Miris baruta s “Mavi Marmare”

Piše: Edin Krehić

Još osjećam miris baruta, miris krvi na mojoj odjeći, miris komandosa koji su nas vukli i tukli. Čujem zvuk motora broda, poziv kapetana da se svi sklonimo, zvuk helikoptera, granata, fijuk metaka, jauke ranjenih…

***

Ovim riječima Jasmin Redžepi (30) iz Skoplja, dvije godine kasnije, opisuje za Al Jazeeru upad izraelskih komandosa na brod “Mavi Marmara” koji je vozio humanitarne aktiviste iz cijelog svijeta i pomoć za stanovnike Gaze pod opsadom. Flotila je trebala dostaviti 10.000 tona pomoći.

Izraelci su tada ubili devetoricu Turaka, nakon čega je nastao politički potres i duboko zahlađenje odnosa između Ankare i Tel Aviva koje ne jenjava ni danas, a koje promatra cijeli svijet.

Baš kao Gazu.

Humanitarne akcije

“Osjećam se dužnim da dovršim ono što sam počeo, jer se svega sjećam kao da je bilo sinoć”, pripovijeda danas Redžepi.

Sveštenik Clarion

Najmlađi putnik na brodu “Mavi Marmara” bio je jednogodišnji Turker Kaan, sin prvog oficira broda Ekrema Cetina, a dvojica najstarijih su imala više od 80 godina. Jedan od njih bio je Clarion, pravoslavni sveštenik, poznati aktivista otpora, kome je Izrael zabranio ulazak u Palestinu.

“Kada smo mi klanjali, on je pored nas, maltene u istom safu, kazivao svoje molitve, molio se istom Bogu na svoj način”, prisjeća se Jasmin Redžepi.

Atmosfera na brodovima “Mavi Marmara”, “Gaza I” i “Gaza II”, prisjećaju se sagovornici Al Jazeere, bila je pozitivna. Kraj Kipra su im se pridružila još tri broda, a isto toliko ih je bilo sabotirano, pa nisu zaplovili.

Predsjednici organizacija za ljudska prava i stariji aktivisti držali su predavanja i iznosili svoja iskustva iz ranijih humanitarnih misija. 

“Nedostaje mi bratstvo i požrtvovanost Turaka za ostale učesnike flotile. Nedostaje mi miris mora i pogled u horizont, gdje se bijela voda spaja sa plavim nebom. Nedostaju mi govori i pjesme sa palube, kako i osjećaj u srcu da smo vrlo blizu Gaze… “

Uz Jasmina je bilo još ljudi sa Balkana. Jedan od njih je Sead Ramadani (46) iz Makedonije.    

“Ljudi su bili gordi u inicijativi što su je poduzeli”, kaže Ramadani za Al Jazeeru. “Nismo bili sami, bili su tu ljudi iz cijele Evrope, u atmosferi gdje se prvi put upoznaju i kreću zajedno ka istom cilju.”

No, njihova priča i podrška Gazi počela je godinama ranije.

Sead Ramadani je iz porodice u kojoj se često govori o Palestini i džamiji Al-Aksa u Jerusalemu, prvoj muslimanskoj kibli, prema kojoj su se vjernici okretali u molitvi.

“Moj pradedo je 1938. godine posjetio Mesdžidul-Aksa”, govori Ramadani.  

Humanitarni morski konvoj njemu je bila prva prilika da, nakon humaniratnih akcija, napravi još konkretniji korak.

“Palestina je uvijek bila tema i briga moje porodice”, kazuje Ramadani.

Djetinjstvo Jasmina Redžepija obilježeno je ratovima na Balkanu. Njegov otac je Albanac sa Kosova, majka Bošnjakinja.

“Iako sam rođen i živim u Makedoniji, ratovi u Bosni i na Kosovu su ostavili trag na mene. Otkad su počeli, nisam imao normalno djetinjstvo. Uvijek sam se pitao, kad mi je bilo lijepo, kako je mome bratu od tetke u opkoljenom i granatama obasutom Sarajevu. Nije bilo Bajrama, a da nije bilo suza. Od tada nisam ni slavio rođendane. Zar da ja slavim svoju novu godinu života dok mnoga djeca ne dočekuju jutra sa svojim roditeljima?”

Njegove prve humanitarne aktivnosti počele su još dok je pohađao osnovnu školu.

Slatkiši bosanskoj djeci

“Svoju hranu i slatkiše spremljene za ekskurziju poklonio sam djeci izbeglicama iz Bosne. Mislio sam, ako ja dam ovo svoje, neko će tamo u Sarajevu dati mom bratu”, kazuje Redžepi.

Decembra 2008. i januara 2009.  godine trajala je izraelska ofanziva “Lijevano željezo” na Gazu, u kojoj je ubijeno blizu 1.400 Palestinaca, mahom civila, među kojima skoro 300 djece. Poginulo je i deset Izraelaca, od kojih sedam vojnika. Al Jazeera je tada pokazala snimke bijelih oblaka dima nakon izraelskog bombardiranja, a stručnjak za oružje Human Rights Watcha je potvrdio da se radi o zabranjenim fosfornim bombama. 

Jasmin je bio među onima koji su pokretali veliku kampanju za humanitarnu pomoć stanovništvu razorene Gaze.

Akcija je nazvana “Nedjelja solidarnosti sa Gazom”. Iako nije bilo lako animirati javnost, nakon brojnih tribina i golemog zalaganja, skupili su 60.000 eura za kupovinu medicinskog aparata koji je bio neophodan za liječenje kamenja u bubrezima kod djece. Velika pomoć palestinskim mališanima iz male i siromašne balkanske zemlje.

Izrael: Samo smo se branili!

Izrael je pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda, okupljenim na zahtjev Turske, poručio kako su se njegovi komandosi samo branili i da su putnici iz konvoja navodno prvi otvorili vatru, te da to praktično nije ni bila humanitarna misija.

Daniel Carmon, ambasador Izraela pri UN-u, rekao je da su članovi flotile hladnim oružjem napali izraelske vojnike, koji su se popeli na brodove, te da su se oni samo branili.

Njemački propalestinski aktivisti odbacili su tvrdnje Izraela da su vojnici bili isprovocirani nasiljem, te ponovili da je konvoj bio mirovne prirode.

Izraelska vojska je privela 480 ljudi, a dužnosnici ove države su poručili da će spriječiti sve pokušaje dolaska do Gaze.

Izraelski premijer Binyamin Netanyahu je prekinuo posjetu Washingtonu, gdje se trebao sastati sa predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Barackom Obamom, te izrazio saučešće porodicama poginulih, ali je ponovio kako su se “izraelski specijalci morali odbraniti od napada aktivista”.

Međunarodna zajednica traži ukidanje izraelske blokade Gaze, nametnute 2007. godine, kada je pobijedio Hamas.

Taj aparat je pomoću turske humanitarne organizacije IHH stigao kopnenim konvojom u Gazu januara 2010. godine.

Nekoliko mjeseci kasnije, humanitarni aktivisti iz Makedonije dobili su ponudu da flotilom odu u Gazu i uvjere se koliko je njihov aparat za djecu dobrodošao. Jasmin je imao ispite na fakultetu, ali…

“Pomislio sam, fakultet je svaki dan tu, a za Palestinu se ne putuje svaki dan, te sam odlučio krenuti.”

Sead Ramadani je, također, bio odlučan da krene. Supruga mu je rekla svoj predosjećaj da će se nešto dogoditi.

“Rekao sam joj: ‘Šta god da se desi, moramo izdržati!'”

Sa Jasminom Redžepijem je htjela ići vjerenica, sadašnja supruga, ali je odbijena jer je bio ograničen broj mjesta.

“Majka mi je bila ponosna što njen sin u ime građana Makedonije ide u probijanje blokade”, priča Redžepi.

Prva stanica bio je Istanbul, a potom Antalija, odakle su trebali zaploviti. Tamo je blizu 500 humanitaraca smješteno u sportsku dvoranu, gdje su izrađivali plan puta, držali pres-konferencije. Građani Antalije donosili su im hranu, voće, vodu, sokove…

“To nam je dalo puno samopouzdanja”, ističe Redžepi i dodaje: “Naša poruka narodu Gaze je bila: ‘Niste sami. Mi smo uz vas. Cio svijet je uz vas.'”

Ramadani i Redžepi posebno pamte jedan detalj. Djevojčica iz Istanbula od desetak godina, svi su je oslovljavali sa Idzlal, koja je došla s ocem ispratiti flotilu, zaustavila je Fuada Ramicija s Kosova i pitala ga ide li za Gazu. Kada je potvrdio, skinula je jednu lentu s glave na kojoj je bio napisan šehadet (rečenica kojom svaki musliman ispovijeda svoju pripadnost islamu), stavila mu u ruku i rekla:

“Nemam ništa osim ovoga, pa daj nekom djetetu u Gazi, kao pozdrav iz Turske.”

Poruka vjerenici

Tada su krenuli.

Jasmin je poslao posljednju poruku vjerenici:

“Ako poginem, ne nosite me nazad… A ti nemoj ostaviti političare i medije na miru, jer su bili nezainteresovani.”

Tada je nestalo internetske veze, a nije bilo ni mreže na telefonima, osim u prostoriji za medije odakle su se redakcijama javljali novinari. Upravo odatle su nekoliko sati prije upada izraelskih komandosa upućeni apeli svijetu za pomoć.

Tog trenutka su izraelski ratni brodovi opkolili humanitarnu flotilu.

Na brodu su, sjećaju se naši sagovornici, ostali pribrani. Saznali su za proteste zbog opkoljavanja u pojedinim gradovima svijeta i pisma Evropske unije s preporukom Izraelu da ne dira flotilu. Na brodu je bilo i nekoliko evropskih parlamentaraca.

Osvanuo je 31. maj 2010. godine.

Bila su četiri sata ujutro kada je jedan od humanitaraca povikao: “Eto ih!”

Izraelski komandosi su kretali na brod…

(Sutra: Izraelska akcija i prve žrtve)

Izvor: Al Jazeera