Milovo skupo odijelo i kratki rukavi

Milo Đukanović sada mora grabiti svaku priliku, pojavljivati se što više, jer je na snazi krizni PR, piše autor (EPA)

Konačno se predsjednik Crne Gore Milo Đukanović pojavio među običnim narodom i stigao u TV emisiju koja se zaista može nazvati zanimljivom, pa i neočekivanom. Do sada je imao nekoliko omiljenih novinara – što državnih, što “privatnih” klimoglavaca – koji bi mu postavljali tako lagodna pitanja da je svaki odgovor počinjao osmijehom, kao da se čudi i sam sebi do koje mjere emisije mogu biti štelovane za njega, samim tim i banalne do granice dosade i negledljivosti.

Ovog puta nije bio odnarođen kao ranije, već je došao na fer borbu sa četiri novinara preko puta sebe. Morao je, jer u škripcu je. Došlo je vrijeme da se Đukanović vadi, mora da se više pojavljuje na televiziji i nema odbijanja kao do sad. Nekad je čak u predizbornim kampanjama svoje vrijeme nonšalantno poklanjao protivnicima, stavljajući im do znanja da nisu dostojni njegove pojave, što je oduvijek podsjećalo na njegovog velikog učitelja Slobodana Miloševića.

Sada mora da grabi svaku priliku, da se pojavljuje što više, jer je na snazi krizni PR. Svakodnevno ga Duško Knežević, njegov bivši intimus, koga Đuaknović odnedavno naziva “odbjeglim tajkunom”, minira novim dokazima i otkriva malverzacije predsjednika i njegove partije, toliko da Đukanović ne može da postiže da ide na gostovanja i redom demantuje sve što se od dokumenata na njegovu štetu pojavljuje u javnosti.

Kad te ubace u ‘Ukrštene riječi’

Novo gostovanje podiglo je nevjerovatnu buru u javnosti. Emisija se zove “Ukrštene riječi”, a praksa je da iz četiri medija četiri novinara raspravljaju o ključnim temama te nedjelje, a ove nedjelje stigao je predsjednik u goste. To se, naravno, nikad do sada nije desilo.

Sama činjenica da Đukanović dolazi u studio zabrinula je sve, jer mnogi su očekivali da on ima konkretne dokaze kojima će da spere ljagu sa svog imena, da će demistifikovati Kneževića i dokazati da je zaista “odbjegli tajkun”. Međutim, vidjeli smo Đukanovića kakvog nikad do sad nismo imali prilike da vidimo. Iako u skupom odijelu, ostao je kratkih rukava.

Od četiri novinara naspram predsjednika, možemo reći da su dva bila njegova, kojima je bilo krajnje neugodno da ga bilo šta pitaju. Mučenici. Bili su korisni Đukanoviću tek toliko da što više vremena emisije potroše na nebuloze i budu skretničari sa teme. Zato su druga dva novinara bili izuzetno naoštreni, naročito Nikola Marković, novinar dnevne novine Dan, koji je rešetao predsjednika pitanjima, a zatim ga, nakon što je Đukanović sve negirao, poklopio dokazima i konačno uživo razotkrio u potpunosti Đukanovića.

Nije teško zaboraviti 100.000 eura

Prvo je novinar Marković pitao predsjednika o kreditu koji je podigao u Pireus banci u vrijednosti od milion i po eura, što je Đukanović potvrdio, ali nije precizno znao da odgovori kolika je bila kamata na taj kredit u trenutku kad je vraćao novac. Podsjetio ga je novinar Marković, a kamata je bila 100.000eura. Đukanović je, uz kisjeli osmijeh, obrazložio da se ne sjeća kolika je kamata bila, zaboravio je tih 100.000 eura, valjda je za njega to sitnica.

Pokušavao je Đukanović da glumi britvu iz starih dana, da maše rukama, podiže obrve i da se pravi žestok i neprikosnoven, ali su ga novinari nekoliko puta vraćali na istu priču, ponavljali mu pitanja i predočavali mu dokaze koje novinama u posljednje vrijeme šalje njegov nekadašnji intimus Knežević, sada već najuticajnija Instagram zvijezda na internet nebu Crne Gore.

Demagogiju su prekidali novinari konstantno, tako da je Đukanović bio lišen svojih provjerenih argumenata i jedini njegov stub odbrane je bio da sve dokaze prozove običnim budalaštinama, koje nisu vrijedne komentarisanja.

Pitao je Marković Đukanovića da li ima firme u inostranstvu, i predsjednik je rekao da nema baš ništa, i to garantuje. Odmah nakon toga novinar je pokazao Đukanovićev potpis kojim osniva offshore firmu na Kipru. I predsjednik se smijao, kaže kako ta firma nikad nije poslovala, pa nema potrebe da se pominje, da su i to budalaštine. Na trenutke Đukanović je bio za žaljenje, jer je upao u sopstvenu zamku, baš kao kladioničar iz vic poslovice koja kaže: “Ne kune majka sina što se kocka, nego što ide da se vadi.”

Samo ga Alzheimer može spasiti

Milo se nije izvadio i svi njegovi argumenti na ozbiljna pitanja dva od četiri novinara bila su da su pitanja budalaštine, koje plasira “odbjegli tajkun”, i da je zaboravio na kamate i firme koje je otvarao.

Izgleda da će jedini argument kojim će da se brani Đukanović u budućnosti biti Alchajmer. Kad bi zaista bio pametan, išao bi na tu kartu, jer vlada već 30 godina i toliko je toga prevalio preko ruku i računa da mu je jedina karta da kaže kako se ničega ne sjeća i da je za sve kriv Alchajmer. Mogući argument da “nije bio obaviješten” zauzeo je već davno njegov arhineprijatelj Vojislav Koštunica, tako da Đuaknoviću preostaje jedino Alchajmer kao adut. Ništa drugo iz ove situacije ne izgleda da ga može izvući.

Đukanović se uvijek do sada izvlačio u posljednjem času, spašavao se kao da je njegov život roman pa po principu “deus ex machina” – pojavi se iznenadna sila koja rješava odjednom stvari. Nekima izgleda da više nema te sile koja će ga spasiti, dok drugi i dalje misle da je dovoljno lukav i dovitljiv da nešto novo izmisli i sačuva vlast. Izigrao je Slobodana Miloševića, Vladimira Putina, Istok, Zapad… pa će valjda i Duška Kneževića. Za sada izgleda da mu je Alchajmer jedino rješenje za izbavljenje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera