Misterija Khashoggijevog ubistva: Erdogan kao inspektor Columbo

Erdogan je povukao svoje karte protiv Saudijske Arabije i njegovih najvećih pristalica, SAD-a i Izraela, sa začuđujućom brilijantnošću (Reuters)

U dugoj i istaknutoj historiji odlične detektivske literature i kinematografije, lik inspektora Columba, fiktivnog detektiva koji se bavi ubistvima u policiji Los Angelesa u američkoj televizijskoj seriji nazvanoj po njemu, stoji u oštrom kontrastu sa dvojicom njegovih drugih kolega iz Evrope: Sherlockom Holmesom Arthura Conana Doylea i Herculeom Poirotom Agathe Christie.

U kreaciji Richarda Levinsona i Williama Linka, inspektor Columbo, kojeg najviše pamtimo po izvedbi Petera Falka, posjeduje jedinstven američki kontrast u odnosu na svog britanskog i belgijskog kolegu. U slučaju Sherlocka Holmesa, ne sumnjamo ni u koga dok naš omiljeni detektiv u cijelosti ne složi dijelove dokaza ukazujući na počinioca zločina. U slučaju Hercula Poirota, a najbolji dokaz za to je možda slučaj Ubistva u Orient Expressu (1934), imamo mnogo osumnjičenih dok genijalni detektiv ne skupi dovoljno dokaza da optuži jednog ili više od njih. U slučaju inspektora Columba, za razliku od prethodne dvojice, on i publika tačno znaju ko je počinio zločin na samom početku, i cijela zabava priče je vidjeti kako šarmantni i loše obučeni detektiv odsutan umom zapravo sastavlja dijelove dokaza da bi doveo ubicu u zamku i natjerao ga da prizna zločin.

Koliko god da se ovo dešava u našem današnjem svijetu, podlost moralnih katastrofa s kojima se suočavamo na dnevnoj bazi prisilila je da naš narativ bude izvan utvrđenih normi. Više ne možemo govoriti ili razmišljati o političkim događajima samo u smislu činjenica. Kreativni i literarni svijet sada su nam više nego ikad potrebni kako bi utvrdili smisao stvarnog svijeta u kojem živimo. U ovoj kolumni, i prethodno sam imao prilike da budem doveden do toga da koristim likove iz crtanih filmova kako bi shvatio trenutne događaje u SAD-u i širom svijeta.

Isto se dešava i u slučaju Jamala Khashoggija, novinara disidenta kojeg su ubili Saudijci u njihovom konzulatu u Istanbulu. Kao što se pokazalo do sada, dubina moralne izopačenosti evidentna u saudijskom komadanju jednostavnog glasa umjerenog disidenta prkosi bilo kojem normativnom jeziku analiza i razumjevanja.

Politička ubistva stara su kao sama politika. “Zar i ti, brate Brute?” sada je uobičajena fraza nakon što ju je rimski diktator Julije Cezar upotrijebio obraćajući se svom prijatelju Marcusu Juniusu Brutusu u momentu njegovog ubistva u djelu Shakespearea.

Međutim, u slučaju Khashoggija pitanje je zašto ova posebna metoda ubilačkog divljaštva – rezanje osobe u dijelove, navodno rezanje njegove glave i njegovih prstiju po svoj prilici da budu poslani kao trofeji osobi koja je naredila ubistvo u nekoj gnusnoj palati u Rijadu, i onda rastapanje u kiselini onoga što je ostalo od ove jadne duše.

Tražeći fiktivnu metaforu

Istina Khashoggijevog ubistva je tako bizarna, toliko užasna, toliko nečuvena da je oslanjanje na svijet literature i filmske fikcije jedan od skromnih načina da se pokuša razumjeti užasni teror kojem posredno svjedočimo.

U ovakvim uvjetima, ubistvo Jamala Khashoggija ide od stvarnog do fiktivnog, odnosno do poređenja sa literaturom i poznatim televizijskim likovima. U toj sferi poređenja, vidimo figuru turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako se pojavljuje sa značajnim sličnostima sa inspektorom Columbom, na način da obojica bockaju i prozivaju ubicu.

Odmah da dodam da ovo poređenje ne oslobađa odgovornosti predsjednika Erdogana koji je pokrenuo kampanju straha i zastrašivanja protiv nezavisnih turskih novinara. Da, nije naredio da se niko od njih isječe na dijelove, ako je to mjera za našu političku toleranciju. Međutim, prema izvještaju Reportera bez granica, Turska je na 157 mjestu Svjetskog indeksa slobode medija.

Kada je to rečeno, Erdogan je povukao svoje karte protiv Saudijske Arabije i njegovih najvećih pristalica, SAD-a i Izraela, sa začuđujućom brilijantnošću. U ovom kontekstu ga vidimo kako djeluje putem provladinih turskih medija i zvaničnih saopćenja, predstavljajući javnosti tačnu prirodu zločina i ko je zaista osoba odgovorna za to.

Tokom prošlog mjeseca, otkako je ubijen Jamal Khashoggi, vidjeli smo kako Erdogan bocka glavnog ubicu, tačno kao inspektor Columbo, nastavlja ga maltretirati sa komadićima i dijelovima dokaza, prisiljavajući ga na migoljenje i izvrtanje svojih objašnjenja i alibija dok ne ostane bez opcija i ne upadne u domišljatu zamku. Pratimo vijesti o ubistvu Khashoggija gotovo isto kao epizodu o Colombu. Kroz sistematsko curenje informacija i izjave, znamo ko je ubica. Znamo kako je to uradio. Čak znamo i njegov motiv, kao i tim ubica i njihovu pilu za kosti kao glavno oružje u rezanju tijela. Kroz turske medije i vladine izjave, koje su kulminirale u ključnoj kolumni samog predsjednika Erdogana u Washington Postu, zapravo smo bili posredni svjedoci onoga što se tačno desilo tog kobnog 2. oktobra u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Ali smo opčinjeni načinom na koji Erdogan kao Columbo nastavlja izazivati i prozivati ubicu.

Prozivanje ubice

Glavna karakteristika Columbovog stila istraživanja je da prisili osumnjičene da ponude puno objašnjenje evidentnih pitanja na koja je naišao u svojoj istrazi. Osumnjičeni se uvijek osjeti obaveznim da osigura objašnjenja za nedosljednosti koje Columbo stalno uočava u pričama ubice.

Ova činjenica da ubica nastavlja nuditi objašnjenja i rješavati nedosljednosti je ono što pojačava uvjerenje da je on zaista ubica.

Sada pogledajte načine na koje su Saudijci bili prisiljeni da daju arogantna i ustvari inkriminirajuća objašnjenja šta se desilo Khashoggiju nakon što je ušao u konzulat u Istanbulu.

Prvo su kategorički negirali da se išta desilo Khashoggiju, sa princom prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom koji je sam od sebe rekao da je Khashoggi napustio konzulat nakon “nekoliko minuta ili jednog sata”. Međutim, Erdogan nastavlja prosljeđivati informacije i krvave detalje onoga što se desilo saudijskom disidentu. Saudijci napokon daju priznanje: Da, Khashoggi je umro u njihovim konzularnim prostorijama. “Namjera nije bila da se on ubije”, sada kažu Saudijci, on je slučajno ubijen kada je “zadavljen”.

Ali Columbo se nastavlja vraćati sa svojim ozloglašenim “samo još jedna stvar”. Još detalja se objavljuje putem medija, audio i možda videosnimci su tu, sada nam je obznanjeno. Saudijci su upali u zamku, očajni su jer znaju šta Turska tačno zna. Erdogan se neće pomjeriti.

Igra mačke i miša između Erdogana i Saudijaca sada je u punoj brzini. Saudijci kažu da je Khashoggi odmah umro, Erdogan pusti vijest da je patio sedam minuta. Kasnije turski mediji otkrivaju da je saudijski ‘mesar’ Salah Muhammed al-Tubaigy, šef forenzike u sigurnosnim snagama Saudijske Arabije, odsjekao Khashoggijeve prste i glavu.

Erdogan nastavlja puštati krvave detalje u javnost, Saudijci ne znaju gdje i kada i kako će ovo prestati. Njihov najvatreniji pristalica Donald Trump mora priznati da je ovo “najgore zataškavanje u historiji”. Ovo je bilo čak prije nego što je Turska otkrila, 5. novembra, da su Saudijci poslali “11-člani ‘tim za zataškavanje’ u Istanbul, 11. oktobra, devet dana nakon što je kolumnista Washington Posta nestao kada je ušao u saudijski konzulat kako bi dobio papire za vjenčanje. “Saudijci su nespretno pokušali da kamufliraju ovaj tim za zataškavanje kao ‘istraživački tim’!”

To je bila krajnje jadna situacija za Saudijce. Ipak, Izraelci su mislili da je saudijsko-cionistički savez koji želi da ukrade ono što je ostalo od Palestine u opasnosti pa je Netanyahu pozvao Trumpa da ne napušta Mohammeda bin Salmana samo zato što je novinar disident isječen na komade. Erdogan je imao Saudijce, Amerikance i Izraelce tamo gdje ih je želio: u odbrambenoj poziciji – aktivno podržavajući osumnjičenog ubicu dok svjetska javnost budno prati događaje.

Interesi države

Saudijska Arabija 29. oktobra šalje svog javnog tužioca Sauda Al-Mujaba u Tursku, navodno da “raspravlja o istrazi”. Tri dana kasnije, kada je jasno da je saudijski tužilac poslan sa jednom misijom a to je da sazna koliko zaista Turci znaju, Erdogan konačno daje svoju prvu zvaničnu izjavu o ubistvu novinara. Predsjednik otkriva kroz ured glavnog tužioca u Istanbulu da je Jamal Khashoggi zadavljen čim je ušao u saudijski konzulat u Istanbulu, a zatim je njegovo tijelo isječeno u komade.

Tako je nadmudrio Saudijce.

Ipak, suprotno od svake epizode Columba, u ovom stvarnom ubistvu, Erdogan neće imati scenu u kojoj će se suočiti sa osumnjičenim i ponuditi finalnu valjanost i uvjerljive dokaze da je on ubica. Nedugo nakon sablasnog ubistva Khashoggija drugi incidenti su se počeli redati. Prvo su tu bili paketi sa bombama poslani Trumpovim kritičarima u SAD-u, zatim smrtonosni napad na sinagogu u Pittsburghu, nakon čega je ultradesničarski kandidat Jair Bolsonaro pobijedio na brazilskim predsjedničkim izborma. Bližili su se izbori i Amerikanci su se pitali da li će njihov šarlatanski predsjednik nastaviti da iskaljuje svoj bijes na njima i na svijetu. U međuvremenu su uvedene sankcije Iranu, i ubistvo Khashoggija je dnevnim vijestima gurnuto na stranu.

Suprotno svakoj misteriji o tome ko je počinio ubistvo, možda nikada nećemo imati momenat katarze, i možda nikada nećemo znati punu širinu onoga što Erdogan i njegov obavještajni aparat znaju. Interesi države ovdje su potisnuli potrebu javnosti za dramatičnim finalom, a kamoli za globalnim zahtjevima za pravdu. Erdogan jeste i nastavit će da koristi ovu priliku u punom smislu za svoje političke ambicije i širenje interesa države koju predstavlja.

U kolumni koja je objavljena u novinama za koje je Jamal Khashoggi radio, Washington Postu, Erdogan je uzeo poen za sebe, nije imenovao glavnog optuženog, ali je uperio prstom u osumnjičenog.

“Znamo da su počinioci među 18 osumnjičenih pritvorenih u Saudijskog Arabiji. Također znamo da su oni došli da izvrše svoje naredbe: Ubijte Khashoggija i napustite zemlju. Napokon, znamo da je naredba da se ubije Khashoggi došla iz najviših nivoa saudijske vlasti.”

U tom momentu su Hollywood i prijatelji nastavili tamo gdje je stao inspektor Columbo: “Više od 100 autora, novinara, umjetnika i aktivista poziva UN da pokrene nezavisnu istragu o nestanku i očiglednom ubistvu novinara Jamala Khashoggija.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera