Mostar i dvije škole pod dva krova
Piše: Enes Ratkušić
U moru problema sa kojima se suočavamo jedan već godinama služi isključivo za predizborna nadlagivanja i ulagivanja potencijalnim glasačima, klasičnom obmanjivanju javnosti, koju valjda treba impresionirati plemenitim idejama.
Riječ je o toliko spominjanom problemu „Dvije škole pod jednim krovom“, koji je ovih dana aktueliziran žestoko intoniranim prigovorima na račun Zlatka Hadžiomerovića, aktuelnog ministra obrazovanja HN kantona, od strane KO Foruma mladih i Anera Žuljevića, predsjednika KO SDP-a, osobno.
Uključio se i Mašić
U cijeli slučaj se, nakon Hadžiomerovićevog odgovora, uključio i Damir Mašić, federalni ministar, pridružujući se velikom orkestru u kome, svako na svoj način, zabavlja javnost i svako od njih se predano trudi da kojim slučajem javnosti ne saopći istinu, ostavljajući na taj način mogućnost za dalje konfrontacije.
Da je spomenuta polemika stvar klasičnog stranačkog obračuna a ne nekakvog medijskog zanimanja na najbolji način svjedoči činjenica da je od ministrovog problematičnog obraćanja do reagiranja proteklo punih 28 dana.
Isuviše bajato za ozbiljne medije, ali kako bez medija nema predizbornih kampanja, informacija je progutana kao svježe pečena i skuhana.
S obzirom na to da su kritike svojevrsna reakcija na navodnu Hadžiomerovićevu tvrdnju da škole pod jednim krovom u Stocu i Čapljini nisu problem, ova prepucavanja su uistinu dobar povod, prava prilika da se o problemu tih famoznih „škola pod jednim krovom“ konačno ozbiljnije progovori, odnosno javnosti saopći istina.
U Stocu su bošnjačka i hrvatska djeca barem pod istim krovnim kišobranom, od mogućih podrhtavanja tla čuva ih isti statički proračun jedne zgrade, piju vodu sa istog izvora…
Kažem ozbiljnije, jer javnost i što je najgore veliki broj ljudi uključenih u obrazovni proces, nažalost, nemaju pojma o karakteru navedenog tipa škole, zbog čega se upravo na tom pitanju najlakše manipulirati osjećajima građanima.
Čuveni izum OSCE-a nazvan projektom „Dvije škole pod jednim krovom“, koji je u određenom smislu otvorio proces postepenog uklanjanja sveopće podijeljenosti u domenu školstva ili ga cementirao kao maksimalnu mogućnost ujedinjenja, periodično se, zahvaljujući papagajskim pričama o segregaciji i diskriminaciji, u javnosti danas prepoznaje kao nekakva stolačko-čapljinska kombinacija i rješenje.
Upravo zato je krajnje vrijeme da se javnost prestane lagati. Stolac i Čapljina su, iz perspektive segregacije i diskriminacije, uistinu najmanji problem?! Lišen zajedničkih krovova, Mostar suštinski predstavlja puno kolosalniji. Toliko kolosalniji da je naprosto neshvatljivo kako se problem takvih gabarita toliko vremena može sakrivati od javnosti, premještajući pri tom iz hercegovačke prijestolnice sve probleme u Stolac, iako je ovaj grad u pogledu integracije školstva u odnosu na Mostar otišao daleko?!
Ali da oko na ovaj način aprioristički izrečenih stavova ne bi bilo zabune, iznijet ćemo samo očigledne činjenice.
U Stocu su bošnjačka i hrvatska djeca barem pod istim krovnim kišobranom, od mogućih podrhtavanja tla čuva ih isti statički proračun jedne zgrade, piju vodu sa istog izvora, galame i tuku se u istim hodnicima, tečni i čvrsti otpad iz organizama šalju kroz iste kanalizacione sisteme…
U Mostaru sve uduplo
Za najveći broj mostarskih učenika takav stepen interakcija je misaona imenica. Oni idu u strogo podijeljene škole, ali pošto su one podosta udaljene jedne od drugih odnosno nisu pod jednim krovom stranački zatrovana i zarobljena pamet u tome i ne vidi problem, što je skandalozno i zastrašujuće.
Da budemo još precizniji: u Mostaru je sve uduplo. Srednja ekonomska u istočnom dijelu izgrađena je za Bošnjake, druga u zapadnom za Hrvate. Na istom principu riješen je i status Medicinske, Poljoprivredne i drugih škola, i osnovnih i srednjih. Kako bi sve funkcioniralo na bazi podjele, cjelokupan proces obrazovnih vertikala bošnjačke i hrvatske djece nadgledaju dva Pedagoška zavoda. Da kojim slučajem kakav zajednički krov nekome ne bi pao napamet sve je razdvojeno i na razini visokog školstva, u liku dvije sveučilišne institucije.
