Muljanje, ili demokratija na crnogorski način

Vladajuće partije u Crnoj Gori ratuju saopštenjima (Al Jazeera)

Piše: Andrej Nikolaidis

Ako učestvujete u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u fudbalu, ma kako slabašna vaša reprezentacija bila, ipak želite jedno od mjesta koje vode na prvenstvo, je li tako?

Ako učestvujete u boks meču, pa i ako znate da je protivnik snažniji i brži od vas, ipak ne planirate da popijete nokaut u drugoj rundi: uprkos svemu, pokušaćete da grdosiju iznenadite i pobijedite, makar na bodove, onako bugarski, što bi rekli u Crnoj Gori. Je li tako?

Camus: ‘Vladati znači krasti, i to svako zna.’

Ako ste nekim čudom stigli na Vimbldon i u prvom kolu vas sačeka jedan od nosilaca, sa kojim do sada imate skor od 25 poraza i nula pobjeda, nećete baciti reket, nego ćete ipak pokušati iznenaditi protivnika. Napokon, čovjek možda ima grip, dijareju ili je depresivan, nikad se ne zna, je li tako?

Ako imate političku stranku, želite preuzeti vlast. Naravno, shodno onome što je efektno objasnio Camus: “Vladati znači krasti, i to svako zna“, vlast želite da biste punili džepove, vreće i bankovne račune, što se na jeziku demokratije kaže: “Želimo vlast da bismo ispunili naš program, učvrstili državne institucije, vladavinu prava i ubrzali naš evropski put.” Želite, dakle, vlast, koja se u demokratskom poretku osvaja na izborima. Stoga želite izbore, prijevremene izbore, ako je ikako moguće. Stoga, ako ste opozicija, želite da oborite vladu i izazovete izbore. Je li tako?

Nelegitimno, ali legalno i moguće

E, pa nije. Barem ne u Crnoj Gori.

Mlada politička partija po imenu Demokratska Crna Gora, čiji je lider agilni boy-političar Aleksa Bečić, podnijela je inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi. To je bila, u najmanju ruku, suvisla inicijativa. Vlada Mila Đukanovića je na staklenim nogama, a ni brada joj baš nije najbolje, nakon nekoliko razornih udaraca koje je sama sebi zadala. Sukob u vladajućoj koaliciji (između premijerove Demokratske partije socijalista i Socijaldemokratske partije, koju predvodi Ranko Krivokapić, predsjednik Parlamenta) eskalirali su.

Vladajuće partije ratuju saopštenjima, padaju teške optužbe, između ostalih i one za izdaju nacionalnih interesa. SDP u Parlamentu sa opozicijom preglasava Vladu u kojoj sjedi. U Crnoj Gori, dakle, postoji, premda ne formalizovana, nova parlamentarna većina. Ta većina, doduše, nije nastala na izborima, jer je SDP na prethodne izbore izašao u koaliciji i na zajedničkoj listi sa DPS-om, stoga bi bilo nelegitimno da bez izbora formira novu Vladu sa opozicijom. Nelegitimno da, ali ne i nelegalno, niti nemoguće.

Vlada je na staklenim nogama, a ni brada joj baš nije najbolje, nakon nekoliko razornih udaraca koje je sama sebi zadala.

Ali, to je tek dio haosa koji vlada na crnogorskoj političkoj sceni: današnji crnogorski Parlament, prosto, nije onaj koji su na prošlim izborima izglasali birači. Tri opozicione partije (Demokratski front, Pozitivna Crna Gora, Socijalistička narodna partija) su se u međuvremenu pocijepale, pa su osnovane (ili je najavljeno njihovo osnivanje) još tri nove partije (URA, Demos i Demokratska Crna Gora). Niti jedna od tih partija nije izašla na izbore, neke, rekoh li, još ni ne postoje osim u najavi, ali imaju poslanike u Parlamentu. E, tek je to demokratski nelegitimno. Ali, opet, eto ti ga sad, legalno i moguće.

Pocijepala se i vladajuća SDP. Frakcija koja se otcijepila je u osnivanju. Ali, pogađate, ima poslanike u Parlamentu. Ne samo to: ima i ministre u Vladi. Pa i potpredsjednika Vlade. Sa druge strane, partije koje nikada nisu izašle na izbore, kao i one koje još ni ne postoje, predlažu da se, bez novih izbora, formira nova vlada, u kojoj će oni sjedjeti. Jeste li ikada čuli za tako nešto: da partija koja ni ne postoji ima ministre u vladi? To vam je Crna Gora.

Pošteno, pa ko koga prevari

Jasno vam je šta hoću reći: ako postoji grđi kupleraj od crnogorske demokratije, molim vas – javite.

Ako mene pitate, zbog svega toga, ni Vlada ni opozicija u ovom trenutku nemaju legitimitet. Stoga, jasno je: izbori. Ali, kako mene, srećom po sve, pa i mene samog, niko ništa ne pita, stvar će se riješiti na tradicionalni crnogorski način: muljanjem. Časno i pošteno, pa ko koga prevari. A u kategoriji muljanja u Crnoj Gori postoji samo jedan, neporaženi šampion teške kategorije. No to je neka druga priča, o kojoj ćemo pričati neki drugi put.

Crnogorci su nepopravljivi idealisti, vazda spremni da poginu za veliku ideju i veće dobro.

Nego, šta bi sa inicijativom Demokratske Crne Gore? Podržale je nova i partija u nastajanju, dakle URA i Demos. Ali, nove, prijevremene izbore neće niti jedna od stranaka koja je poražena na prethodnim (i svakim drugim) izborima: SNP, Front i Pozitivna. Izbore sad neće ni SDP, koji svakodnevno iskazuje najdublje gađenje Vladom u kojoj sjedi, no to gađenje očito nije tako intenzivno da bi Vladu oborili.

Abdulah Sidran je ovako objasnio političke razlaze u našim mladim demokratijama: posvađali se zbog para, a razišli zbog ideoloških razlika, veli. Ali, Crnogorci su nepopravljivi idealisti, vazda spremni da poginu za veliku ideju i veće dobro. Čitaj: članstvo Crne Gore u NATO-u.  Socijaldemokrate su saopštile da će nastaviti da se pate u vlasti, jer niti jednim svojim potezom ne žele da ugroze proces prijema države u NATO.

Izvlačenje slamke kod Amfilohija

Nisu jedini: opoziciona Pozitivna je još ranije izrazila spremnost da crnogorsku NATO budućnost brani vlastitim tijelima. Lider te partije najavio je da bi Pozitivna, čak i da SDP odluči oboriti Vladu, istoj dao podršku, i tu podršku, kao i obraz, i život ako treba, oročio do crnogorskog prijema u NATO.

Izbore neće ni Demokratski front. Odnosno, oni hoće izbore, ali ako do izbora dođe nakon što oni krajem septembra organizuju demonstracije. Zašto organizuju demonstracije, pitate se? To je prosto: hoće nove izbore. Ali, čekaj malo, kažete vi, ništa ne razumijemo, pa nisu li upravo odbili inicijativu za nove izbore? Ne razumijem ni ja. Ali, važno je da oni razumiju.

Crnogorska Vlada je u nokautu, ali stoji, jer je vlastitim tijelima pridržava opozicija.

Iz svega rečenog jasno vam je da crnogorska Vlada u nokautu, ali stoji, jer je vlastitim tijelima pridržava opozicija. Ne samo da opozicija neće nove izbore: čak i kada bi sam Đukanović htio srušiti vlastitu Vladu i zatražiti nove izbore, opozicija mu to ne bi dozvolila. To su jasno poručili iz Demokratskog fronta: Đukanoviću sada odgovoraju novi izbori, nema šanse da ćemo to dopustiti.

A da mi učinimo nešto ekonomično, korisno i, napokon, iskreno: da te izbore napokon ukinemo? Nego da lideri stranaka jednom u četiri, pet ili deset godina odu u Cetinjski manastir, kod Amfilohija, obriju se, umiju se pino silvestrom, spreme poklone i donacije, pa ko iz Ristove ruke izvuče najdužu slamku – taj vlada. Znam, zvuči užasno, ali to sa demokratijom ima veze taman koliko i ovo što sada imamo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera