Naftni terorizam ISIL-a

Piše: Ibrahim Al-Marashi

U nedavnoj akciji američkih specijalaca u kojoj je ubijen Abu Sayyaf, istaknuta ličnost grupe Islamska država Irak i Levant zadužen za upravljanje ISIL-ovim operacijama vezanim za naftu, plin i finansije, eliminiran je visokopozicionirani čelnik te grupe, ali je taj postupak prouzrokovao brojna pitanja o dugotrajnoj strategiji kampanje Sjedinjenih Američkih Država protiv organizacije koja je pokazala svoju ustrajnost u vrijeme kad se približava prva godišnjica države-halifata.

I dok su okolnosti ovog napada podjednako tajnovite kao i osoba koja je bila meta napada, razlozi same akcije otkrivaju tri strategije koje je ISIL provodio.

Prvo, priroda ovog napada indicira da ISIL nije samo teroristička grupa koja sije nasilje širom svog područja, već i da je našla priliv prihoda u vidu naftnog terorizma.

Drugo, antikviteti pronađeni u domu ISIL-ovog zapovjednika demonstriraju da ta grupa također ima korist od prodaje još jedne robe koja je  skrivena ispod iračkog i sirijskog tla, bogatih ostataka predislamske prošlosti na području Plodnog polumjeseca.

Abu Sayyaf je ubijen u Al-Amru, gradu koji se nalazi pored sirijskih naftnih polja, gdje je Sayyaf u ime grupe bio zadužen za naftni terorizam.

I konačno, izvještaji da je Abu Sayyaf zarobio ženu iz jezidske manjine služi kao podsjetnik da ISIL nastavlja da provodi opaki vid rodnog terorizma, aspekt koji biva zaboravljen u medijskim i političkim krugovima, a koji imaju tendenciju da budu opsjednuti jezivijim ISIL-ovim spektaklima odrubljivanja glava.

Bitna pitanja

Prvo pitanje koje treba biti postavljeno je zašto je u startu SAD poduzeo tako riskantnu operaciju?

Pripadnici specijalnih jedinica su na mjesto napada prebačeni Blackhawk helikopterima, istim tipom helikoptera koji je srušen u Somaliji 1993. godine tokom sličnog napada na istaknutu metu.

Nedavna akcija je mogla rezultirati rušenjem helikoptera na ISIL-ovom terenu, što bi grupi dalo veliki propagandni podsticaj u slučaju da sruše helikopter ili žive zarobe američke specijalce.

Drugo pitanje je zašto je Abu Sayyaf bio ciljan posebno.

Da li je on ubijen samo zato što se pružila prilika za takav napad, gdje su obavještajni podaci ukazivali na određeno mjesto na kojem će se on nalaziti određenog dana, ili je on bio dugo meta nadzora, što ukazuje da je on, za razliku od ISIL-ovih vojnih zapovjednika na terenu, bio znatno vrednija meta, jer je bio zadužen za upravljanje operacijama grupe vezanih za naftu i plin?

Naravno, ovo su retorička pitanja, jer odgovori na ta pitanja nikada ne mogu biti potpuno utvrđeni, ne bez izjava koje bi objavili Bijela kuća ili Ministarstvo odbrane. 

Naftni terorizam

Ono što se, ipak, može zaključiti je da je Abu Sayyaf ubijen u Al-Amru, gradu koji se nalazi pored sirijskih naftnih polja, gdje je Sayyaf u ime grupe bio zadužen za naftni terorizam.

Ja definiram naftni terorizam u relaciji sa narkoterorizmom. I nafta i njeni rafinirani proizvodi su slični drogama. I ISIL i narkokarteli zavise od robe prodate na crnom tržištu. Obje grupe upravljaju zabranjenim privredama zakupa, gdje naplaćuju rentu na resurs koji se nalazi na području koje kontroliraju.

I baš kao što je SAD glavno tržište za droge koje kontroliraju meksički narkokarteli, Turska služi kao ekvivalent SAD-u u vezi krijumčarenja nafte koju kontrolira ISIL.

Cijena nafte u Turskoj je pretjerano visoka. Cijena benzina u Turskoj je viša nego što njeni susjedi plaćaju na benzinskim pumpama u Evropi ili na Bliskom istoku. Osim toga, nafta je roba koja se može zamijeniti.

Bačve sa naftom koje završe na turskom crnom tržištu ne nose oznaku “Napravljeno u Islamskoj državi”. Zbog toga, ako krajnji kupac u Turskoj dobije pristup jeftinijem benzinu, a ima mogućnost uvjerljivog negiranja o saznanju odakle potiče nafta, stvara se situacija u kojoj profitiraju i ISIL i kupac u Turskoj.

Izvještaji da ISIL prodaje nazad naftu sirijskoj državi dodatno pokazuje da pragmatizam nadjačava ideologiju u strateškoj računici grupe.

Uprkos njihovim javno priznatim ciljevima u borbi protiv Vlade Bashara al-Assada, većina borbi koje ISIL vodi u Siriji su usmjerene protiv drugih sirijskih pobunjenika ili sirijskih Kurda. ISIL-ova sposobnost da ostvaruje prihode od prodaje nafte sirijskoj državi demonstrira da je prioritet stavljen na najam tražene robe.

Druga roba sa crnog tržišta, antikviteti, imala je sličnu ulogu kao naftni terorizam, te je zbog toga ISIL napravio još jedan presedan u regiji, odnosno grupa upravlja arheološkim terorizmom, gdje prodaja artefakta, također, finansira nasilje te grupe.

Dvojaka uloga

Ovaj aspekt ISIL-ove strategije ima dvojaku ulogu. Mogu snimiti visokoprofilno uništavanje predislamskih mjesta u Iraku i Siriji kako bi izazvali međunarodno gađenje, a istovremeno diskretno prodaju arheološke primjerke koji se mogu prodavati na crnom tržištu.

Konačno, aspekt napada koji je jedva spomenut u članku je da je Abu Sayyaf zarobio jezidsku ženu, pored svoje supruge. Ovaj napad služi kao nekonvencionalno podsjećanje na nesreću iračkih Jezida.

I dok su snage ISIL-a odbijene i spriječene da izvrše sveopći masakr Jezida zarobljenih na planini Sinjar u septembru 2014. zahvaljujući zračnim napadima SAD-a, i dalje postoje generacije jezidskih žena koje se nalaze u zarobljeništvu u rukama ISIL-ovih boraca.

Smrt Abu Sayyafa je udarna vijest. Nažalost, ono što je on učinio nesretnoj jezidskoj ropkinji, nije ta vrsta vijesti.

Porobljavanje jezidskih žena djeluje u tandemu sa uništavanjem sirijskog i iračkog predislamskog naslijeđa. Obje taktike pokušavaju da krivotvore homogenost unutar takozvane Islamske države.

S tim u cilju, ISIL je pokušavao da izbriše predislamsku prošlost uništavanjem predislamskih antikviteta ili onog što oni nazivaju “neislamskim narodom”, samim tim istjerujući kršćane iz Mosula ili porobljavajući jezidske žene kao sredstvo osiguranja da one neće moći rađati buduću jezidsku djecu.

Nažalost, prakticiranje seksualnog ropstva imitira ISIL-ov naftni terorizam. Jedna taktika ima veze sa energetskom sigurnošću, a druga s ljudskom sigurnošću.

Crna tržišta

Crna tržišta u Turskoj koriste zabranu trgovine naftom kao sredstvo da se održi državna opskrba energetske sigurnosti, pa čak i uvozom nafte od ISIL-a.

Porobljavanje jezidskih žena je kršenje ljudske sigurnosti ove manjine. ISIL provodi vladavinu grabežljivca, bez obzira da li se radi o vađenju nafte ili prisilnom izvlačenju žena.

I dok je vanjska politika SAD-a prema ISIL-u umotana u obliku tradicionalnih sigurnosnih ciljeva, kao što je jačanje iračke države i vojske te sprečavanje da se teror ISIL-a ne proširi na regiju i na Zapad, i SAD i NATO imaju tendenciju da ljudsku sigurnost smatraju manjom brigom.

Primjera radi, ovaj napad je prividno izveden da se našteti ISIL-ovim kapacitetima za ostvarivanje prihoda, što je tradicionalna vojna strategija. Provedba strategija za zaštitu ranjivih populacija, kao što su žene i manjine, djeca ili izbjeglice uopćeno, zahtijevaju dugotrajnu posvećenost kao što je pomaganje u izgradnji lokalnih infrastruktura i nevladinih organizacija kako bi se razvili programi za rehabilitaciju mentalnog zdravlja.

Međutim, oni su često odbačeni kada se na bojnom polju postigne trenutni vojni cilj, odnosno uklanjanje terorističke prijetnje.

Smrt Abu Sayyafa je udarna vijest. Nažalost, ono što je on učinio nesretnoj jezidskoj ropkinji u smislu individualne traume, nije ta vrsta vijesti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera