Može li Trump sa Merkel razgovarati jezikom reality showa?

Merkel i Trump razgovarali su na marginama samita u Briselu (Reuters)

Opreznost nalaže da američki predsjednik Donald Trump pokuša izbjeći optužbe bilo kojeg svjetskog čelnika da se oslanja na Moskvu, jer to može dovesti u iskušenje njegove kritičare koji će početi podsjećati na rusko uplitanje u američke izbore kako bi ga nadvladali svojim argumentima, što ide dotle da ga protivnici opisuju marionetom u rukama Vladimira Putina.

No kultura reality showa, koja je lansirala ovog čovjeka u svijet politike, u osnovi ne poznaje važnost smirenosti, promišljenosti i profinjenosti, već ljudima plasira stvari i ideje onakvima kakve jesu sa svim njihovim manama i nedostacima.

Stoga Trump nije oklijevao ni trenutka da oštro napadne na njemačku kancelarku Angelu Merkel i optuži njenu Vladu da je zarobljenica Rusije i da joj pomaže da se bogati na Njemačkoj.

U svojim izjavama na marginama samita NATO-a u Briselu, Trump je rekao kako je Njemačka pod potpunom kontrolom Rusije.

Trump se nije tu zaustavio, već je želio otvoriti staru ranu i podsjetiti Njemačku na sovjetsku okupaciju, rekavši: „Moram reći da je jako tužno kada Njemačka sklapa velike naftne i plinske dogovore s Rusijom, a od nas se očekuje da je štitimo od nje, dok joj ona svake godine plaća milijarde“.

Ovaj napad nosi posebnu poruku za Merkel, s obzirom na to da dolazi iz Istočnog Berlina i da je odrasla i studirala pod sovjetskom okupacijom, zbog čega s Putinom razgovara sasvim opušteno i bez prevođenja.

Merkel je odmah odgovorila na Trumpove optužbe, rekavši da njemačka Vlada ima svoj vlastiti politički pristup i da je svoje odluke donosila nezavisno.

Angela Merkel ima doktorat iz fizike, a na političkim funkcijama je unapređivana sve dok nije postala prva žena na poziciji njemačkog kancelara 22. novembra 2005.

Prema tome, možda joj njena akademska i politička pozadina nije dopustila da s Trumpom razgovara jezikom reality showa. Odgovorila je da je njena vlada nezavisna u svom pristupu i odlukama, što je smatrala sasvim dovoljnim.

Instrument u Putinovim rukama

Ipak, stavljanje naglaska na nezavisnost izgleda kao snažan odgovor u ovom kontekstu, uzimajući u obzir da politički krugovi veoma često Trumpa nazivaju Putinovim taocem, kao i da je on taj koji ga je doveo u Bijelu kuću zahvaljujući uplitanju ruskih hakera u kampanju Hillary Clinton tokom izbora 2016.

Ovo uplitanje su potvrdile sve američke obavještajne agencije, što je dovelo do otvaranja istrage o tome da li je bilo dosluha između Trumpova ekipe i Rusije.

Zbog ruskog uplitanja u izbore, Michael Flynn, koji je obnašao dužnost Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, smijenjen je zbog navoda o kontaktima s ruskim ambasadorom u Washingtonu Sergejom Kislyakom. Američki ministar pravde Jeff Sessions osjetio je nelagodu te zatražio da bude izuzet iz nadziranja istrage, s obzirom na to da je i sam optužen za kontakte s Rusima tokom predizborne kampanje.

Trump je 2017. godine optužen za davanje osjetljivih obavještajnih podatka Rusima koje je Washington dobio od svog saveznika. Ovakvo ponašanje je naljutilo evropske i bliskoistočne države da su pojedine zaprijetile kako će zaustaviti obavještajnu saradnju sa Amerikancima.

Pitanje ruske intervencije uzima jakog zamaha u SAD-u od kada je bivši šef američke Centralne obavještajne službe (CIA) Robert Mueller preuzeo istragu u ovom slučaju. Mullerova istraga je odvele u zatvor neke od vodećih ličnosti Trumpove predizborne kampanje, pojedinima su upućene optužbe i nastavlja se  ispitivanje osumnjičenih.

Sfera utjecaja

Spomenuto se tiče se dešavanja na unutrašnjoj američkoj sceni. Međutim, kada se radi o sferi vanjskog utjecaja, Trump se također suočava sa stigmom potčinjenosti ‘ruskom medvjedu’, zbog čega Washington nastoji da izbjegne provokaciju Moskve na terenu.

U Siriji, Rusi nastavljaju napadati na sirijsku opoziciju sve dok je nisu potpuno porazili i prisilili na predaju oružja u većini pokrajina. Washington uglavnom samo posmatra dešavanja na sceni, uprkos tome što je naoružao sirijsku opoziciju i zalaže se za odlazak režima Bashara al-Assada s vlasti.

Također, Putin drži glavnu riječ na poluotoku Krimu i istoku Ukrajine, što Washington i njegovi saveznici trebaju slušati ili posuditi vokabular Arapske lige u kritikama i osuđivanju.

Iako Putin nije ispunio nijedan od zahtijeva Zapada, Trump i njegovi saveznici su prošlog mjeseca iznenada izjavili da Rusiju treba ponovo primiti u Grupu osam industrijski najrazvijenijih zemalja – G8, odakle je protjerana nakon aneksije Krima 2014.

Možda se Trump ne sjeća da Merkel spada u lidere zapadnih država koji se najviše protive priključivanju Rusije formatu G8, prije nego što napravi ustupke vezano za krizu u Ukrajini.

Samit u Helsinkiju

Očekuje se da će se predsjednici Vladimir Putin i Donald Trump sastati 16. jula u Helsinkiju kako bi razgovarali o bilateralnim pitanjima i osjetljivim međunarodnim problemima.

Dok glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova upozorava da ne treba preuveličavati ishode samita, američka Demokratska stranka to smatra poklonom za Moskvu, izražavajući bojazan da bi Trump mogao napraviti neke ustupke Putinu.

U izvještaju o samitu, magazin The Economist govori o šokiranosti Washingtona izvještajem koji otkriva da je Trump tražio da se s Putinom susretne nasamo, bez prisutnih svjedoka, što ukazuje na njegov veliki oprez od svakoga ko bi mogao vidjeti šta će se dešavati tokom susreta.

Samit u Helsinkiju potpuno se razlikuje od susreta između pokojnog američkog predsjednika Ronalda Reagana i lidera Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova osamdesetih godina, koji je više ličio na pregovore o predaji između Amerike u usponu i njenog slomljenog rivala, navodi The Economist.

Prema ovom listu, zabrinutost političkih krugova u Washingtonu zbog samita je opravdana, jer Trump preferira da bude mekan s Putinom, ali se pretvara da je čvrst u odnosu s njim kada daje izjave za medije.

Izvor: Al Jazeera i agencije