Nadrealisti, gdje ste?

Turisticu s Dalekog istoka koja je prekrila lice jer nije željela širiti prehladu, Pauletić je proglasio 'ušljivom gadurom' (Tino Juri? / Pixsell)

Piše: Damir Petranović

“Croatia will waste your time” ili, u slobodnom prijevodu, “ne dolazite u Hrvatsku jer ćete ondje samo gubiti vrijeme” – slogan je kojeg su šefovi nacionalnog turizma ovih dana plasirali na društvenim mrežama i izazvali valove zgražanja.

Zbilja treba biti vrhunski neprofesionalac za pustiti o javnost evidentan dokaz o vlastitoj trapavosti, nepismenosti i dramatičnom pomanjkanju osjećaja za marketing. Kada su još krenuli braniti taj svoj potez i objašnjavati ga navodnim genijalnim planom “obrnute promocije” i sličnih PR-ovskih budalaština – e, salve smijeha nadirale su sa svih strana.

Bila je to samo jedna zabavna epizodica u hrvatskom turizmu, najvažnijoj gospodarskoj grani u državi koja više ili manje funkcionira na autopilotu i ovisi o broju sunčanih dana, kalendaru školskih praznika i o tome hoće li kakav zalutali manijak ispaliti par metaka u krugu od par stotina kilometara.

Ostalo bi na tome da, naravno, vlast u Hrvatskoj ne čini jedna razigrana i maštovita grupica sastavljena od prefriganih i prekaljenih (HDZ) i neiskusnih, do bola trapavih i neinformiranih političara (Most). Takva kombinacija u samo mjesec dana funkcioniranja već se pokazala ubojitom: na sve strane cure nespretne i bizarne odluke i imenovanja, otkrivaju se potpuno blesavi ili sramotni detalji iz biografija novih vlastodržaca, iritira se javnost i često vrijeđa najobičniji zdrav razum kod običnih, već poprilično zasićenih i otupjelih građana. Sve češće se čuju vapaji da se jednom i konačno dotakne to moralno, materijalno i duhovno dno.

Svejedno, posljednji dani izvor su beskrajnog veselja za nezainteresirane promatrače: kad već pomisliš da te – nakon ministra koji je potkradao državu, propagirao zločinački režim, lažirao diplomu ili samo krao najobičniji stiropor – ama baš ništa više ne može iznenaditi, eto ti majstora s novim bombončićem.

Skupljaju kadrove po ulicama

U najnovijem slučaju zasluge idu upravo amaterima iz Mosta koji su se u poslednje vrijeme rukama i nogama borili za što više fotelja u kadrovskoj križaljci, bez obzira što su toliko oskudni sa samim kadrovima da su ih doslovno skupljali na ulicama. Eto, baš hrvatski turizam došao je na red ovog tjedna i već se može naslutiti logičan nastavak bizarne kampanje spomenute na početku ovog teksta.

Novi slogani po svemu sudeći bit će lansirani na dva tržišta – jedno srpsko i balkansko, a drugo japansko i dalekoistočno – a po prilici bi trebali glasiti: “Japanci, m'rš u Kinu!” ili “Bježi iz hotela kad vidiš Srbina”.

Nije šala: novi zamjenik ministra turizma Republike Hrvatske, dakle čovjek koji zauzima drugu najvažniju poziciju u najvažnijoj i najpropulzivnijoj gospodarskoj grani, jest Robert Pauletić, Splićanin koji se proslavio člankom u kojemu se zgraža nad pojavom srpskih turista na Jadranu, dok na svom privatnom profilu na Facebooku reda nebuloze.

Recimo, kada je usred grada sreo turisticu s Dalekog istoka koja u skladu s pristojnim običajima svoga kraja prekrila lice jer nije željela širiti prehladu, proglasio ju je “ušljivom gadurom što prezire svoje domaćine”, poslao metaforički “u mjesto pečata”, a fizički u spomenutu Kinu.

Za neupućene u hrvatske političke prilike vrijedi možda pojasniti tko je uopće taj Robert Pauletić. Stariji će se možda prisjetiti najmlađeg pobjednika Kviskoteke, legendarnog kviza s Oliverom Mlakarom kojeg je u jednoj od sezona rasturio senzacionalni petnaestogodišnji Dalmatinac, kasnije će se pokazati s natprosječnim kvocijentom inteligencije.

Zapažena uloga u širenju mržnje

Oni koji su sa žarom pratili sumornu hrvatsku medijsku scenu početkom devedesetih refleksno će se spomenuti Slobodnog tjednika, supertabloida koji se iskazao u širenju mržnje i plasiranju lažnih informacija. E, pa ondje je naš mlađahni glavni junak imao zapaženu ulogu.

Našao se njegov potpis ispod, recimo, popisa nepoželjnih i sumnjivih građana, a bogme i pod tekstom o navodnom atentatu na Branimira Glavaša, koji se pokazao kao čista laž. “Atentator” je tom prilikom bio jedan mrtvi slavonski Srbin, plastično prikazan fotografijom njegovog raspadajućeg tijela, kojega su u stvarnosti upravo Glavaševi junaci nahranili kiselinom iz akumulatora. Kasnije se Pauletić na sudu opravdavao da su mu “nešto prčkali” po tom tekstu.

Zatim je nastupila mirnodopska faza, pa su slijedom toga došle i mirnodopske aktivnosti: čovjek se dao u biznis sa sastavljanjem križaljki, anagrama i enigmatskih zabavica, potom u putovanja oko svijeta i pisanje putopisa, postao je i predsjednikom Hrvatskog boksačkog saveza, te na koncu prvoborcem protiv “kajkavizacije” (nametanja zagrebačkog naglaska) u crtanim filmovima. U impresivnoj karijeri, složit ćete se, nedostajala je još samo ta politička ekstenzija.

I vjerojatno nije bilo bolje prilike nego uletjeti u konfuznu i do zla boga neurednu novu hrvatsku vladu u kojoj je toliko kandidata za sukob interesa ili epitet nekompetentnosti da se vjerojatno vodilo računa kako jednom malom zamjeniku ministra nitko neće davati pažnju. Makar je, prigodnim apsurdom, resor koji promovira otvorenost prema svijetu preuzeo čovjek koji po svom dosadašnjem javnom radu sasvim sigurno ne predstavlja baš klasičnog antišovinista. Recimo to pristojno.

Uglavnom, ne možete kazati da nam nije veselo: trenutna hrvatska politička stvarnost nadmašila je i najluđe skečeve Top liste nadrealista. To je naša nova realnost, koliko god zvučalo nevjerojatno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera