Može li Saudijska Arabija doći u posjed nuklearne bombe?

Nakon saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, došao je red i na ministra vanjskih poslova Saudijske Arabije Adela al-Jubeira da izjavi kako će Saudijska Arabija početi s razvojem nuklearnog oružja ukoliko se Iran vrati svom nuklearnom programu. Takva izjava otvorila je vrata potrage za odgovorom na veliko pitanje o mogućnostima Rijada da dođe u posjed nuklearne bombe.

U srijedu je Al-Jubeir, u intervjuu za američki CNN, odgovarajući na pitanje znači li to kako će Rijad raditi na proizvodnji vlastitog nuklearnog naoružanja, kazao: “Ukoliko Iran razvije nuklearno oružje, učinit ćemo sve što je u našoj moći kako bismo stekli nuklearni kapacitet.”

Saudijski krunski princ je u martu, tokom posjete SAD-u, izjavio kako će Kraljevstvo razviti vlastiti nuklearni arsenal ako Iran razvije nuklearnu bombu. Bin Salman je u intervjuu za američku televiziju CBS, koji je objavljen u popularnoj emisiji “60 minuta”, izjavio kako “Saudijska Arabija ne želi nabaviti nuklearnu bombu, ali je nesumnjivo da ćemo, ako Iran razvije nuklearnu bombu, i mi učiniti isto što je prije moguće.”

Iako su ove izjave povezane s pitanjem iranskog nuklearnog programa prije i nakon odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa o izlasku Washingtona iz nuklearnog sporazuma, priča o nastojanju Saudijske Arabije da stekne nuklearni kapacitet u suštini ne predstavlja nikakvu novost.

Kupovina ili proizvodnja atomske bombe

Preminuli saudijski kralj Abdullah bin Abdulaziz je od 2003. godine u više navrata upozoravao američke zvaničnike da će, ukoliko Iran dođe do nuklearne bombe, Kraljevstvo slijediti isti primjer, bez obzira na sve njene obaveze koje proizilaze iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja.

Eksperti i analitičari su se zapitali kako će Kraljevina doći u posjed nuklearnog oružja. Ovdje se može postaviti pitanje: Hoće li Rijad sam proizvesti, ili će kupiti nuklearno oružje od jedne nuklearne sile? Pod time se misli na Pakistan, jer je Saudijska Arabija dala doprinos u finansiranju pakistanskog nuklearnog projekta devedesetih godina prošlog stoljeća.

Kada je riječ o opciji proizvodnje nuklearne bombe u Saudijskoj Arabiji, bivši direktor televizije Al-Arabiya Abdul Rahman al-Rashed napisao je članak u listu Asharq al-Awsat, dok je pratio princa Mohammeda bin Salmana prilikom njegove posljednje posjete Washingtonu. Rashed je kazao da niko ne može potvrditi da li je Saudijska Arabija u stanju proizvesti nuklearno oružje.

Međutim, naglasio je kako Rijad, za razliku od Teherana, u svojim pustinjama posjeduje uranij i da ga ne mora kupovati, te da je usvojen plan njegove eksploatacije u okviru političke i sigurnosne strategije poznate kao “Vizija 2030”. Rashed je istakao da je Saudijska Arabija poslala pismo, sedam dana prije posjete saudijskog prijestolonasljednika Washingtonu, koje potvrđuje nacionalnu politiku u vezi programa nuklearne energije. Pismo je sadržavalo poruku upozorenja da ćutanje i nemaran odnos prema Iranu može dovesti do toga da on proizvede nuklearno oružje. To će dalje proizvesti situaciju da i Saudijska Arabija isto učini i dođe u posjed nuklearne bombe.

Moguće u sklopu ‘Vizije 2030’?

Zaher al-Saket, bivši brigadni general i stručnjak za hemijsko oružje u sirijskoj vojsci, izjavio je za Al Jazeeru da Saudijska Arabija raspolaže materijalno-tehničkim potencijalima za proizvodnju nuklearne bombe, kao što ima i važnu političku motivaciju u suočavanju s Iranom, koja raspolaže kapacitetima da prije Saudijske Arabije proizvede nuklearno oružje. Saket navodi da je Sirija sa deset puta slabijim materijalnim potencijalima izgradila nuklearni reaktor, koji je bombardirao Izrael u Deir al-Zouru 2006. godine.

Naglasio je kako su “u slučaju Saudijske Arabije ti potencijali mnogo veći”. Prema njegovom mišljenju, najava Saudijske Arabije o mirnodopskom nuklearnom programu otvara vrata razvoju i proizvodnji nuklearnog oružja.

Priča o “saudijskom nuklearnom programu” počela je 2011. godine, kada je Rijad odobrio plan izgradnje 16 nuklearnih reaktora za proizvodnju električne energije i desalinizaciju morske vode u periodu od 20 godina. Vrijednost ovog projekta procijenjena je na 80 milijardi dolara. Priča o ubrzavanju ove strategije obnovljena je s “Vizijom 2030”, koju je najavio saudijski prijestolonasljednik.

Ono što privlači pažnju posmatrača jeste odbijanje Saudijske Arabije da potpiše “Sporazum 123”, koji sprečava zemlje da obogaćuju uranij. Washington uslovljava Rijad da potpiše ovaj sporazum kako bi sarađivali u oblasti nuklearne energije.

Tajna strategija za vojne svrhe

S druge strane, postoje i oni koji govore o postojanju brže opcije. Vjerovatno se Saudijska Arabija odlučila za ovu opciju još prije dva desetljeća. Ona se očituje u nabavci i kupovini nuklearne bombe ili nuklearnih bojevih glava od Pakistana. U tom kontekstu, Olli Heinonen i Simon Henderson, u opširnom istraživanju koje je objavio Vašingtonski institut 2014. godine, ističu da je Saudijska Arabija, najkasnije 2003. godine, usvojila “tajnu nuklearnu strategiju za vojne svrhe”.

U tom istraživanju se navodi kako je strategija prošla javnu raspravu i da Saudijci dali prednost nabavci nuklearnog oružja od Pakistana. Heinonen i Henderson tvrde da “ako Islamabad prebaci nuklearne bojeve glave u Saudijsku Arabiju, potonja će biti u stanju pogoditi iranske ciljeve”. Ističu da je 2007. godine Saudijska Arabija uspjela osavremeniti svoj arsenal balističkih raketa srednjeg dometa CSS-2 kineske proizvodnje, čiji motori koriste tečno gorivo, i zamijenila ih naprednijim projektilima CSS-5, čiji motori koriste čvrsto gorivo.

Oni napominju da oba tipa balističkih raketa mogu nositi nuklearne bojeve glave. Međutim, “na insistiranje SAD-a, kao što je objavljeno u izvještajima iz 2014. godine, najnoviji tipovi ovih raketa su modificirani, tako da ne mogu nositi nuklearne bojeve glave”.

Izrael i ‘nuklearno kraljevstvo’

Također, u vezi s pakistanskom opcijom, neophodno je ukazati na izjavu bivšeg šefa izraelske vojne obavještajne službe Amosa Yadlina, koju je dao na konferenciji u Švedskoj 2013. godine. Tada je Yadlin izjavio da “Saudijci neće čekati ni mjesec dana ukoliko Iranci dođu do nuklearne bombe. Već su se potrudili da je kupe. Samo trebaju otići u Pakistan i uzeti ono što žele.”

Usred debate o “saudijskoj nuklearnoj bombi”, neki posmatrači smatraju da izjave saudijskih zvaničnika imaju za cilj ostvarivanje “ravnoteže straha, koja treba djelovati kao element odvraćanja” s Iranom. Drugi smatraju da to nije pitanje materijalnih potencijala koliko je pitanje političke volje da Saudijska Arabija postane “nuklearno kraljevstvo”.

Oni smatraju da Washington u ovom kontekstu ne uzima u obzir iransku prijetnju, već izraelski veto na posjedovanje nuklearnog oružja od bilo koje regionalne sile, nakon što su izraelski avioni uništili irački nuklearni reaktor Osirak (Tammuz 1) 1981. godine, kao i sirijski nuklearni reaktor u Deir al-Zouru 2006. godine.

Izvor: Al Jazeera i agencije