bešiktašu. Bio sam proglašen te  godine za najboljeg golmana u Istanbulu, a sve najjače Turske ekipe su i bile iz tog grada. I u dresu Bešiktaša sam igrao u Ligi šampiona. Prošli smo nekoliko kola i eleminisani smo od čuvenog Dinama iz Kijeva, u kojem je igralo gro reprezentativaca bivšeg SSSR-a. Nakon Bešiktaša, vratio sam se nakratko u Sarajevo, ali ubrzo opet otišao u Tursku, gdje sam u Adanademisporu i završio karijeru. Mogao sam još braniti, nego su me leđa počela boliti. Da nije tih konstatnih bolova bilo mogao sam braniti sigurno još nekoliko godina. Ali i ovako sam zadovoljan i svojom karijerom i svojim životom”.

I danas ista ljudina

I to se baš vidi, kao što reče njegov nekadašnji trener i nekadašnji najmlađi kapiten reprezentacije bivše Jugoslavije, Mirsad Fazlagić.

“Miloš je i danas isti, kao i onog dana kada je prvi put došao na Koševo. Bio je odličan golman, a i danas je ljudina jedan po jedan”.

“Hvala puno nekadašnjem mom treneru Mirsadu Fazlagiću što tako misli, jer ja se ne mijenjam. Živim miran život sa sretnom porodicom, kćerke studiraju, jedna buduća doktorica, a druga pravnica. Imam jedan mali posjed i oko njega se zabavim. Nekada dođem pogledati koju utakmicu Sarajeva, gdje sam donedavno bio i u stručnom štabu trener golmana, a prije toga, ustvari prije nekoliko godina sam uveo Glasinac u Premijer ligu. Međutim, ne uklapam se ja u ovaj ambijent, gdje su igrači sa strane u prednosti u odnosu na domaće. To je u svim bh. klubovima, a prije nije bilo tako. Pogledajte naš šampionski sastav koji ste, ko iz topa nabrojali na početku. Mi smo zajedno igrali godinama, večina je bilo igrača iz omladinske škole fudbala Sarajeva i to je bio pravi put ka uspjehu. Samo tako možemo naprijed”, rekao je na kraju čuveni golman Sarajeva Miloš Đurković, dodavši još:

“Volio bih da i Baždarević odvede našu reprezentaciju na Mundijal, kao i Safet Sušić. Imamo dobru reprezentaciju i mislim da možemo biti najmanje drugi, pa da kroz baraž putujemo u Rusiju. Moramo još ovo reći, žao mi je što je Pape na onaj način otišao, nije zaslužio, pa ostvario je naš najveći uspjeh. Ne bih volio da Meša to doživi. Jer to su naše veličine, samo kada se sjetim naših druženja, derbija, Sušić sa jedne, a Meša sa druge strane, a stadion, grad na nogama… To su bila lijepa vremena”.

Izvor: Al Jazeera