Mladi su budućnost Vukovara

Biljani Gaća ima 22 godine. U Zagrebu je pri kraju s fakultetom, u Vukovaru na početku s karijerom.

Ona je jedna od oko 50 volontera u Infocentru mladih Vukovara. Sudjeluje u mnogim akcijama i, kaže, živjet će u Vukovaru, neće ostati u metropoli.

“Zato što Vukovar nosi neku svoju težinu, koju mi mladi kad odemo u druge dijelove Hrvatske moramo nositi, a to je neka vrsta sažaljenja. Koja mene osobno malo smeta, jer mislim da mi u Vukovaru nismo hendikepirani, da nas se treba sažaljevati, nego, dapače, mislim da smo vrlo, vrlo sposobni”, priča Biljana.

Martina iz Vukovara je već završila fakultet u ovom gradu. Traži posao, izvještava iz Vukovara reporterka Al Jazeere Martina Kiseljak.

“Vjerujem da ću raditi u Vukovaru, jer doprinosim puno zajednici i mislim da će se to gledati kod prijave za posao, jer stvarno jako puno volontiram”, kaže Martina.

Kako tražiti posao naučila je u udruzi Proni. Prije 15 godina ovdje su radili projekte vezane uz pomirenje, danas mladima pomažu da traže posao.

Svjesni svojih šansi

Iz fondova Evropske unije (EU) do sada su za projekte dobili oko 500.000 eura.

“Naši projekti jesu usmjereni na podizanje kvaliteta i kompetencija mladih ljudi, usavršavanje stručno, primjerice tečajevi stranih jezika, sve ono što je potrebno danas na tržištu rada”, rekao je Goran Jelić iz Proni centra u Vukovaru.

Mladima će trebati, poručuje gradonačelnik Vukovara Željko Sabo. Kaže da su projekti spremni, dolaze investitori, u gradu će se u idućih godinu dana otvoriti više stotina radnih mjesta.

“Mi stvarno nismo svjesni svojih šansi. I oni koji to ne razumiju ne mogu možda razumjeti moj optimizam. Ulaskom u EU grad Vukovar je grad koji će biti uz šengensku granicu”, priča Sabo.

Već su privukli milione eura iz fondova EU. Gradi se pročišćivač vrijedan 53 miliona eura, obnavlja se povijesna zgrada, a planiraju urediti i šetnicu uz Dunav te cijeli barokni centar grada.

Očito je – obnova grada je pri kraju.

“Puno se gradi, izgrađuje, jako se Vukovar promijenio, ali mislim ipak mladi ostaju bez posla”, smatra Ruža, stanovnica Vukovara.

“Grad je doveden u red, međutim, nema radnih mjesta, ljudi ne mogu jesti zidove”, dodaje njena sugrađanka Violeta.

Ono što nas paja

Ima i pozitivnih primjera. U Luci Vukovar radi se i vikendom.

“Ovih 4.000 tona umjetnog gnojiva stiglo je iz kutinske Petrokemije, otplovit će Dunavom i za tri dana biti kod naručitelja u Smederevu. U Luci Vukovar kažu posla je sve više, uspješno su prevladali krizu, nikoga nisu otpustili”, izvještava Kiseljak.

Ove će godine imati oko 400.000 tona robe, tri puta više nego prošle godine.

“Vidimo da se tereti polako vraćaju u Vukovar. Mi smo na izuzetnom geografskom položaju, prirodna smo luka za Bosnu i Hercegovinu i najvažnija luka na unutarnjim vodama, jer prednost je naša 365 dana plovnosti”, kaže direktor Luke Vukovar Tomislav Mihaljević.

Mnogo je prednosti u gradu na Dunavu, ali ipak i dalje i nedostataka. Ono što najviše brine Biljanu sa početka priče su odvojene škole i vrtići.

“Prošla je 21 godina i mislim da je vrijeme da više ne gledamo na te podjele, nego na ono što nas spaja. Spaja nas Dunav, lijepi parkovi, ulice grada, gdje smo svi mi građani grada Vukovara”, poručuje ona.

Lijep grad, da. Tužan ovih dana. Ali, nakon što čujemo ove mlade generacije, onda je i tuga nekako manja.

Izvor: Al Jazeera