Mogu li tehnološke kompanije zaustaviti ISIL?

Piše: Alastair Sloan

Zamislite paralelni univerzum filma ”The Imitation Game”, najnovijeg holivudskog filma o Drugom svjetskom ratu i slavnom kriptografu Alanu Turingu. U ovoj verziji filma vojni kompleks Adolfa Hitlera je odustao od svoje komplikovane mašine Enigma u korist telegrafa, bežičnog radija, pa čak i novina.

Zamislite da su nacisti proveli svoj blitzkrieg, koristeći ove javne medije, umjesto tajnih poruka koje su bile tipične za vojne institucije u to vrijeme, pa i danas.

Kako bi čudno bilo da su savezničke obavještajne agencije iznenada optužile savremene vlasnike novina, radiostanica i telegrafske operatere za djelovanje kao „izabrane mreže komande i kontrole“ za nacističku Njemačku. 

Ovako je glasio argument koji je Robert Hannigan, novoimenovani predsjednik Britanskog državnog komunikacijskog štaba (GCHQ), iznio u svojoj prvoj sedmici na poziciji predsjednika tajanstvene agencije za nadzor.

On tvrdi da grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL) koristi Twitter, Facebook i WhatsApp kao koordinirane mreže ili metode za širenje propagande. Optužio je Silikonsku dolinu da „poriče zloupotrebu ovih medija“. Zatražio je više saradnje od ovih kompanija, navodeći da one nisu bile spremne sarađivati.

Problem propagande

Suština Hanniganove retorike je da bi GCHQ više volio kada bi ISIL koristio medije koji nemaju urede na Zapadu; servere koji nisu tako lako dostupni njihovim špijunima.

Twitteru, Facebooku, Youtubeu i WhatsAppu, kao javnim kompanijama, nije u interesu da postanu „centri komande i kontrole“ za teroriste.

On ležerno preuveličava problem propagande, upozoravajući da ISIL objavljuje 40.000 tweetova dnevno, pritom zanemarujući da spomene činjenicu da Twitter objavi pola milijardi tweetova u istom vremenskom razdoblju.

Umjesto toga, Hannigan bi radije da ISIL komunicira na druge načine – metode koje bi u potpunosti bile neprozirne njegovim obavještajnim agencijama. U zemlji u kojoj postoji veoma malo zapadnih obavještajaca, možda bi trebali komunicirati pismima. Ili pomoću goluba pismonoša.

Osim ovog bizarnog prigovora o tome kako je veoma lako pronaći ove ljude, Hannigan je imao još jednu primjedbu, a to je da Silikonska dolina ne radi dovoljno kako bi pomogla obavještajnim agencijama da pronađu negativce. 

Realno stanje je potpuno drugačije.

Upoznati smo s činjenicom da su stare tehnološke kompanije poput Vodafonea, Britisch Telecoma i Verizona već omogućile GCHQ-u pristup optičkim kablovima kroz koje prolazi veliki dio internetske mreže ispod Atlantskog okeana, što je isto kao da „svakodnevno 192 puta snimaju sve informacije koje se mogu naći u svim knjigama u Britanskoj biblioteci“. GCHQ, također, ima pristup svim informacijama koje Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) sakupi iz Silikonske doline, i to sve bez naloga.

Twitteru, Facebooku, Youtubeu i WhatsAppu, kao javnim kompanijama, nije u interesu da postanu „centri komande i kontrole“ za teroriste, ili da omoguće postavljanje užasavajućeg sadržaja. Ništa ne šteti profitu kao stranica koja postane riznica ekstremističkog smeća.

Zahvaljujući Snowdenu, povećala se svijest o problemu privatnosti, i kako tehnološki blog The Register navodi, „prodaja uređaja i usluga u ‘oblaku’ strmoglavo će opasti ako se proširi vijest da američki tehnološki giganti učestvuju u masovnom nadgledanju“.

Mjere šifriranja

I, zaista, Snowdenova otkrića su natjerala tehnološke gigante iz Silikonske doline da implementiraju cjelovite mjere šifriranja kako bi uvjerili svoje korisnike da njihove najintimnije informacije nisu izložene špijuniranju bez ikakvog razloga. Hanniganov članak u magazinu Financial Times je transparentni i taktički odgovor na ove aktivnosti.

Ali uprkos ovim tržišnim rizicima, dokazi upućuju na to da Silikonska dolina svakako sarađuje sa obavještajnim agencijama, zbog čega je vrlo vjerovatno da će Hanniganovo mišljenje biti označeno kao čista fantazija.

Twitter je, naprimjer, uklonio rekordnu količinu objava od januara do juna 2014. godine, što su i jasno naveli u svom „izvještaju o transparentnosti“. Druge tehnološke kompanije su pokrenule slične mjere. Twitter je čak uklonio veliki broj korisničkih računa koji nisu odgovarali državnim zahtjevima, što znači da su pronašli teroriste koji postavljaju tweetove te izbrisali njihove korisničke račune.

Organizacija Međunarodna privatnost (PI) sa pravom upozorava da postoji veliki broj „službenih i dobrovoljnih programa“ koji omogućavaju obavještajcima da pristupe podacima kada im to bude potrebno.

Najnoviji dokumenti koje je objavio internet magazin The Intercept pokazuju da su neke neimenovane američke kompanije znale za programe nadgledanja. Dalji dokazi upućuju na to da je uplaćen novac Silikonskoj dolini kako bi se pokrili troškovi za ispunjavanje NSA-ovih zahtjeva za nadgledanje.

Optuživanje Silikonske doline je Hanniganov pokušaj da očisti ugled svoje agencije zbog kršenja zakona od 2001. godine.

To je, možda, pokušaj da se riješe krivnje, ali prema riječima NSA-ovog najboljeg advokata Rajesha Dea “velike tehnološke kompanije su pružile ‘punu pomoć’ u zakonski propisanom prikupljanju podataka”.

Kao što je Al Jazeera nedavno izvijestila, izvršni direktor Googlea Eric Schmidt poslao je mail predsjedniku NSA, u kojem se izvinio što nije mogao doći na sastanak. U pismu je stajalo: „Generale Keith,… tako mi je drago da vas vidim…. Ja vjerovatno neću biti u Kaliforniji te sedmice (bit ću na Istočnoj obali) i žao mi je što neću moći prisustvovati sastanku. Volio bih da vas vidim neki drugi put. Hvala vam!“.

Ton ovog maila ne odaje nekooperativni odnos.

Ritual kršenja zakona

Optuživanje Silikonske doline je Hanniganov pokušaj da očisti ugled svoje agencije zbog kršenja zakona od 2001. godine. Iskoristio je priliku krize nastale zbog ISIL-a da promijeni javno mišljenje, poništi Snowdenova otkrića i nedjela njegove agencije. Njegova izjava je uslijedila nedugo nakon što je direktor FBI-ja James Comey dao gotovo identičnu izjavu u SAD-u, pozivajući, kao što je to i Hannigan pozvao, na veću saradnju tehnoloških kompanija.

Pisao je za magazin Financial Times koji ima stariju publiku koja je manje upućena u opsesiju novih generacija društvenim medijima, kako bi lakše predstavio sliku prema kojoj su nove tehnologije zlo, a ne ISIL ili, pak, GCHQ ili NSA.

Postoje dvije riječi koje bi GCHQ i NSA, koji se nisu pokajali, trebali dobro zapamtiti, prije nego što se počnu žaliti o manjku saradnje tehnoloških kompanija: Nabavite nalog. Već postoji odgovarajući sistem za povrat informacija iz bilo koje organizacije koja omogućava teroristima da objavljuju informacije, bez obzira na to koliko kompanija u međuvremenu sarađuje. Na mnogo načina imamo sreće što ISIL koristi usluge zapadnih kompanija za komunikaciju i širenje propagande.

Tako da Hannigan ne treba kritikovati odnos između obavještajnih agencija i tih kompanija – zakon, sudija, i nalog vam mogu dati sve što vam treba.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera