Morbidna estetika Teatra za djecu i omladinu

Najava da se skidaju dvije predstave i namjera da se sasvim ukine scena za mlade uskomešala je pozorišne kuloare i izazvala burne javne polemike (Al Jazeera)

Piše: Risto Popovski

Politika, tačnije ono što političari vole da nazovu politikom, uvek je znala više o kulturi od umetnika, nastojala da se meša i da ima zadnju reč u umetnosti, posebno u pozorištu. Odgovor teatra – glumaca, režisera, pisaca… bio je da politiku popnu na scenu, ismevaju je i kritikuju. Pozorište i politika su tako u večitom sukobu, a jedno bez drugog ne mogu.

Najnovija epizoda u ovoj večnoj tragikomediji je najava da će u Teatru za deca i mladinci (Teatar za decu i mlade) u Skopju sa repertoara biti skinute dve predstave, odjednom. Namera je da se ukine i scena za mlade, budući da su pod znak pitanja postavljene još tri predstave predložene za repertoar u narednoj sezoni.

U “mrtvoj” letnjoj sezoni najave za skidanje predstava i “radikalno” menjanje repertoara i fizionomije u Teatru za decu i mlade i Skopje uzburkale su pozorišne kuloare i izazvale medijsku raspravu, više međusobno prepucavanje. U centru je novi direktor pozorišta Bratislav Dimitrov, koji je na funkciju izabran/imenovan početkom jula.

‘Mračna’ estetika

Novi direktor još praktično nije ni seo u fotelju, a već je najavio da će sa repertoara skinuti predstave Naš razred i Uspavani razum stvara čudovišta. Kao glavni razlog Dimitrov je naveo “mračnu i morbidnu estetiku” u obe ove predstave na omladinskoj sceni. Dodatni argument je što za ove predstave nema interesa kod publike.

Teško je razabrati koja je estetika mračnija – pozorišna, ona koja se igra na sceni, ili skidanje predstava zbog navodne mračne estetike. Tek, novi direktor je otišao korak dalje i najavio da ima nameru da sasvim ukine scenu za mlade. Iz predloga repertoara za narednu sezonu, dostavljenog Ministarstvu za kulturu na redovnom konkursu (u junu), početkom jula (kad je stupio na dužnost direktora) “skinuo” je projekte planirane za omladinsku scenu.

Među predllozima predstava za 2016. godinu skinuo je projekte koje su predložili režiseri srednje i mlađe generacije – Srđan Janićijević, Luka Kortina i Biljana Radinoska. Neki su reagovali, a u polemici koja se razvila, direktor Dimtrov ih je, verovatno nemajući valjane argumente, neprilično i nepristojno izvređao i omalovažio.

Novi direktor Dimitrov preferira dečju scenu, po čemu je skopski teatar poznat široj javnosti i dobitnik međunarodnih nagrada i priznanja. Nevoljno, ipak dopušta i scenu za mlade, ali ne sa mračnom, već sa specifičnom estetikom, koja dobrano podseća na takozvani i već zaboravljeni soc realizam. Dimitrov preferira da na sceni za mlade treba da budu postavljenje priče o prvoj čaši piva, prvom poljupcu, prvoj ljubavi, prvom rastanku… Pitanje je koliko je ovakva estetika primerena mladima koji spavaju sa mobilnim telefonom, na televiziji gledaju nasilje i porno filmove, a povrh svega, svakodnevno su okruženi politikanstvom.

Javna polemika

Najava da se skidaju dve predstave i namera da se sasvim ukine scena za mlade uskomešala je pozorišne kuloare i izazvala burne javne polemike. Najoštriji u osudi ovih odluka bio je Vladimir Milčin, režiser obeju predstava predviđenih za skidanje sa repertoara. Ukidanje predstava je “kulturološki genocid” izjavio je Milčin, oštro osuđujući poteze novog direktora. Podsetio je da je predstava Naš razred prošle godine dobila dve međunarodne nagrade na festivalu “Joakim Interfest” u Kragujevcu.

“Neću da podržavam predstave sa mračnom i morbidnom estetikom, koje više govore o ličnim (političkim, estetskim…) frustracijama i kompleksima režisera, nego istinskom životu mladih”, izjavio je direktor Dimitrov. On je, reagujući na izjave režisera Milčina, odgovorio uvredljivim kontranapadom: “Ukoliko neko sa 70 godina hoće da pravi predstave za mlade, a ja ih ne prihvatam, da li to znači da sam cenzor, ili je on infantilan?”, izjavio je Dimitrov, koji je samo par godina mlađi od Milčina.

Polemika je brzo izašla izvan okvira pozorišta i našla se, neizbežno, u sferi politike i politikanstva, odakle je verovatno i počela i gde je, htela ne htela, morala da stigne. Reagujući žučno na skidanje njegovih predstava sa repertoara, režiser Milčin je to ocenio kao “politički revanšizam”, dodajući da će, ukoliko Dimitrov ostvari svoje namere, biti jasno da ima političku podršku.

‘Lustrirani doušnik’

Dimitrov nije direktno odgovorio na ove političke kvalifikacije, ali je to učinio Milenko Nedelkovski, kontroverzni TV voditelj i njegov istaknuti saborac u podršci aktuelne vlasti. Oni su, zajedno sa grupom novinara, glumaca i istoričara udruženih u Građanski pokret za obnovu Makedonije, u prvoj polovini ove godine organizovali tribine u više gradova, pokušavajući da ubede građane da ne veruju svojim ušima i da sve što su, u okviru afere prisluškivanja, čuli o vlasti i premijeru Nikoli Gruevskom nije istina.

Uključujući se u polemiku, Nedelkovski, poznat po neodmerenom, često i vulgarnom rečniku, oštro je napao “sorosoida” Milčina, nazivajući ga “lustriranim doušnikom”. Podsećajući i da je dobro zaradio na pomenute dve predstave, koje je finanasiralo Ministarstvo za kulturu, Nedelkovski je, praktično, poručio da ono može i da ih skine sa repertoara. Biti “lustrirani doušnik” – prema Zakonu koji je donela, a zatim, pod snažnim međunarodnim pritiskom, ukinula Vlada premijera Gruevskog – praktično znači biti osvedočeni i žigosani protivnik aktuelne vlasti.

Milčin je do nedavno, gotovo dve decenije bio na čelu, za ovu vlast krajnje omrznute, Sorosove fondacije. Milčin je bio prvi “sorosoid” i inicijator za osnivanje udruženja Građani za evropsku Makedoniju, čiji su članovi novinari i nevladini aktivisti putovali Makedonijom i promovisali evropske vrednosti. Tako je na scenu, konačno, izašao politički mizenscen polemike oko repertoara Teatra za decu i mlade u Skopju. Izašla je na svetlo dana “večna” isprepletenost i povezanost pozorišta i politike.

Glasna uzdržanost

Skopski Teatar za decu i mlade je za dvadesetak godina (toliko postoji) postao kultno mesto za dečije predstave i odgojio je brojne generacije ljubitelja pozorišta, kojima svakako treba i scena za mlade. Kako će ona biti koncepirana, stvar je promišljanja i dogovora, a ne nasilnog skidanja predstava sa repertoara. U polemici koja se razvila, novi direktor je neke stavove omekšao i ublažio. Ostalo je nejasno da li je to politika direktno umešala prste, ili je novopečeni direktor krenuo uhodanim poltronskim stazama, nadajući se da će odobrovoljiti političke mentore.

Ostalo je nejasno da li je još u programu kojim je konkurisao za funkciju direktora planirao skidanje predstava sa repertoara i ukidanje scene za mlade. Teško je reći da li je uopšte i kakve instrukcije dobio novi direktor kada je izabran na novu funkciju. Ipak, takvu mogućnost ne treba do kraja isključiti. Posebno u teškoj i gotovo uzavreloj krizi u Makedoniji, u kojoj je politika zaposela sve prostore, uključujući kulturu i umetnost, poremetila i iščašila osnovne moralne norme i estetske kriterijume.

Sa zanimanjem se očekuje kako će Ministarstvo za kulturu reagovati na skidanje predstava sa repertoara i ukidanja scene za mlade. Činjenica je da je Ministarstvo za kulturu bilo uzdržano povodom svojevrsnog upada u repertoar Teatra za decu i mlade. Ministarstvo se pre dve nedelje ograničilo samo na izjavu da će naknado saopštiti svoj stav, a on (dok je pisan ovaj tekst) još nije bio objavljen.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera