Oglasi

Mustafić: Sarajevo je sve preživjelo

Autor Mustafa Mustafić u razgovoru za Al Jazeeru objašnjava motive zbog kojih se odlučio snimiti film o Sarajevu.
Mustafić je film snimao pet godinaAl Jazeera

Premijerom dokumentarnog filma Saraj'vo direktora fotografije, Mustafe Mustafića, večeras će u sarajevskom Kinu Meeting Point početi dvadeset i drugo izdanje kulturološkog programa Internacionalnog teatarskog festivala MESS, Modul memorije.

Saraj'vo je film koji priča neispričane sarajevske priče, slika svakodnevne gradske rituale i iz neotkrivenih uglova otkriva obične i neobične sarajevske dane i stanovnike. Ovaj komad je autorski omaž gradu i svjedočanstvo o fragmentu vremena, ali i lična, sasvim intimna slika jednog Sarajlije.

Promotori filma direktor festivala MESS Nihad Kreševljaković i producentica filma Amra Bakšić opisujući film rekli su da je riječ o jednoj sasvim drugačijoj perspektivi u posmatranju grada Sarajeva.

Govoreći o filmu koji je snimao punih pet godina Mustafić otkriva kako je ideja za snimanje filma nastala iz potrebe da se nešto kaže o gradu Sarajevo, što neće biti jednostavna ili pojednostavljena slika grada. Inspiriran velikim dokumentarnim filmovima, koji su se bavili sličnim temama, odlučio se na pristup koji će bez naratorskih komentara predstaviti kompleksnost života u jednom gradu.

To je bio razlog da se odluči Sarajevo predstaviti kroz kontrapunkt snimljenih scena sugestivno pojačan pomno odabranim muzičkim lajtmotivima fokusirajući autorsku pažnju na ponašanje ljudi u gradskom prostoru.

Inspiracija u filmskoj tradiciji

U razgovoru za Al Jazeeru Mustafić objašnjava da jedan od mnogobrojnih motiva zbog kojih se odlučio snimati ovako „specifičan“ film proizilazi iz biografske činjenice da je rođeni Sarajlija i da je cijeli radni vijek proveo živeći i radeći u Sarajevu.

„Pa nekako, ja sam, naravno, kao rođeni Sarajlija i kao čovjek koji dolazi iz profesije snimatelja uvijek grad posmatrao na neki drugačiji način. Uvijek sam znao za neke dobre pozicije da bi se snimio kadar, u koje doba dana snimati i tako dalje. Ideja je došla naravno gledajući neke kultne dokumentarne svjetske filmove kao što je Berlin, simfonija velegrada, Waltera Ruttmanna ili Čovjek sa kamerom Dzige Vertova i tako sam došao na ideju da snimim film o Sarajevu. S tim što sam ja pokušao da napravim neki odmak od toga. Moja ideja je bila da mi skoncentrišemo sav fokus i svu pažnju usmjerimo na ljude i na građane Sarajeva, jer to je ono što čini specifičnim život grada, ne zgrade ili ulice nego baš ljudi“.

Govoreći o filmskom pristupu i poetici filmske kompozicije Mustafić kaže da je snimajući kadrove u sadašnjosti nastojao da se prepozna dugovjekovni kontinuitet postojanja i života grada. Osim toga, u filmu je predstavljena i multikonfesionalnost grada koja je, po njegovim riječima, suština njegovog bića.

„Ja nisam insistirao na različitostima, recimo arhitekture, pa ko zna gledati, vidjet će istočnjačku arhitekturu, preko austrijske, pa socijalističke pa do ove današnje koju nazivamo treš. Sve se tu vidi. Što se tiče ove bliže prošlosti gledao sam da ne insistiramo previše na tome, ali bilo je nemoguće da to ne spomenemo. Pokušao sam da oni koji znaju da gledaju mogu da pročitaju neke stvari koje su naizgled u drugom planu“.

Ratna prošlost grada

Na zapažanje da je u filmu na ekspresivan način prikazana ratna prošlost grada bez korištenja arhivskih snimaka, a sa pomno odabranim kadrovima u kojima su predstavljeni događaji sadašnjosti koji evociraju ratnu prošlost, Mustafić kaže da je takav pristup proizašao iz lične odluke da ne koristi arhivske materijale.

„Prvo nismo htjeli da uzmemo nikakav arhiv i htjeli smo da sve bude naše, originalno. Vidjeli ste muzej koji je zatvoren . Ili, obrušavanje zgrade, Muzeja olimpijskih igara. Pokušali smo da predstavimo trenutno, pošto smo pet godina radili film i htjeli smo trenutno da zapišemo ono što se događa i ono što je po našem mišljenju i našem oku značajno za grad“.

Na diskretan i nenametljiv način u filmu je prikazana i njegova ratna prošlost, jer je to autorska i poetička odluka autora koji kaže da se Sarajevo ne smije posmatrati samo iz vizure njegove ratne tragedije. Na pitanje da li je četverogodišnji rat korjenito promijenio fizionomiju grada i kolektivnu svijest njegovih građana, Mustafić odgovara niječno objašnjavajući kako bi se Sarajevo, za dvadeset i pet godina, koliko je prošlo od početka agresije na grad, svakako promijenilo.

Sarajevo se mijenjalo kao i svi drugi gradovi

„Ma nije. Sarajevo je kroz istoriju, zna se, uvijek bilo atakovano. Sarajevo je sve to preživjelo i zato ja nisam na tome puno insistirao i ja lično ne mislim da se Sarajevo nešto strašno promijenilo. Promijenili su se svi gradovi. Oni koji govore da se Sarajevo promijenilo, to se uglavnom misli u negativnom kontekstu. To nije tačno. Ovaj film pokazuje da se u suštini Sarajevo nije znatno promijenilo. Promijenili su se Beograd i Zagreb, Berlin i Pariz više nisu isti. Naravno, da se promijenilo Sarajevo za 25 godina. Ta bliža prošlost, nažalost, ostavila je na nama trag, ali to se generalno gledajući očekivalo. Došla je jedna nova generacija koja zna da se veseli, koja zna da koristi ljepote grada. Jednostavno mislim da se nije toliko značajno dogodilo“.

Modul memorije poseban je program teatarskog festivala MESS, koji ima cilj njegovati i baštiniti pamćenje kao oblik umjetničkog sjećanja na prošlost. Fokus programskih interesovanja od pokretanja programa kao zasebnog dijela MESS-ovih aktivnosti bilo je afirmiranje onoga što šira kulturna javnost prepoznaje kao „kultura pamćenja“. Ovogodišnji Modul memorije održava se od 6. aprila do 9. maja u Sarajevu, Zenici i Konjicu.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.