Najbolje knjige u 2016. godini

Pisanje regionalnih autora bilo je moćno, snažno i upečatljivo (AP)

Šta je kultura bez književnosti i šta je civilizacija bez naučnih dostignuća pitanje je koje historičari postavljaju od kada čovječanstvo samorefleksivno razmišlja o svojim stranputicama i kulturnim dometima. Kultura regije koja je nastala razjedinjenjem Jugoslavije dugo godina je njegovala narcizam malih razlika trudeći se jednu organsku cjelinu podijeliti na tri i više dijelova.

Ali, poetike i naučne misli, u pravilu, se kreću i vode putevima koji se razlikuju od onih koje su definisale politika i ideologija. A čak i površan uvid u produkciju intelektualaca postjugoslovenkog prostora posvjedočit će kako je umjetnička i naučna praksa, i pored mnogobrojnih problema, iznimno bujna i vrijedna.

Esad Duraković, Kriza muslimanskog svijeta kao kriza subjekta (Tugra)

Profesor Duraković već godinama slovi za jednog od najustrajnijih kritičara pogrešnih tumačenja islama i pripisivanju religiji atributa koje ona nema u objektivnom sagledavanju njenog postanka i historijskog razvitka.

Zaostalost muslimanskog svijeta Duraković objašnjava krizom kolektivnog duha koji u vremenu savremenosti nije uspio iznaći način na koji bi se nosio sa izazovima modernosti. Duraković regresiju i zaostalost islamskog svijeta objašnjava nemogućnošću islamskog kolektivnog bića da svetu knjigu Kur'an kontekstualizira u savremenosti, a njene neprolazne i univerzalno važeće ideje shvati kao procesualan putokaz u razumijevanju fenomenologije današnjosti.

Duraković je kritički oštar prema svim pojavama u islamskom kulturnom prostoru koje neargumentovanim pozivanjem na temelje religije, Kur'an i životopsi poslanika Muhameda, nastoje anahronost u ponašanju promovirati kao jedini važeći princip djelovanja. U knjizi pokušava objasniti kako je islam religija znanosti, filozofije, književnosti i umjetnosti, a nikako jedan reducirani pogled na svijet kakvim ga predstavljaju selefistički interpretatori islama.

Aleksandar Hemon, Kako su nastali ratovi zombija (Buybook)

Aleksandar Hemon

Jedan od najuspješnijih prozaista naših prostora i pisac koji je više nego uspješno uspio maternji jezik zamijeniti engleskim, Aleksandar Hemon u svom posljednjem romanu pokazao je kako je, između ostalog, i majstor komičnog pripovijedanja. Dopuštajući da glavni lik romaneskne priče bude jedan sasvim nekonvencionalni i neobični pisac scenarija, Hemon je u Joshui Levinu predstavio onu zapanjujuće sakrivenu Ameriku, kojoj glavne opsesije nisu besmislena potraga za bogatstvom i novcem nego imaju sasvim drugačije i mainstream društvu nerazumljive želje. Njihova stremljenja su usmjerena prema pronalaženju ljubavi, a porazi koje neprekidno doživljavaju i neobične situacije u kojima se neprekidno stavlja na kušnju njihova posebnost čine ih senzibilnijim na stvari koje svakodnevna logika nije u stanju objasniti. Američki kritičari o knjizi su pisali u hvalospjevima, ističući kako je Hemon jedan od najvažnijih savremenih pisaca engleskog jezika. 

Tanja Stupar-Trifunović, Satovi u majčinoj sobi (Šahinpašić)

 Intimna autoričina ispovijest putokaz je u otkrivanju novih predjela savremene bosanskohercegovačke književnosti koja se zaglavila u neinventivnim pokušajima obnove historijskog književnog narativa. Stupar-Trifunović potpuno se okrenula od, za bh. književnost, klasičnih tema i načina pripovijedanja, odbacujući nepisani poslijeratni poetski diktat koji je bez ostatka nalagao da se savremena književnost oblikuje na principima tzv. stvarnosne poetike.

Stupar-Trifunović je u romanu pokazala majstorstvo intimističkog pripovijedanja u kojem je više nego bjelodano da dobra priča može biti i priča o običnim, svakodnevnim životnim stvarima, a mirni tonovi i insistiranje na predstavljanju atmosfere porodičnog okruženja njeno pisanje učinili su i više nego prepoznatljivim u kontekstu bh. književne prakse. Roman je u 2016. godini dobio Evropsku nagradu za književnost.

Ivan Kordić, Višak radosti (Planjax komerc)

Pjesnik, prozaist, publicist i novinar, Ivan Kordić u protekloj godini objavio je pjesničku zbirku Višak radosti, pokazavši javnosti kako je njegov poetski imaginarij još dovoljno širok da originalnim pjesničkim slikama ispuni svoju poeziju. Riječ je o knjizi u kojoj Kordić iznova traži optimalni pjesnički jezik kojim bi izrazio svoj specifični odnos prema svijetu. Bježeći od teško razumljivih poetskih slika u metaforiku „kristalne jasnoće“, Kordić ispisuje emotivnu pjesničku priču u kojoj su isprepleteni događaji njegovog života i metafizičke refleksije o životu i smrti. Poezija obojena profinjenim razmišljanjima o prolaznosti života puna je religijske poniznosti, jer Kordić, kada pjeva o životu i njegovim mnogobrojnim nedaćama, to radi sa mišlju da konac življenja nije početak ništavila. Knjigom Višak radosti potvrdio se kao jedan od najznačajnijih živućih liričara jugoslovenskog kulturnog prostora.

Slobodan Šnajder, Doba mjedi (Tim press)

Poznat kao dramatičar koji je na estetski prepoznatljiv način spajao literarnu tradiciju i osjećanje vremena, Slobodan Šnajder u hrvatskoj i jugoslovenskoj književnoj javnosti bio je poznat kao pisac komada Hrvatski Faust. Hrabar u iznošenju političkih stavova i kritički nastrojen prema hrvatskom desničarskom establišmentu, Šnajder godinama slovi za jednog od najangažiranijih savremenih hrvatskih intelektualaca.  Kada se odlučio na pisanje historijskog romana Doba mjedi bio je relevantan pisac u evropskim okvirima, ali pojava knjige koja će dupke izmijeniti njegov literarni opus donijela mu je tip slave koju intelektualci njegovog kova pokušavaju izbjeći. Naime, Doba mjedi učinila je Slobodana Šnajdera poznatim piscem izvan usko literarnih krugova, a njegov roman je za relativno kratko vrijeme postao prodajni bestseler. To je knjiga koju, od njene pojave, književni kritičari opisuju kao „roman koj se mora pročitati“.

Ivica Đikić, Beara (Naklada Ljevak)

O srebreničkom genocidu napisano je desetine knjiga, ali rijetko koja je, barem od onih koji su događaje iz 11. jula koristili kao materijal za fikcionalnu priču, glavnim junakom imala historijski stvarnu osobu. Ljubiša Beara, u Đikićevom romanu, predstavljen je kao onaj savršeno sposobni tehnokrat zla bez kojega samo izvršenje nikada ne bi bilo moguće izvršiti. Savjestan, predan poslu, marljiv i uporan Beara je bio čovjek koji je do najsitnijeg detalja isplanirao izvršenje genocida a onda uložio sve organizatorske sposobnosti da se zločin i sprovede. Zastrašujuće kod Beare jeste to što je jednako tako mogao biti savršen i u sprovedbi nekog humanog plana, jer on je čovjek koji radi djela i ne postavlja suvišna pitanja. Šta je stvarno mislio, o čemu je razmišljao, koliko je vjerovao u ono što je radio ostaje tajna, jer njegov životni credo bio je savjesno obavljanje posla i baš se u toj tehnokratskoj indiferentnosti prema onome što je činio krije korijen zastrašujućeg nerazumijevanja njegovog zločinačkog motiva. Sasvim opravdano Đikić je roman podnaslovio dokumentarni, a od strahota opisanih u knjizi doslovce se „diže kosa na glavi“.

Slavko Goldstein, Jasenovac; Tragika, Mitomanija, Istina (Fraktura)

 Jedan od najvažnijih savremenih historičara Slavko Goldstein je tip znanstvenika koji u pravilu nastoji razobličiti metahistorijske narative. Kada se prihvatio zadatka da napiše knjigu o najzloglasnijem ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovcu znao je da će ispisani sadržaj isprovocirati stotine bijesnih reakcija makar se on u svome pisanju strogo pridržavao zakona historiografske nauke. Stoga je razumljivo što u naslovu knjiga donosi tri značenjski povezana pojma tragiku, mitomaniju i istinu. Upravo ove tri imenice najbolje opisuju značenje Jasenovca u historiografijama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. To je bio logor za uništavanje ljudi, mjesto od kojega je jugoslovensko komunističko rukovodstvo nepotrebno napravilo mit i simbolički toponim kojemu savremene hrvatske vlasti žele promijeniti značenje. Stoga je, zaključuje Goldstein u knjizi, neophodno o Jasenovcu govoriti istinito, što znači niti preuveličavati broj ubijenih, ali isto tako ne dozvoliti da se logor smrti, u desničarskim interpretacijama prošlosti, svede na zatvor i prihvatni centar.

Svetislav Basara, Andrićeva lestvica užasa (Laguna)

Svetislav Basara

Majstor satire i pisac koji njeguje prepoznatljiv duh komike u svojim romanima Svetislav Basara je i oštar kritičar savremenog srpskog društva i svih njegovih mitomanskih derivata. Roman „Andrićeva lestvica užasa“ romaneskni je traktat o piscu koji dospijevši u godine kada čovjek intenzivno propituje svoje životne odabire počinje shvatati da su ideali i zablude dva lica istog egzistencijskog procesa. U razmišljanjima glavnog junaka Koloperovića prepoznajemo onaj uzaludni pokušaj individue da razumije prokletstvo balkanskog kolektiva čiji se demonski mentalitet najbolje zrcali u kontroverznom odnosu prema Andriću – paradigmi balkanskog prisvajanja i odbacivanja.

Slavenka Drakulić, Mileva Einstein, teorija tuge (Fraktura)

Pisati o ženama koje su samozatajnim, ali upornim djelovanjem mijenjale okolinu i svijet poetski je credo Slavenke Drakulić. Riječ je o spisateljici koja piše modernistički zahtjevnu, ali lako čitljivu prozu i čije teme nikada nisu površno recikliranje svakodnevnih banalnosti. Tako je i u romanu „Mileva Einstein, teorija tuge“ u kojem opisuje život genijalne Albertove supruge koja je žrtvovala sopstvenu matematičku karijeru kako bi se što predanije posvetila odgoju svojih sinova i brizi o socijalno nefunkcionalnom suprugu. To je roman o ljubavi i snazi žene koja uništava vlastitu egzistenciju i sopstvene društvene ambicije žrtvovanjem za ideale koji su u njenom mnijenju bili veći i od samog života. Slavenka Drakulić spisateljica je ozbiljnog opusa, a njeni romani, u pravilu, privlače veliku pažnju kako čitalačke publike tako i književne kritike, koja bez izuzetka, njeno pisanje smatra vrhunskim estetskim djelima.

Ahmed Burić, Devet i po (Planjax Komerc)

Ahmed Burić

Pjesnik, novinar i publicist Ahmed Burić objavio je knjigu kratkih proza u kojima pokazuje kako pjesnički dar ne isključuje talenat za pripovijedanje. Najvažnija odlika Burićevih proznih zapisa jeste stilizirana upotreba sarajevskog uličnog registra, a opisi legendarnih mjesta i mitskih događaja sarajevskog gradskog života posjeduju životnu snagu proživljenog. Naravno, Burićeva knjiga proza je knjiga fiktivnih događaja, ali živopisnost fabule toliko je ubjedljiva da čitalac na nekim mjestima stiče utisak kako je riječ o autobiografskoj prozi. Knjigom priča Devet i po Burić se priključio svojim generacijskim prethodnicima Jergoviću i Hemonu u ispisivanju fantastične historije sarajevskog urbanog življenja, a stvarni Džidžikovac je svojim maštarijama pretvorio u imaginarni sarajevski Macondo.

Najbolje prijevodne knjige

Nema kulture koja može funkcionirati oslonjena samo na vlastite intelektualne kapacitete, pa je u svjetlu takvog saznanja prijevodna literatura dragocjeniji izvor znanja nego što se to uobičajeno misli. Posebno je velika potreba za prevedenim knjigama važna u malim kulturama, koje oblikuju mali jezici, kakve su kulturne teritorije nastale raspadom bivše Jugoslavije. Prevodilačke aktivnosti regiona bile su dinamične u 2016. godini, a u mnoštvu prijevodnih izdanja izabrali smo deset najboljih.

Mario Vargas Llosa, Pet uglova (Laguna)

Nobelovac Llosa nije napisao loš roman, a posljednji, Pet uglova, veličanstvena je demonstracija njegovog pripovijednog talenta, pisali su kritičari povodom izlaska knjige. Opisujući atmosferu neprekidne presije u kojoj se diktatorski režim služi žutom štampom kao oružjem pritiska i kontrole, Llosa je ispisao fiktivnu historiju latinoameričkog novinarstva, koje cijeli vijek balansira između potrebe da piše istinu i nužnosti da se pokorava volji vladara. Senzacionalizam, skandaloznost i preuveličavanje mračna su strana novinarske profesije, ali isto tako to je jedino zanimanje koje je u stanju mobilizirati mase da se bore za etičke norme i moralne principe. U Llosinom romanu taj protivrječni svijet predstavljen je bez idealiziranja u svom neraskidivom dualizmu i unutrašnjim previranjima, a junaci njegove romaneskne priče osobe su koje neprekidno dolaze u situaciju da moraju praviti izbor. I baš to odlučivanje kako postupiti u osjetljivoj životnoj situaciji čini ih nimalo plošnim i površnim, a njihove odluke, bile dobre ili loše, trajno ih obilježavaju u moralnom smislu.

Svjetlana Aleksijevič, Černobilska molitva (Laguna)

Svetlana Aleksijevič

Malo koja knjiga ima potresnu snagu kakvu posjeduje Černobilska molitva, knjiga koja je izvanredan spoj dokumentarnog zapisa i vještog prirodnog pripovijedanja. Snažna, upečatljiva i bazirana na ispovijestima stvarnih ljudi, “Černobilska molitva” kolaž je zabilježenih svjedočenja ljudi koji su bili direktno pogođeni černobilskom nuklearnom katastrofom. Aleksijevič instinktom novinara bilježi reakcije ljudi u prvim danima nakon katastrofe, zapisuje njihov naivni i bezazleni odnos prema katastrofi, prisjećajući se s koliko je umješnosti država pokušavala slučaj opisati kao bezopasnu nezgodu. Eksplozija reaktora nuklearne elektrane u Černobilu potpuno je izmijenila živote stotina hiljada ljudi u Bjelorusiji, a o samom se događaju i nakon četvrt stoljeća govori s jednom vrstom neobjašnjive podozrivosti.

Karen Armstrong, Polja krvi; Religija i historija nasilja (Buybook)

Ime ove sigurno najznačajnije komparativistice religija sinonim je za studije koje donose saznanja u pravilu suprotstavljena mišljenju javnosti i predrasudama većine. Njeno proučavanje religija i skrivenih religijskih i pojavnih fenomena spadaju u red najznačajnijih kulturno-historijskih načina predstavljanja religijskih tradicija svijeta, a knjiga Polja krvi kulturološko je istraživanje u kojem autorica objašnjava da su svi veliki “utemeljitelji” religija bili suštinski protivnici primjene nasilja. Nasilje nije svojstvo religije, nasilje je osobina države, hegemona ili imperije i stoga je sve današnje nasilje proizvod ideologiziranih ambicija institucija koje nastoje osvojiti vlast i moć. Ta temeljna teza knjige proizlazi iz proučavanja fundamentalnih religijskih principa, u čije su temelje ugrađeni humanizam i poštivanje čovjekovog života kao jedine i najvažnije vrijednosti.

Jonas Karlsson, Faktura (Šahinpašić)

Za Karlssona književna kritika kaže da je skandinavski Kafka, a njegove romane pune misterioznog i znakovitog besmisla opisuju kao djela u kojima se prikazuje nadrealna strana stvarnosti. Jednostavnog prosedea i jasne naracije, Karlsson je pisac koji preferira pripovijedni minimalizam, a u njegovim knjigama junaci su, u pravilu, obični i ni po čemu izuzetni likovi koji se iznenada nađu u racionalno neobjašnjivoj situaciji.

Faktura je roman u kojem narativna motivacija slijedi kafkijansku logiku, pa sve teško objašnjive zgode glavnog junaka, koji nastoji razriješiti misteriju ogromnog fakturiranog računa, završavaju nejasnim i nerazumljivim raspletima. Na metaforičkom nivou roman ima snažnu simboličku poruku, a romaneskna besmislenost prikazanog svijeta kritika je društava koja su izgubila humanost izbjegavajući neposredni ljudski kontakt. U Skandinaviji i anglosaksonskom svijetu Karlsson je već stekao veliku literarnu slavu, a njegovi romani dočekuju se kao književni događaji godine.

Orhan Pamuk, Crvenokosa (Nova knjiga)

Orhan Pamuk

Pomalo opsjednut savremenom turskom društvenom historijom, Orhan Pamuk napisao je još jedan izvanredan roman, u kojem je opisan turski ekonomski uspon. Sučeljavajući u svom posljednjem romanu likove koji dolaze iz različitih socijalnih miljea Pamuk je opisao način na koji su u proteklih četvrt vijeka anadolijski tigrovi stjecali novac i moć. Crvenokosa je pripovijest o muškarcu koji ostvaruje društveni san, ali ne uspijeva savladati aveti prošlosti i koji u sučeljenju s novom turskom generacijom, nadahnutom islamskim preporodom, pokušava shvatiti šta su bili grijesi njegovog životnog uspinjanja. Pamukovo poimanje turske historije u velikom je razmimoilaženju sa zvaničnim turskim nacionalnim narativom i to je glavni razlog zašto njegova književnost budi velike reakcije, bilo pozitivne, bilo negativne.

Mona Eltahawy, Hidžabi i himeni (Buybook)

Kao aktivistica za ženska prava koja je rođena u Egiptu, a djeluje na Zapadu, prvenstveno u SAD-u, Eltaway je onaj nekompromitirani glas “iznutra” koji bjesomučno kritizira sve anahronosti arapskih diktatorskih režima, posebno se oštro izražavajući o naslijeđenim običajima koji podstiču genitalno sakaćenje žena.

Opisujući, iz perspektive insajdera, nepisane i tradirane zakone patrijarhata koji, naročito u Egiptu i Sudanu, prisiljavaju djevojčice da budu žrtve rituala sakaćenja, Eltaway ispisuje i priču o vlastitom duhovnom, intelektualnom i seksualnom sazrijevanju. Nikada ne pristajući da muško nasilje nad ženama bude definirano kao pozitivna norma ponašanja, Eltaway opisuje društva potpuno rascijepljena na dvije polovine: jednu, sasvim pasivnu i ustrašenu da brani društvo zasnovano na razumu, i drugu, agresivnu, ponekad i militantnu, koja u nepromjenjivosti običaja tradicije vidi jedini način za konzerviranje društvenih normi koje im omogućavaju uživanje u privilegijama. Knjiga Hidžabi i himeni, tvrdi kritika, pripovijest je o istinskoj feminističkoj borbi za ženska i ljudska prava.

Amos Oz, Juda (Fraktura)

Pisac s nepogrešivim nervom za velike priče, Amos Oz, jedan od najuglednijih živih romansijera, napisao je roman za koji književna kritika bez imalo ustezanja govori da je remek-djelo. Juda je roman o Šmuelu Ašu, čovjeku koji, kada se nađe na životnom raskršću, počinje shvatati ko su mu pravi prijatelji, a u izdajstvu onih u koje je najviše vjerovao prepoznaje biblijski arhetip. Erudicijom velikog poznavaoca historije religija, Oz u romanu pripovijeda priču o savremenom Izraelu, ne propuštajući nestereotipno, neuobičajeno i iz više kontrapunktnih uglova oslikati jevrejsko-arapske odnose. Bogat reminiscencijama na velike judeo-kršćanske priče, roman je i priča o mukama ljubavi i vjernosti prijateljstva, što su teme preuzete iz biblijske mitologije.

Julian Barnes, Osjećanje kraja (Šahinpašić) 

Julian Barnes

Svoj kultni status Barnes je stekao sredinom osamdesetih godina objavljivanjem romana Flaubertov papagaj, a učvrstio početkom devedesetih, kada je roman Historija svijeta u 10½ poglavlja postao trenutni hit u anglosaksonskom svijetu. Barnes otad piše romane koje publika s nestrpljenjem očekuje, a kritika pažljivo studira, nadajući se da će u njegvoj fikciji naći neku nedorečenost ili slabost. Ali, on svakim novim romanom uspije obradovati prve i razočarati druge, što je slučaj i s tek objavljenim Osjećanjem kraja. Roman prati priču sredovječnog Tonyja Webstera, koji nakon što dobije pismo od majke djevojke iz mladosti počinje živjeti sasvim drugačiji život. Ta iznenadna uspomena na život iz mladosti natjera ga da počne preispitivati svoje životne postupke i iz sasvim druge perspektive sagledavati razloge za neuspjeh u karijeri i raspad braka. Sofisticirano, bolno i meditativno – epiteti su kojima kritika opisuje roman.

Anton Svensson, Medvjeđi ples (Šahinpašić)

Ovaj uzbudljivi triler aposlutni je bestseler u Skandinaviji, a njegov prijevod na bosanski jezik omogućio je regionalnoj publici da uživa u remek-djelu kriminalističkog romana i knjizi koja je u svakom smislu pomjerila granice žanra. Autorski dvojac, koji se krije iza umjetničkog pseudonima Anton Svensson, napisao je kreativan i napet kriminalistički roman, u čijem se centru nalazi skupina mladih pljačkaša koji odrastajući u socijalnoj i ekonomskoj bijedi nemaju drugog izbora nego san o uspješnom životu ostvarivati okrećući se kriminalu.

Roman je, kako je napisala kritika, i veoma lucidan uvid u dijelove švedskog društva koji ostaju nevidljivi iza mitologiziranog narativa o zemlji kao mjestu apsolutnog socijalnog blagostanja. Opisujući siromaštvo i kolektivnu frustraciju imigrantske djece, autori su u frenetičnoj i dinamičnoj kriminalističkoj priči ispisali knjigu o odrastanju jedne zaboravljene švedske generacije.

Hazem Kandil, Unutar bratstva (Bookline d. o. o.)

Muslimanska braća više su od običnog populističkog pokreta. To je organizacija koja duže od pola vijeka okuplja vjerske istomišljenike, mobilizirajući članstvo idejama o preporodnoj obnovi muslimanskih korijena u svim aspektima društva. Autor Hazem Kandil napisao je informativnu, temeljitu i na provjerenim historijskim podacima zasnovanu publicističku studiju u kojoj je prikazao organizaciju Muslimanske braće onako kako je doživljavaju sami članovi. Kandilov je pristup kritički, a osnovna teza knjige jest da su Muslimanska braća prvenstveno kulturno preporodni pokret, a tek naknadno politička organizacija. I baš u odluci osnivača Muslimanske braće Hassana al-Banne i Sayyida Qutba da djelovanje pokreta usmjere više na obnovu religioznosti Egipćana i odbacivanje zapadnjačkih formula ponašanja i razmišljanja Kandil vidi korijen političkog neuspjeha Muslimanske braće u osvajanju poluga egipatske vlasti, jer se organizacija nikada ozbiljno nije pripremala da zagospodari svim upravljačkim polugama egipatskog društva.

Izvor: Al Jazeera