Mostar: Raseljeni ovise o donacijama

Šest porodica, državljana Bosne i Hercegovine, s područja Republike Srpske, koji su tokom rata došli na područje Federacije i do danas tamo ostali, godinama su smješteni u centru kraj Mostara u izuzetno lošim uvjetima.

Hrana koju dobivaju dovoljna im je za samo 10 dana, a ostalih dana ovisi o donacijama. Još nema rješenja za njihovu situaciju, izvještava Marin Veršić, reporter Al Jazeere.

Zumreta Memić, od svih stanovnika tranzitnog centra ovdje je najduže, od 1997. godine.

Sa kćerkom i dvoje unučadi živi u sobi od 15 kvadratnih metara.  Na skroman život je navikla, no umorna je od svega.

Paketi pomoći

Raseljeni hranu dobivaju od Narodne kuhinje grada Mostara, koja im to nije nužna isporučiti. Paket pomoći koju dobivaju im nije dovoljan da bi došli do kraja mjeseca, a uz to upitno je i do kada će ta pomoć stizati. Uz skromne mirovine i socijalnu pomoć, jedva žive.

“Posebno su teški higijenski uvjeti. Sanitarni čvorovi nalaze se na nekoliko metara od kuhinja i dnevnih boravaka, a jedna prostorija uopće nema vrata”, izvještava Al Jazeerin reporter.

Federacija BIH im podmiruje režije smještaja. Neki bi čak i imali kamo otići, ali nisu uspjeli rješiti administrativne probleme da bi mogli odseliti.

“Ja imam parcelu od 500 kvadrata od općine, ali nismo mogli riješiti jer vijeće Mostara nije formirano. Dobila sam vodu i struju, ali to se ne može riješiti. Da se na mene prevede, da je na mene vlasništvo jedan kroz jedan”, kaže Jasmina Behrimović, stanovnica Centra za raseljena lica Salakovac.

“Ima glodavaca, imamo te mačkice… One ih nekad uhvate, nekad neće… Neće ni mačka velikog miša, strah ih je. Bilo je situacija kada izađe iz kanalizacije veliki miš i dođe najveća maca što je imamo – i ona pobjegne”, kaže Mirsada Sukić, stanovnica centra.

Pomoć iz dijaspore

Nedžad Asović kupuje im i dostavlja hranu od građana Mostara i bh. dijaspore. O pukom preživljavanju raseljenih, svako malo progovori u medijima, i uspije pridobiti njihovu pažnju.

“Odjednom svi imaju vremena da dođu i donesu nešto. To je zanimljiv slučaj u Bosni  i Hercegovini”, kaže Nedžad Asović, aktivista udruženja građana Moj Mostar.

Tako je došao i direktor uprave za prognanike i izbjegle Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK). Tvrdi da su njegov dolazak i donacija sasvim slučajno koincidirali s dolaskom ekipe Al Jazeere.

Iz uprave za prognane i izbjegle, tvrde da se ovim ljudima nudio alternativni smještaj, no kažu da se njima, zapravo, ne vraća u krajeve otkuda su izbjegli, jer ondje više ne žive Bošnjaci.

“Mi ćemo pokušati hranu namaknuti  kroz humanitarne organizaciju i iz svojih sredstava iz Federalnog ministarstva i Kantona, da imaju dovoljnu količinu hrane”, ističe Kemal Isaković, direktor Uprave za prognanike i izbjegle HNK-a.

Bosna i Hercegovina bi trebala uzeti kredit od razvojne banke Vijeća Evrope i izgraditi tri zgrade u Mostaru, kojima bi riješila smještaj raseljenih.

 Izvor: Al Jazeera