Problem koji, naravno koriste političke galamdžije, jeste u miješanju škola i nastavnih programa.
No, da problematizirajući cijeli slučaj ne bismo ostali nedorečeni, javnosti konačno treba saopćiti punu istinu o suštinskoj razlici između koncepta tzv. „jedinstvene škole“ i onog drugog „dvije škole pod jednim krovom“.
Odmah da budemo načisto: Jedinstvena škola ne podrazumijeva nikakvo uklanjanje nacionalnih barijera niti je teatralan multinacionalni ulazak u učionice, kako se to uz podgrijavanje priče o segregaciji i diskriminaciji javnosti predočava. Nažalost, jedina razlika između dva koncepta što koncept jedinstvene škole podrazumijeva postojanje jednog, dok koncept „dvije škole pod jednim krovom“, dva direktora.
Problem koji, naravno koriste političke galamdžije, jeste u miješanju škola i nastavnih programa. Jedinstvena škola, dakle, ne podrazumijeva da hrvatska, bošnjačka, srpska i ina djeca sjede u istoj učionici, kako javnost naivno misli, evocirajući uspomene na „zlatna vremena“, nego podrazumijeva isključivo zajedničko rukovodstvo škole, odnosno jednog direktora odnosno ravnatelja, jednu sekretaricu ili tajnicu itd.
Koncept „dvije škole pod jednim krovom“ s druge strane podrazumijevaju dva direktora odnosno ravnatelja i to je, da ponovimo, jedina razlika između navedenih koncepata.
Da budemo još konkretniji i precizniji, nastavni proces u obje škole je identičan, što znači da bošnjačka djeca nastavu pohađaju po federalnom nastavnom programu, dok hrvatska djeca rade po hrvatskom nastavnom programu.
Jedina razlika je što i bošnjačka i hrvatska djeca i njihovi nastavnici imaju svoje direktore, jedni Bošnjaka drugi Hrvata i uz to nisu u zasebnim zgradama.
Dakle, segregacija i diskriminacija vezana je za direktorsko-ravnateljski status, a ne učeničke multietničke interakcije, kako javnost, izluđena manipulacijama, naivno misli.
Ambis opasnih kvalifikacija
Dvije škole pod jednim krovom u Stocu imaju dvije osobe na rukovodnim mjestima: ravnateljicu Zdravku Marijanović, koja je zadužena za hrvatsku djecu i direktora Adema Haračića, koji brine da je sve potaman kad su bošnjačka djeca i realizacija federalnog programa. Uspostavljanje jedinstvene škole bi podrazumijevalo ili da Zdravka u mirovinu ne umaršira kao ravnateljica ili da se ugrozi Ademova jaka startna pozicija za moguću karijeru.
I sad, kad sve rezimiramo, suočavamo se sa apsurdom da baš niko segregaciju i diskriminaciju ne nalazi niti veže za škole koje su statusno jedinstvene, bez obzira na to što svako zna da su istovremeno uglavnom jednonacionalne.
Ravnatelj Pete Osnovne škole u zapadnom dijelu Mostara Marinko Ivanković, baš kao i njegov kolega Mustafa Džafić, direktor Osnovne škole „Šejh Jujo“, nema šta da brinu o eventualnim segregacijama i diskriminacijama. Niti Marinko viđa bošnjačku djecu, niti Mustafa hrvatsku.
U jednoj više nego morbidnoj atmosferi ostaje nejasno šta su uopće po svojim definicijama diskriminacija i segregacija i šta im i ko određuje mjeru?!
Za to vrijeme bošnjačka i hrvatska djeca u Stocu daleko su bliža jedna drugima, ali ih u ambis opasnih kvalifikacija guraju ambicije Zdravke i Adema, ali i dirljiva emocionalna nespremnost ministra Hadžiomerovića i načelnika općine Stolac Stjepana Boškovića, da jednom od njih kažu da više nije ravnatelj odnosno direktor, odnosno da će jedno od njih, zarad ukidanja diskriminacije i segregacije, od funkcije apstinirati četiri godine.
Na kraju, kad sve rezimiramo, više je nego jasno da je forma toliko nadvladala, da je pitanje kada kada će i sam termin suština biti uklonjen iz upotrebe.
U jednoj više nego morbidnoj atmosferi ostaje nejasno šta su uopće po svojim definicijama diskriminacija i segregacija i šta im i ko određuje mjeru?! Ono što, međutim, nije sporno i što bez ikakvog ustezanja treba reći jeste sljedeće: Obrazovna solucija pod nazivom „Dvije škole pod jednim krovom“ nam uistinu ne treba.
I druga stvar, koja, također, nije sporna: samo potpuni idiot može biti uvjeren da će segregacija i diskriminacija u obrazovanju ispariti provođenjem nekakve sudske presude o ukidanju koncepta „Dvije škole pod jednim krovom“.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne odražavaju uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera