Mladi sa invaliditetom protiv društva bez sluha

Fatma i Alma, perspektivne djevojke koje vjeruju u svoj potencijal (Al Jazeera)

Osobe sa invaliditetom i njihova integracija u društvo predstavlja mainstream tematiku o kojoj se dosta piše. Ali, iza te inicijative i emotivnih reakcija na društvenim mrežama nerijetko ostaje nepromijenjena situacija.

Nakon „toplih ljudskih priča“, postavlja se pitanje – šta onda. Te osobe i dalje ostaju tamo gdje jesu, a društvo prepušta problematiku trećima. Oni i dalje borave u sjeni društvenih dešavanja čekajući inicijativu odgovornih koji ih se prisjete po potrebi.

Nosioci inicijative i glavna pokretačka sila su udruženja i centri koji sprovode edukaciju i kanalisanje ljudi kojima je pomoć društva krucijalna.

Prošle godine, Fatma Bulić iz mjesta Dubrave kod Živinica je proglašenja najljepšom maturanticom u BiH. Lokalni mediji i društvene mreže su bili pretrpani prilozima o tome, a gotovo nikako se nije spominjalo da ona nije mogla završiti redovno školovanje zbog samog sistema koji nije osigurao infrastrukturu, niti adaptirao prilaze institucijama za invalidska kolica.

Nakon isforsiranih „dirljivih priča“, Fatma i mladi ljudi kao ona ostaju sami da se bore sa nimalo blagonaklonjenim društvom koje nema dovoljno sluha ni za koga, pogotovo ne osobe sa fizičkim ograničenjima.

„Ja sam rođena kao zdrava beba, a sa 16 mjeseci sam dobila upalu moždane ovojnice koja je kao posljedicu ostavila paraplegiju, odnosno oduzetost donjih ekstremiteta. Kolica su dio mene od pete godine života i nose me preko snijega, leda i kojekakvih nepristupačnih terena“, kaže Bulić.

Stepenice kao prepreka

Najveća prepreka kolicima predstavljaju stepenice u javnim i obrazovnim institucijama koje osim svoje fizičke nepremostivosti predstavljaju simboliku odsustva svijesti da su i osobe u kolicima također neizostavan dio društva.

„Negdje postoji i rampa na ulazu koja je postavljena čisto radi zadovoljavanja forme, ali iza vrata mi je često dostupna samo portirnica i nekoliko stepenika postavljenih zbog estetike koji su meni neprohodni“, ističe Fatma.

Odrastanje sa invaliditetom je puno frustracija i tjeskobe zbog toga što mladi ljudi sa invaliditetom uvijek zavise od drugih dok se okolina samostalno kreće. To nezadovoljstvo Fatma je transformisala u energiju kojom je razvila jedinstvene sklonosti i vještine.

„Djeca su se igrala, ja nisam mogla, omladina je šetala, ni to nisam mogla, počeli su izlasci, i to sam propustila, ali sam u sebi našla snage i energiju usmjerila u nešto kreativno. Počela sam pisati veoma rano, i do sada sam objavila tri knjige, zbirke poezije i proze“, navodi Fatma.

Prvu knjigu Fatma je objavila sa 14 godina, i u svakom od njenih književnih djela osjeća se subjektivno doživljavanje svijeta iz perspektive „na točkovima“, a trenutno je u fazi pripreme njen prvi roman.

Argumentovano, sport predstavlja najbolju alatku društvene integracije, a Fatma dominira i na tom planu. Aktivno se bavi streljaštvom, a istaknuta je u plivanju, atletici i boćanju.

Fatma je svoju prvu knjigu objavila sa 14 godina

„Za sve ono što nisam mogla učiniti sama, našla sam alternativu, a možda i bolji način“, kaže Bulić.

Fatma još nije definitivno odlučila u kojem će pravcu nastaviti visoko obrazovanje, ali sigurno je da će svoj potencijal i pozitivnu energiju usmjeriti u skladu sa idejom progresa zajednice.

„Dvoumim se između prava i ekonomije, uglavnom, poziva koji će doprinijeti zajednici koju želim ojačati, i samim time društva u kojem djelujem. I jedna i druga profesija su poželjne u našem udruženju, ja se orijentišem prema potrebama situacije.“

Kolektiv velikih ljudi

Nakon završene srednje škole i uspješno okončane edukacije, Fatma je svoje zaposlenje našla u Informativnom centru za osobe sa invaliditetom Lotos.

Mladi kolektiv koji je uposlen u okviru projekata udruženja, sastavljen je od entuzijasta koji su žar borbe sa svakodnevnicom prenijeli na sve segmente života. 

Alma Hodžić iz Živinica živi sa urođenom anomalijom nedostatka lijeve podlaktice, u okviru Lotosa radi u firmi Intrag koja se bavi profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem osoba sa invaliditetom.

„Objektivno, u BiH je teško bilo kome do posla, a posebno osobama sa invaliditetom koje nemaju radnog iskustva. Veoma sam zahvalna na prilici da mogu raditi, jer kada čovjek ima posao odmah se osjeća kao ravnopravni član zajednice i djeluje sebi vrjednije“, navodi Hodžić.

Ona se aktivno bavi streljaštvom, i za samo godinu dana postigla je nevjerovatne rezultate, do sada je osvojila 12 medalja i drugo mjesto na državnom takmičenju.

Za samo godinu dana aktivnog bavljenja streljaštvom, Alma je osvojila 12 medalja

„Dva puta sam se plasirala na drugo mesto na federalnom i državnom takmičenju, dok sam na lokalnim turnirima višestruki prvak. Iz profesionalnih krugova mi je poručeno da ukoliko nastavim ovim tempom mogla bih se kvalifikovati za takmičenje u okviru državne reprezentacije“, kaže Alma.

Sanel Galić iz Tuzle je grafički dizajner u Intragu, a sa dijagnozom stečene cerebralne paralize prije nekoliko godina bio je gotovo u potpunosti beznadežan slučaj. Snagom volje, upornošću uz adekvatan mentoring Lotosa, Sanel je razvio natprosječne sklonosti u kreativnom radu i već dvije godine se aktivno bavi bodybuildingom.

„Rođen sam sa blagim oštećenjem moždanog stabla, što se odražavalo kroz blagu oduzetost desne ruke, međutim, pao sam s motora i kao posljedica povreda stanje mi se pogoršalo u stečenu cerebralnu paralizu. To je bio ogroman udarac za mene, izgubio sam motivaciju jer nisam imao nikoga ko bi mi pomogao i ukazao da još ima nade“ kaže Sanel Galić.

Na jednom od ljekarskih pregleda ustanovljeno je da jedna ruka i noga nisu dovoljno prokrvljeni i da bi jedino amputacijom udova Sanel mogao nastaviti, uslovno rečeno, normalan život.

„Takve vijesti su me uplašile, naglo trznule i počeo sam ići na fizikalne terapije što sam kasnije obogatio odlascima u teretanu. Sada se aktivno bavim bodybuildingom i mogu reći da sam izuzetno zadovoljan postignutim rezultatima. A što se tiče udruženja, oni su odigrali najbitniju ulogu u mom životu, pola ljudi ovdje je sposobnije od mene a oni su mi pružili šansu da se razvijem fizički i da profesionalno rastem i osposobljavam se“, govori Sanel.

Iskoristiti potencijal

U ovom trenutku postoje stotine mladih ljudi u BiH sa izrazito visokim nivoom inteligencije i potencijala koji su uslijed stanja invaliditeta u potpunosti izolovani od društva. Ne izlaze iz kuće jer nemaju adekvatnih uslova niti volje za kretanje i samostalno uključivanje u socijalne tokove.

Mladi ljudi koji djeluju u centru Lotos su za samo godinu dana napravili ogroman napredak. Neki su se u okviru projekta uključili u obrazovanje, neki su našli posao, a neki doslovno napravili svoje prve korake.

Dobili su snagu i vjeru u sebe, došli su do zaključka da nisu toliko ovisni od pomoći drugih ljudi.

Društvu je nužno predočiti da je mladim osobama sa invaliditetom nužno dati jednake mogućnosti kao i ostalima, jer se one moraju motivisati i edukovati kako bi ostvarili svoj puni potencijal, navodi se iz Lotosa.

Izvor: Al Jazeera