Modificiranje gena – mač sa dvije oštrice

Modificiranje ljudskih gena jedan je od načina kojim bi mogli promijeniti svijet, kazao je osnivač Microsofta Bill Gates. Mijenjanje same srži ljudskog tijela, poput svake primjene svake nove, napredne tehnologije, mač je s dvije oštrice, koji ljudskoj rasi može otključati do sada nezamislive mogućnosti, ali i biti sredstvo koje može dovesti do Sudnjeg dana, upozoravaju stručnjaci.

Genski editing, ili gensko inženjerstvo, tip je genetskih manipulacija u kojima dijelovi DNA mogu biti umetnuti, izrezani ili uklonjeni ili pak nadomješteni u živom organizmu, pojašnjava profesor doktor Krešimir Pavelić sa Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci.

U toku su istraživanja kojima se želi korigirati mutacije koje uzrokuju Downov sindrom, nerazvijenost mozga ili druge teške genetske bolesti. Također je moguće utihnuti gene ili čitave hromozome ili odstraniti prekomjerno aktivne gene i tako eliminirati njihove štetne učinke na ljude. Također, utjecanjem na gene bi se mogli eliminirati endogeni virusi, što bi reduciralo pojave različitih bolesti i imunoloških barijera, odnosno uklonile bi se brojne prepreke koje se javljaju pri transplantaciji organa. To bi svakako poboljšalo funkciju davateljevih organa pa bi takvi postupci bili uspješniji.

Poboljšanje ljudi

Profesor Pavelić podsjeća da veliki broj naučnika, posebno iz humanističkog miljea, smatra da je modificiranje gena metoda za potencijalno poboljšanje ljudi. Primjenom ove tehnologije bi se potencijalno dobiti i “dizajnerske bebe”, odnosno zdravija djeca kod kojih je uklonjen rizik od određenih bolesti. Pretpostavlja se da bi zadiranje u gene drugih osoba ili organizama ili kreiranje cjelovitih gena moglo pomoći razvoj nekih novih svojstava poput noćnog vida ili određenih osjeta mirisa, navodi stručnjak za biotehnologiju.

Modifikacija gena pokazala je i dobre rezultate kod slučajeva sterilnosti nekih prijenosnika (naprimjer komaraca) infektivnih bolesti poput malarije, ali i drugih teški oboljenja uzrokovanih virusima. Tako bi se takve bolesti mogle ako ne iskorijeniti a ono barem bitno ublažiti. Također, takvim je zahvatima moguće poticati razvoj dobrih bakterija u odnosu na patogene loše bakterije, što bi znatno unaprijedilo i efikasnost antibiotika.

Zbog velikog broja prednosti i ogromnog potencijala, časopis Nature Methods je 2011. godine modificiranje gena proglasio metodom godine, dok je časopis Science 2015. godine proglasio varijantu te metode metodološkim probojem godine.

Opasna modifikacija

I uz sve prednosti koje tehnologija nudi, modifikacija humanog genoma izuzetno je kompleksna i potencijalno opasna, jer se može prenijeti u buduće generacije, pa zahtjeva izuzetnu etičku kontrolu, pogotovo kad se radi o manipulacijama sa spolnim stanicama koje prenose genetički materijal na potomstvo. Genomsko editiranje javlja se i kao prirodni proces bez posredovanja umjetnog genetskog inženjeringa. Agensi koji su sposobni editirati genetičke kodove mogu biti virusi ili subvirusne RNA-čestice.

Iako stručnjak za biotehnologiju, Pavelić s određenom zadrškom gleda na potencijal editiranja gena.

“Nije posve jasno da li su sva rješenja u genima. Ja bih rekao da nisu. Kako inače objasniti još uvijek skromne učinke genske terapije? Ideja da će se sve riješiti genskim manipulacijama čini se možda u nekim slučajevima naivna. Puno toga još uvijek ne znamo, pa zato imamo stanovite zadrške”, navodi profesor Pavelić.

Veliki problem modifikacije gena je što može imati potencijalno razorne posljedice po čovječanstvo ako se nađe u pogrešnim rukama. Biohakerima ova metoda može poslužiti kao oružje za masovna uništenja, jer je u principu jeftina i jednostavna, a to znači i opasnost razvoja ove tehnologije u zemljama sa slabom ili nikakvom regulativom  i kontrolom te etičkim standardima.

“Najveći  rizik upotrebe ove metode od amatera je produkcija potencijalno opasnih mikroorganizama”, kaže profesor Pavelić. “Metoda omogućava bioteroristima kreiranje vakcina ili biooružja usmjerenih protiv ljudi.”

Etička pitanja

Osim vaganja prednosti i mana modifikacije gena, “igranje Boga” povlači i brojna pitanja etičke opravdanosti ovakve manipulacije, ali i samog pristupa vladajućih ovoj problematici.

Apsolutno nezavisno od prednosti ili nedostataka upravljanja genima, različite države, različite kulture i različite društvene klase i supkulture drugačije će tretirati taj problem – jednako kao što drugačije tretiraju i druge nove tehnologije, smatra Luka Perušić, asistent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i saradnik u Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

Neki taj problem neće nikada imati, jer će tehniku u potpunosti odbaciti, baš kao što i odbacuju i savremenu medicinu, kako to rade Amiši. No, ako uzmemo u obzir historiju realizacije tehničkih postignuća, nema nikakve sumnje da će – prije ili kasnije – modificiranje ljudskih gena postati standard.

“Manipuliranje ljudskim genima normalan je nastavak našega razvoja i doista će se dogoditi upravo zbog toga. Ali, to nije problem. Problem je isti kada je u pitanju bilo koja tehnika: tko je posjeduje, tko će regulirati posjedovanje i kakvom ekonomsko-političkom okviru tehnika dolazi u upotrebu”, kaže saradnik u Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku.

Iako danas postoje protivnici manipuliranja osnove ljudskog bića, budućnost će donijeti brojne promjene.

Lobističke struje

U vodećim državama Zapada izgledno je da će postojati višestruke lobističke struje, koje će, temeljem svoga svjetonazorstva, suživjeti usporedno i pritom biti uključene u građanske “eugeničke ratove”, dodaje.

“Imat ćete kulturu koja će preferirati ‘prirodne ljude’ i kulturu koja će preferirati ‘modificirane ljude’, a međusobno će se nadmetati za zakonsku premoć. Za pretpostaviti je da će države između te dvije kulture nastojati uskladiti zakon i regulirati svrsishodnost modifikacija. No već deset godina kasnije imat ćete generacije djece kojima će takvo što biti posve normalno i nikad neće niti razumjeti što je to značilo živjeti u svijetu nemodificiranih. Mase će to s vremenom prihvatiti, neke zajednice i udruge neće nikada. Ali, sve ovisi o ‘mentalitetu’ građana pojedinih regija i interesima visoke politike”, smatra Perušić.

Ono što je bitno za shvatiti, napominje, jeste da čovjek od davnina pokušava preoblikovati ono što mu je priroda dala. Biranje i oblikovanje s ciljem dobivanja onoga što hoćemo radimo oduvijek, jer to je obilježje živog bića i mi to zovemo “kultura”. Od preoblikovanja šuma i rijeka, preko izrade oruđa, oružja i umjetničkih djela, do prilagodbe životinjskih i biljnih vrsta našim potrebama i nadoknađivanja naših nedostataka (naočale, umjetni kukovi, plombe, tehnike porađanja, cjepivo…).

Ta ideja da sebe ne smijemo mijenjati, što neki protivnici editiranja gena tvrde, ustvari je “neprirodna” te se kao takva neće održati.

“Mijenjat ćemo se i birat ćemo što želimo. Problem je samo u tomu što ćete opet imati ljude koji će u tome pretjerivati, ili će to zloupotrebljavati. To je teško sprječivo i zavisit će od kulturnih sredina i gospodarske situacije”, smatra stručnjak za bioetiku.

Izvor: Al Jazeera