Mještani: Gornja Maoča dežurni krivac kad se prosi od Zapada

Gornja Maoča, ponovno se našla u žiži bosanskohercegovačke javnosti, ovog puta da je mjesto odakle se regrutuju borci koji idu da se bore na ratišta u Sirijiu i Irak pod okriljem grupe Islamska država Irak i Levant, javlja agencija Anadolija.

 “Čuo sam informacija od svakuda: jednom sam rekao – neko ko pozna tu Maoču – tu nema aerodoroma, autobuske stanice, nema željezničke stanice, nema niti jedne luke. Kakvim čudom ljudi ti lete iz Maoče u Siriju. Tu bih stao. Ne bih dalje pričao. To je previše. Suvišno”, kaže u razgovoru za Anadoliju Mersed Čekić, pripadnik selefijske zajednice iz Gornje Maoče i žitelj sela.

“Mi nemamo ništa, nikakve veze Sirijom i Irakom osim što imamo vezu da su to naša braća muslimani i da mi molimo Allaha s.w.t. da njihovo stanje koje je tamo riješi na jedan najljepši, najbezbolniji način”, navodi Edis Bosnić. 

Maoča dežurni krivac

On tvrdi da je Gornja Maoča uvijek bila dežurni krivac kad god se nešto želi iznuditi od Zapada.

“Ovakav dojam se može steći kad god se isprosi koja marka od Zapada. Onda se digne nivo nesigurnosti ovdje. A, mi smo ovdje uvijek dežurni krivac i uvijek žrtveno janje. Stječe se dojam da i sam MUP i te sigurnosne strukture, da su i one same upletene u dizanje tih tenzija protiv stanovnika Gornje Maoče”, misli Bosnić.

Kaže da smatra da u Gornjoj Maoči  žive neki drugi ljudi, koji nisu muslimani da to uopšte ne bi privuklo nikakve pažnje.

Stav žitelja Gornje Maoče je da – ne podržavaju ideologiju ISIL-a.

Neznalice o velikim pitanjima

Pitanje odlazaka na strana ratišta i aktuelnost toga, smatra Bosnić, nije samo danas: to je pitanje već aktuelno stoljećima.

“Pa, tako bilo bi malo možda i nepošteno da ga sada svedemo na pitanje jednog regiona ili jedne narodnosti. Da se vratimo unazad: samo ovdje na ovaj region, vidimo da je bošnjački ili bosanski narod odlazio na strana ratišta na Kosovski boj protiv Turaka da bi zajedno sa Turcima u Beču ratovali protiv Austro-Ugarske monarhije. To ne možemo lokalizovati. U skorašnje vrijeme vidimo da Bosna i Hercegovina je bila u ratu, odnosno kada se vršila agresija na BiH vidimo da su ljudi dolazili ovdje, isto tako na ratište ovdje podupirući ideologiju ili ono što su oni smatrali da je ispravno. Pa, vidimo da su Srbi u svojoj agresiji imali veliku podršku i pomoć i od Rusa, Grka, Bugara i drugih narodnosti. Isto tako Hrvati u BiH su imali podršku. A, vidimo da i Bošnjaci nisu bili u stanju da u onom prvom udaru, prvom mahu nisu mogli da odagnaju tu agresiju. Nisu mogli da spriječe taj genocid koji se vršio nad njima pa su isto tako mnogi muslimani osjećali grižnju savjesti i smatrali su da trebaju da pomognu svojim istomišljenicima kada ih je zadesio problem i belaj”, priča Bosnić.

Navodi da su “na našim prostorima tad lideri muslimana, u tom vaktu, pozivali i tražili pomoć od drugih muslimana da im pomognu da zaustave genocid koji se dešavao: da spriječe, odagnaju tu agresiju”.

“Neki muslimani su im se odazvali. Tako isto vidimo da su pozivani drugi od Srba ili Hrvata i drugi su im se odazvali. To je staro pitanje i smatram da je veoma teško ljude zaustaviti u njihovim osjećajima da spriječe zulum ili bar ono što oni smatraju da je zulum i da pomognu svojim istomišljenicima. To je pitanje bilo kojoj vladi, državi će biti veoma teško da to nekako regulišu ili da to nekako spriječe”, cijeni Bosnić.

Uticaj medija

Mersed Čekić kaže kako je nekada “kod nas bilo dolazaka u pomoć, a sad pričaju o odlascima u pomoć”.

“Možda vam je promakla informacija, saznanje, malo se proturi kroz medije odlazak Hrvata na ukrajinsko ratište ili javno, tamburaški odlazak Srba, četnika u Rusku vojsku. Ili odlazak nekog Židova iz Brčkog koji ima svoju stranicu na internetu, koji se hvali da ubija palestinsku djecu. Mediji to ne poprate baš nekako puno. To vjerovatno nije u cilju vlastodržaca”, kaže Čekić.

Navodi da “nijedan medij to nije popratio, niti hoće da povedu neku kampanju da kažu – vidite imate i ovih slučajeva”.  Smatra da je to i “obavještajnim agencijama nekako promaklo”.

Smatra da javnost nije ni približno realna u tim naglašavanjima, obavještavanjima javnosti. 

Izvor: Agencije