Moralna paraliza u američkoj akademiji

Polomljeni kip britanskog kolonijalnog istraživača Stanleya, koji su antiimperijalisti uklonili 1971. godine (Reuters)

Pred kraj septembra, administrator jedne akademske grupne e-mail liste poslao je poruku u kojoj je zatražio PDF verziju nedavno objavljenog stručnog članka koji je on identificirao kao: “Slučaj za kolonijalizam”, autora Bruce Gilleya objavljen u časopisu Third World Quarterly u septembru 2017. Uskoro se javilo nekoliko akademika s liste i poslalo administratoru i svima ostalima dvije PDF verzije ovog članka.

Čim se pojavila PDF verzija, izbili su i problemi: “Morao sam nekoliko puta duboko udahnuti dok sam ovo čitao”, rekao je jedan član liste. “Veoma je uznemirujuće”.

“Uznemirava me autorov poziv na rekolonizaciju sa svrhom civiliziranja postkolonijalnih država”, uskoro je dodao drugi član. “I njegov recept za to da se ‘kolonijalizam učini prihvatljivim za kolonizirane'… Pitam se kako je ovaj rad mogao proći ocjenu relevantnih kolega? Zašto bi TWQ ovo objavio?”

Uskoro se javio i administrator koji je i pokrenuo ovaj krug komentara, identifikovao autora ovog eseja kao svog kolegu i rekao da misli da je “on iskreniji i originalniji nego neki zapadnjački akademski stručnjaci za bliskoistočna pitanja.”

Buržujska pristojnost

Kako su članovi sa liste nastavili odgovarati jedan po jedan, postalo je jasno da je ovaj profesor oportunista objavio članak u vodećem akademskom časopisu koji se ponosi zato što radovi prije objavljivanja prolaze “ocjenu stručnjaka” i u kojem on (na osnovu slabog znanja) ne samo da je bez pardona branio kolonijalno barbarstvo koje su Evropljani donijeli Zemlji već je, zapravo, pozvao na njegovu obnovu u naše vrijeme.

To što postoji akademski karijerista koji je osjetio u kojem smjeru puše politički vjetar u SAD-u i Evropi i u savršenom skladu sa duhom ere trampizma traži način da zaradi i uđe u već pretrpan vagon rasista nimalo me ne iznenađuje. Stariji akademici poput otvorenog rasiste i imperijaliste Nialla Fergussona s Harvarda ili njegovog kolege Samuela Huntingtona ili, od ranije, vrhunskog cionističkog propagandiste Bernarda Lewisa i njegovog libanskog druga, pokojnog Fouada Ajamija su svi pričali istu priču i uživali pune privilegije prvoklasnog univerziteta otkako je počeo “rat protiv terorizma” – George W. Bush – a i puno ranije, zapravo.

Od jednog nikogovića koji sam traži da izgubi ugled jer se suprotstavlja ogromnoj količini prikupljenih arhivskih dokaza o ljudskoj patnji koju je prouzrokovao evropski kolonijalizam i suprotstavlja se naučnim argumentima koji mapiraju planetarne katastrofe osvajanja svijeta od bijelih supremacista puno više uznemirava bizarni buržujski bonton i liberalna pristojnost koji se ulagivački odmah javljaju da dočekaju takve odvratne ideje. “On je naš kolega”, kažu profesori. “Pozovimo ga na ‘dijalog'”, darežljivo oni predlažu. Moramo poštovati slobodu izražavanja – dok nam se ne smuči.

Bez sumnje bilo je dovoljno hrabrih, principijelnih, informisanih i empatičnih ljudi na ovoj listi, a i šire, koji su istupili i obrisali pod sa ovim šarlatanom oportunistom. Ali uradili su to prkoseći liberalima koje vodi suluda mantra “Ne slažem se s tobom, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to kažeš”.

Psihopatologija protivljenja

Koje su granice liberalne “tolerancije”? U kom će trenutku plemenita ljutnja, osjećaj krajnje odvratnosti, principijelna ravnodušnost i moralna šokiranost nadići ovu banalnu buržujsku uglađenost?

Mi pravedno i korektno bojkotujemo one koji poriču holokaust. Ubijanje šest miliona Jevreja i patnje preživjelih nisu stvar “akademske debate”. Ali u SAD-u, ako pišete braneći genocidno naslijeđe kolonijalizma, objavite rad u akademskom časopisu koji prije objavljivanja rad šalje na “stručnu ocjenu”, čak i napredujete do statusa redovnog profesora na prestižnom univerzitetu, i grupa vaših kolega se sastane da uljudno diskutuje i raspravlja o vašim glupostima sve ljubazno i blago.

Nakon ovog debakla, većina članova uredničkog odbora je dala ostavku, glavni urednik je skandaliziran jer je lagao da je izvršena stručna provjera članka, pa je čak i autor povukao članak i zatražio da ga uklone iz časopisa. Ali cijeli ovaj spektakl je, zapravo, povećao stepen javnog odobravanja autora i njegovog članka. Oni koji su se usprotivili ovoj gnusobi sada mogu biti optuženi za netoleranciju i “političku nekorektnost”. Iz onoga što smo do sada vidjeli, Donald Trump bi uskoro mogao pozvati ovog profesora i imenovati ga sljedećim ministrom obrazovanja.

Sjećam se kada sam prije nekoliko godina tek dospio na crnu listu “opasnih profesora” koju je zloglasni cionistički propagandist sastavio i objavio u knjizi (uspio sam doći na sve takve liste osmišljene da me uplaše i ušutkaju i kao što vidite imale su upravo suprotan učinak). Jedan “psiholog” je uspio da grupiše zajedno e-mail adrese svih nas i poslao nam je zajedničku poruku u kojoj je rekao da nas želi proučavati i ispitati naše psihološke profile u odnosu na naše “radikalne ideje”. Da li bismo bili ljubazni da odgovorimo na upitnik koji je pripremao za tu svrhu?

Prije nego što sam uspio probaviti apsurdnost same ideje psihopatologiziranja političkog protivljenja, vidio sam kako su ljudi s te liste počeli uljudno odgovarati ovoj osobi i pitati za dodatne detalje njegove studije. Upečatljivo je bilo to što nijedna osoba s te liste nije bila užasnuta samom idejom da je neko “proučava” i traži psihopatološke osobine koje bi navodno objasnile naše “radikalne ideje”. Svi su oni ljubazno razgovarali o detaljima predložene studije. Termin “gulag” njima očito ništa nije značio. Gnusno je tolerisati gnusne ideje.

Jedan takav primjer je i činjenica da je ugledni američki intelektualac i profesor Noam Chomsky, koji je i sam bio u uredničkom odboru ovog akademskog časopisa, kao i obično odbio osuditi Brucea Gilleya, ponudivši svoju uobičajenu buržujsku besmislicu kao razlog, rekavši da pomenuti profesor ima pravo reći ono što je rekao te da i on sam objavljuje stvari koje vrijeđaju ljude.

Ovo su, naravno, besmislice na visokom nivou – prebacivanje pitanja u domenu cenzure i slobode govora, gdje će cijela transkontinentalna historija evropskog i američkog kolonijalnog barbarstva, koju glasno brani Gilly, biti odbačena i zapravo slavljenja i bolje da potomci tih opasnih ciklusa barbarizma začepe gubicu i šute da njihov protest ne bi uvrijedio liberalnu odbranu “slobode govora” profesora Chomskog.

Ali ovdje nije po srijedi osjećaj “uvrijeđenosti” zbog onoga što je ovaj šarlatan i karijerista rekao. Prvi nisam uvrijeđen zbog onoga što su rekli Bruce Gilley, Niall Fergusson ili Bernard Lewis, niti sam iznenađen. I gola odbrana krivičnih užasa kolonijalizma Brucea Gilleyja i zalaganje Chomskog za pravo da se objavi odbrana takvog ubilačkog užasa karakteristični su za moralnu izopačenost evropske, a sada i američke imperijalne arogancije koja je i opljačkala i terorizirala svijet, a onda tražila da predsjedava njegovim moralnim univerzumom.

To je kao da izraelski kolonijalni oficiri koji su izvršili invaziju i kolonizirali Palestinu, ubijali Palestince, a onda se povukli i snimili film o tome kako ih je njihov angažman u vojsci istraumatizirao, pošalju te filmove na evropske filmske festivale i osvoje glavne nagrade.

Zločini protiv čovječnosti

Ono što ova liberalna odbrana nemoralnog podsticanja na mržnju premašuje i upotpunjava je sistemska lažljivost evropskog kolonijalizma, i sada američkog imperijalizma, koji imaju i jare i pare.

Prvo su došli njihovi kolonizatori doseljenici – njihovi vojnici imperijalisti, njihovi trgovci robovima, vozeći se ratnim brodovima, avionima i naftnim tankerima – a onda dolaze njihovi svećenici da nas prevedu na svoje kršćanstvo i nauče nas kako da okrenemo drugi obraz, a onda dolaze njihovi historičari, sociolozi, antropolozi i politički naučnici koji nas proučavaju i govore nam kako smo zaslužili da budemo kolonizirani, a onda dolaze njihovi “intelektualci” koji upozoravaju njihove izabrane lidere na to što rade i osjećaju se tako dobro zbog svog “radikalizma”, a onda dolaze njihovi srceparajući liberali, njihovi pronicljivi,  propovjednici tolerancije za različita mišljenja širokog uma koji nam govore kako su spremni dati svoj život braneći pravo na slobodu govora onih koji staju u odbranu pohoda tih ubilačkih stvorenja koja su došla i ubila vaše roditelje, silovala vaše majke i sestre, i djecu vam živu spalila, a onda pobjegla sa vašim prirodnim resursima.

Ovo je namještaljka, osmišljena da učini da izgledate kao divljak ako kažete i riječ protiv. Ovo je sistemska ukupnost i zatvoreno iskrivljavanje dijaboličke istine kolonijalizma koja počinje sa okrutnim kolonizatorima doseljenicima i njihovim bombarderima a završava sa ljubaznom i uviđavnom, tolerantnom svećeničkom kastom liberalnih i ljubaznih profesora otvorenog uma.

Ne! Apsolutno ne! Određene historijske katastrofe više nisu predmet za “akademske” rasprave i različita mišljenja. Genocid evropskih kolonizatora nad domorodačkim američkim stanovništvom, okrutna historija afričkog ropstva koju su uzrokovali isti evropski doseljenici i njihovi potomci, zločin bacanja bombe na nedužne Japance, holokaust nad Jevrejima, etničko čišćenje Palestinaca od ruke kolonizatora cionista… i monumentalno ubilačka historija evropskog kolonijalizma širom svijeta. Ovi događaji više nisu tema formalnih rasprava. Oni su spomenici moralne sramote.

Bilo koji skorojević šarlatan oportunista koji želi zaraditi na osnovu sve učestalijih trampovskih gnusoba mora biti tretiran s krajnjim gađenjem, sa neprevaziđenom odbojnošću. On mora biti bojkotovan, javno ismijan i ponižen i nikada ne nazvan “kolegom” koji bi trebao ljubazno biti pozvan na “civiliziranu debatu”. Protiv tog “civiliziranog” okupljanja moralno kompromitovanih akademika, ja ću ponosno osnovati bandu barbarskih disidenata.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera