Monopolsko okruženje na račun potrošača u BiH

Potrošači se žale da su njihove obaveze apsolutne, ali da javne kompanije ne ispunjavaju svoje obaveze prema njima (EPA)

U Bosni i Hercegovini u porastu su žalbe potrošača, a uređenje države dovodi do toga da su građanima ugrožena i najosnovnija prava. Najveći broj potrošačkih žalbi u proteklim godinama odnosio se na ekonomske usluge od općeg interesa, koje ispunjavaju osnovne potrebe potrošača, poput žalbi na isporuku energije (struja, plin i grijanje) i vode, kao i telekomunikacionih usluga, kaže Tajma Tanović, pomoćnica ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH. Pored navedenih, značajan broj žalbi odnosio se i na trgovinski sektor, odnosno osporavanje prava trgovca po osnovu reklamacije potrošača u slučaju nedostatka na proizvodu.

Umjesto da broj žalbi ide silaznom putanjom, primijećena je tendencija njihovog porasta. Ilustracije radi, samo u posljednja dva mjeseca dostignut je nivo od jedne trećine zaprimljenih žalbi u odnosu na prethodnu godinu.

Prava potrošača

Potrošači u BiH imaju pravo pristupa osnovnim robama i uslugama, pravo na sigurnost i zaštitu života i zdravlja, imaju pravo da budu informirani, pravo na izbor, te pravo da budu saslušani i zastupani, kaže Tanović. Također imaju pravo na naknadu štete, kao i pravo na život i rad u zdravoj  životnoj okolini., dodaje.

Zbog toga Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača poziva sve potrošače da reagiraju kad im se učini da se njihova prava krše, jer oni imaju pravo na to.

“Predlažemo da se prije kupnje, odnosno zaključenja ugovora, dobro informišu o svim uslovima (reklamaciji, garanciji), zatim razmotre sve elemente, odnos cijene i kvaliteta proizvoda ili usluge, stvarne potrebe za istim, te u slučaju nejasnoća budu uporni i istraže sve elemente kako bi prije zaključenja ugovora ograničili elemente dvosmislenog oglašavanja”, kaže Tanović.

Jedan do glavnih uzorka kršenja prava potrošača je i sistem na kojem je država organizirana, a posebno je sporan odnos javnih preduzeća spram korisnika.

Komunalne usluge su regulirane gradskim, odnosno općinskim odlukama o komunalnim taksama, gdje građani nemaju mogućnost izbora drugih davaoca usluga, pojašnjava Tanović.

Monopolsko okruženje

U takvim uvjetima komunalne usluge odvijaju se u monopolskom okruženju, a nemogućnost raskida određenih ugovora, na primjer o pružanju usluge grijanja, predstavljaju primjer nepoštivanja osnovnih načela ugovornog prava o ravnopravnosti stranaka u obligaciono-pravnom odnosu.

“Kako je krug građana koji ove opće usluge koristi najširi i kako one spadaju u osnovne usluge, mišljenja smo da su ti oblici kršenja prava potrošača u BiH najalarmantniji”, dodaje.

Ono što građanima smeta jeste što je u velikom broju slučajeva odgovornost potrošača apsolutna, dok javna preduzeća takvih obaveza nemaju ili ih ne poštuju.

Sarajevska penzionerka Munira, koja ne želi da se njeno puno sazna zbog uvjeta u kojim živi, govori da čim primi penziju od 160 eura odmah poplaća sve komunalne režije, ali da bez obzira na to kompanije kojim plaća račune ne ispunjavaju svoje obaveze prema njoj. Ona ističe donedavni problem s redukcijama vode, ali i problem grijanjem, “koje pale i gase kako je njima volja, a ne kad treba i kad je zima, bez obzira što mi redovno plaćamo te račune”.

Ova penzionerka je čak dobila i poziv na sud jer je gradsko komunalno preduzeće zaduženo za odvoz smeća zagubilo njenu uplatnicu, iako ga je uredno platila. “A mislite li da nam neko kaže ‘izvini’ kad nema vode, kad ne radi grijanje, šta god?”, pita ona.

Prava i obaveze

Pomoćnica ombudsmana Tanović navodi da potrošači imaju pravo pristupa osnovnim roba i uslugama, kao i da budu konsultirani i predstavljani prilikom donošenja odluka koje ih se tiču, odnosno imaju pravo na kontinuiranu uslugu za naknadu koju izmiruju. Međutim, obraćanja građana vezano za redukcije u isporuci vode su pokazatelj kršenja prava potrošača u pristupu osnovnih roba, što je nezamislivo u drugim uređenim tržištima, napominje.

Jedna od aktuelnih žalbi u BiH jeste model plaćanje RTV takse, odnosno takse na uređaj. Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača je, u konkretnom slučaju, insistirala na jedinstvenoj primjeni i položaju svih sudionika uz napomenu da ne osporava plaćanje RTV takse kao  takse, odnosno poreza na tv uređaj, ali insistira na ispostavi računa odvojeno od drugih usluga i taksi. Zajednički račun za RTV taksu i električnu energiju je jedna od češćih zamjerki građana, kao i činjenica da se RTV takse naplaćuju samo u određenim dijelovima države.

Osim komunalnih taksi, brojni građani se žale na zdravstvo. Penzionerka Munira govori da, iako joj se čitav radni vijek od plate odvajao iznos za obaveznu zdravstvenu zaštitu, kao i njenom suprugu, koji iza sebe ima 40 godina staža tokom koji je plaćao zdravstveno osiguranje, čeka šest mjeseci na ultrazvuk abdomena.

“Kako sam ja morala odmah platiti sve svoje obaveze, a sada moram toliko čekati? I ne znam ni hoću li dočekati te preglede”, kaže.

Stariji muškarac, također penzioner koji je odbio da bude imenovan, navodi i svoj slučaj, gdje je pet mjeseci čekao na snimanje žučne kese. Kako kaže, naredni mjesec ima zakazano snimanje srca, ali nije siguran da će ga dočekati. “Pomrijet ćemo dok dođemo na red”, dodaje vidno ljutiti penzioner.

Ugrožena prava

Sarajevski penzioneri dodaju da su ugrožena sva ljudska prava u državi, pa samim tim i prava potrošača. Za takvo stanje krive vlast “koja je upropastila državu”. Vidno iznervirani stariji muškarac, i dalje odbijajući da kaže ime, prisjeća se kako je “u Titinom vaktu” radnik i čovjek bio svetinja. Sva prava su se poštovala, svaki čovjek je bio zaštićen, što danas nije slučaj, kaže.

Prema njegovim riječima, stanje se i neće promijeniti dok su na vlasti nacionalne stranke i dok je važnije kako se ko zove, nego kakav je ko čovjek. “A od glave riba smrdi”, dodaje on.

Ono što ne ide na ruku potrošačima u BiH jeste to što je zakon o zaštiti potrošača zastario.

Činjenica da je sam zakon donesen prije više od deset godina dovoljno govori o potrebi za njegovom izmjenom, posebno ako se uzmu u obzir svakodnevne izmjene na tržištu roba i usluga, kaže Tanović.

Praveći paralelu, ona govori da je samim pristupanjem Evropskoj uniji susjedna Hrvatska stanje potrošača normativno stavila na jedan veći nivo u odnosu na BiH. Zemlje u susjedstvu također idu u pravcu unapređenja politike zaštite potrošača, ali problema u praksi i dalje ima, dodaje.

Da bi potrošači bili zaštićeniji treba uložiti dodatne napore na harmonizaciji potrošačke legislative, kao i informiranju i obrazovanju potrošača, budući da je samo obrazovan potrošač i zaštićen potrošač.

Izvor: Al Jazeera