Mogu li se digitalne uspomene čuvati zauvijek

Od albuma na polici do onih u kompjuterima – način na koji čuvamo uspomene mijenja se nevjerovatnom brzinom. Međutim, brzo ne mora da znači i efikasno.

Porodična kolekcija fotografija stara skoro stotinu godina prebačena je na eksterni hard drive kako bi bila dostupna i generacijama koje dolaze.

Međutim, da li će ovim podacima moći da se pristupi u narednom stoljeću i nakon njega? Ovo je dilema koja brine mnoge.

„Koliko dugo će ovaj medij opstati i koliko dugo će ovaj dio opreme moći da se čita uz softver koji je odgovarajući?“, pita se pionir interneta Vincent Cerf.

„Ja sam, lično, optimista kada je reč o digitalnom čuvanju“, kaže Matthew Kirschenbaum, profesor na Univerzitetu Maryland.

Na Institutu za tehnologiju, njegova kolekcija starih kompjutera uključuje i računar Applea iz 1982. godine. 

Može da čita samo diskete koje su, takoreći, izumrla tehnologija.

Ali, određeni softveri pod nazivom emulatori mogu da natjeraju jedan kompjuterski sistem da se ponaša kao drugi.

Tako da kompjuterska igra, napravljena za Apple IIe, može da se igra na drugim operativnim platformama.

Holografsko skladištenje

„Duplicirali smo Apple II unutar Safari web pretraživača koji je instaliran na Macovom laptopu“, objašnjava Kirschenbaum.

Cilj projekta Maslina, koji je još u pilot fazi, jeste da dalje razvije emulator tehnologiju za dugoročno čuvanje edukativnih softvera, igara i drugih kompjuterskih sistema.

Međutim, samu količinu različitih formata koji konstantno evoluiraju biće gotovo nemoguće sačuvati.

Niko ne može da predvidi koji će softver, a koji hardver biti u upotrebi za stotinu godina. Čuvanje od zaborava neće biti lako.

„Jednom kada pređemo u holografsko skladištenje u ‘cloudu’ ili šta god bilo sljedeće moguće, neko će ozbiljno morati da se pozabavi time kako prenijeti sadržaj iz jednog sistema u drugi“, kaže Kirschenbaum.

Misija kako za kompjuterske kompanije i vlade, tako i za sve nas.

Izvor: Al Jazeera