Mogu li se stranačkim preletačima podrezati krila

Najveći gubitnici u cijeloj priči o stranačkom prelijetanju uvijek budu sami građani (EPA)

Narodna skupština Republike Srbije uskoro bi mogla onemogućiti zastupnicima koji odluče promijeniti stranačke boje poslije izbora da „prelete“ u neki drugi klub. Umjesto toga, moći će tek postati samostalni zastupnici. Obrazlažući prijedlog, predsjednica parlamenta Maja Gojković kaže da je cilj takvoj aktivnosti spriječiti da oni koji nisu sudjelovali na izborima, kasnije, zahvaljujući „preletačima“, dobiju predstavnike u zastupničkim klupama.

„Preletači“ najčešće idu iz opozicije u stranke na vlasti ili iz manjih koalicijskih partnera prema vodećim strankama, pokazuju podaci do kojih je došao beogradski Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA).

„Sasvim je u redu da pojedinac promeni svoju političku poziciju zarad etičkih razloga, zbog promene vrednosti i programskog kretanja matične stranke, te nastavi da se profesionalno bavi politikom. Nažalost, u Srbiji je slučaj da se promena stranke u najčešćem broju slučajeva dešava iz čisto oportunih razloga i želje da se bude na pozicijama moći i donošenja odluka. Zato umemo da kažemo da domaći preletači biraju da trče za pozicijama, a ne za političkim idejama i programom“, ukazuje Tamara Branković iz spomenutog centra.

Gojković promijenila nekoliko stranaka

U dijelu javnosti u Srbiji odmah su uslijedile i kritike na račun Maje Gojković, jer je njena politička karijera bila obilježena „prelijetanjima“. Prije nego što se 2012. godine priključila Srpskoj naprednoj stranci, aktualna predsjednica Narodne skupštine Republike Srbije Maja Gojković promijenila je nekoliko stranačkih dresova. Političku karijeru počela je, uvođenjem višestranačkog sustava u Srbiji, kao članica Narodne radikalne stranke, potom je ušla u Srpsku radikalnu stranku i dugo godina bila dio ključnog kvarteta koji su, osim nje, čini Vojislav Šešelj, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Potom je osnovala Narodnu partiju, priključila je Ujedinjenim regionima Srbije i na njihovoj listi ušla u parlament na izborima prije šest godina. Iste godine, prišla je Srpskoj naprednoj stranci i posljednje četiri godine na dužnosti je predsjednice Skupštine Srbije. Od tada kritizira stranačko „prelijetanje“, govori da su u igri „neki drugi motivi, a ne politička odluka“ te predlaže sankcije. Ovih je dana priču aktualizirala.

CRTA je u svojim istraživanjima zabilježila da se broj prelijetanja konstantno povećava, pogotovo na lokalnoj razini, povećava se i broj općina u kojima ima „preletača“ – danas ih je u Srbiji više od polovice. I najveći broj ide prema Srpskoj naprednoj stranci koja samostalno ili u koalicijama ne vlada samo na državnoj, nego i u gotovo svim općinama.

„To je veoma zabrinjavajuće i izuzetno je važno pristupiti rešavanju problema koji menja izbornu volju građana i obesmišljava demokratiju. Međutim, ako govorimo o sistemskom rešavanju problema oportunog preletanja kojem svedočimo, to se može rešiti na svim nivoima tako što bi se krenulo od pojedinca, koji mora konačno da shvati da ne može da trguje pozicijom jer ona nije njegovo privatno vlasništvo i da mora da položi račun građanima koji su ga na tu poziciju postavili“, dodaje Branković.

Prizemne političke kalkulacije

Promjena „stranačkog dresa“ nije samo fenomen s kojim se suočava Srbija, nego je raširen i u susjedstvu. Hrvatski sociolog i bivši saborski zastupnik Josip Kregar smatra kako „praksa stranačkog prelijetanja nije bolest već simptom“.

„Prelijetanje je motivirano nekad prizemnim političkim kalkulacijama, čak nagradama, ali je nekad i znak protesta. No uvijek je trgovina i prevara, potcjenjivanje birača. Nerijetko radi se o stranačkim raskolima, čestima u Hrvatskoj, i spašavanju svog golog interesa. To je znak da politički sistem u cjelini ne valja, da nema minimalnog slaganja o pravilima, političkoj etici. A kad toga nema ni odgovornosti, ni dostojanstva. Kada se politika pretvori u trgovinu, ona se na Balkanu pretvori u sajam drugorazredne i loše robe. Ni ukusa, ni napretka, ni zadovoljstva nema u političkoj koruptivnoj kupoprodaji“, kaže Kregar.

Iznenađenja slijede nakon uspostave vlasti

Eventualnim onemogućavanjem pristupanja „preletača“ ili „prebjega“, kakogod ih zvali, neće se napraviti nikakav odmak od sadašnje situacije u kojoj građani glasaju za određenu političku stranku i kandidate te stranke, a poslije izbora se dogodi da se stranka ili eventualno pocijepa, ili parlamentarci prijeđu u neku sasvim drugu stranku, smatra Mladen Mirosavljević.

„To bi u suštini ličilo na sadašnju politiku javnih nabavki: sve je po zakonu i po procedurama, a manipulacije u kojima je u pitanju ostvarivanje materijalne dobiti su ogromne. Tek poslije konstituisanja parlamenata, nakon upravo održanih bh. izbora, vidjeti šta je čiji interes i koja stranka ustvari zaista ‘posjeduje’ čiji glas, bez obzira da li se radi o budućim ‘preletačima’ ili zvanično samostalnim poslanicima“, ukazuje.

Govoreći o bh. iskustvima, profesor na Banja Luka Collegeu Mladen Mirosavljević kaže kako je „otvorena politička korupcija, pod krinkom prelaska u drugu stranku ili formiranja sopstvenih klubova ili prelazak u ‘nezavisan’ poslanički status, poprimila tolike razmjere da se više i ne govori o ideologiji i stranačkoj pripadnosti nego o tome kako se kao poslanik u nekom od parlamenata što bolje ‘prodati i tako kapitalizovati svoje bavljenje politikom – bilo u sopstvenoj stranci ili prelaskom u neku drugu ili sticanjem nezavisnog statusa“.

„Onemogućavanje stranačkog ‘prelijetanja’ ili sprečavanje političke korupcije tako što bi se ozakonio status nezavisnog tj. samostalnog zastupnika, a spriječilo ‘prelijetanje’ u neku drugu stranku, nimalo neće taj vid korupcije smanjiti nego samo preoblikovati. Možda će time sve samo biti upakovano u demokratsku formu pa će sve, naizgled, prema glasačima izgledati poštenije ali u stvarnosti to će značiti ili ulaženje u (ne)principijelne političke i interesne koalicije ili trgovanje glasom od slučaja do slučaja u zavisnosti ko se u kakvoj poziciji nalazi“, kaže Mirosavljević.

Protiv demokratske volje građana

Na upit je li praksa stranačkog ‘prelijetanja’ izravno usmjerena protiv demokracije i demokratske volje građana, jer oni glasaju za konkretnu političku opciju i konkretnog političara, a na kraju se njihovim glaso(vi)m(a) trguje, odgovara kako je Hrvatska uvela zakonske mjere po kojima proračunska pomoć ide strankama prema raspodjeli mandata u trenutku konstituiranja. Dakle, onaj tko promijeni stranku ostaje bez novca. No, dodaje, „politika se komercijalizirala, pa se to vidi kao sitna žrtva“.

Zastupnici ne misle svojom glavom

Glasanje za određenu listu na izborima prednost daje političkoj stranci, stranka stvara liste, sudjeluje na izborima, formulira izborni program i daje obećanja, dobije glasove – dakle, građani ne biraju pojedince već stranke, podsjeća Josip Kregar. No takvo načelo, po njemu, ima „nakaradne posljedice“.

„Zastupnici ne misle svojom glavom i nemaju vlastito mišljenje. Oni poslušno trebaju dizati ruke i klimati glavom stranačkim vođama. Parlamenti i ne bi trebali postojati, rasprave bi bile suvišne, politički život i zakonodavstvo bi se sveli na volju većine, ne bi bilo oporbe ni kritike. U stvarnosti, stranački ciljevi i načini se mijenjaju, pa zašto bi zastupnici jednom odlučivši s kime i zašto idu zajedno, morali biti protiv vlastitog stava. Opća pasivnost i poslušnost smrt je demokracije“, uvjeren je Kregar.

„Preletanje zarad ostvarivanja sopstvenih interesa svakako jeste usmereno protiv demokratije i demokratske volje građana. U Srbiji svedočimo ozbiljnom problemu jer se preletanje ne dešava u interesu građana, a dešava se veoma često. U protekle dve godine preletanje je mimo izbora izmenilo izbornu volju više od 60.000 građana. Govorimo o populaciji jednog grada srednje veličine u Srbiji.  Sve ovo doprinosi tome da se poverenje građana u izbore i demokratski izabrane predstavnike sve više narušava“, dodaje Branković, odgovarajući na isto pitanje.

Branković smatra i kako su podjednako nemoralni i prelijetanje i stvaranje (nelogičnih, nemogućih, neprincipijelnih) koalicija, jer „oba politička fenomena isključivo služe tome da se napravi najizglednija računica za osvajanje vlasti i ostvarivanje političkih interesa“.

„U zemlji u kojoj politički programi odgovaraju samo na trenutne potrebe jedne ili grupe partija da ostvare što bolji rezultat, i nezamislive koalicije i preletanja su moguća. U toj situaciji onda nema ni odgovornosti za javno izgovorenu reč, pošto je javni interes zamenio privatni“, kaže.

‘Glasovi se kupuju iz budžeta’

„Apstraktnog pravila nema, a nema ni onih grupa u društvu koje bi nosile kritiku pretjerivanja, besramnosti kod mijenjanja političkih klubova. Štoviše, praksa kupovanja  izabranih zastupnika je usavršena“, dodaje Kregar.

Po podacima kojima raspolaže, „glasovi se kupuju iz proračuna, osobito bogatog Zagreba za mandate u nacionalnom parlamentu“. Napominje kako jeste „plemenito pomagati djecu u Glini ili Kninu, graditi crkve po Slavoniji, pomagati vatrogasna društva, ali svi građani plaćaju da bi ih istim novcem varali“. „Društveni slojevi: slobodni intelektualci, mediji, crkve tiho su i jeftino postale zagovornici i oslonac sistema, a ne pokretač promjena“, konstatira.

„Na strankama je, a ne na zakonu da ograniče slobodu prelaska jer je sloboda mišljenja i javnog izražavanja ljudsko pravo svakog čovjeka i politička sloboda zastupnika. Dakle, može ograničavanje, ali to nitko mudar ne čini. Indirektno, postoje financijske penalizacije, ugovori i etičke norme“, objašnjava Kregar.

No, Mirosavljević ukazuje kako će, najveći gubitnici u cijeloj priči, „osim daljnje demokratizacije društva kroz razvoj parlamentarizma, biti sami građani koji će po ko zna koji puta biti izmanipulisani“.

Izvor: Al Jazeera