Najveći kitovi na svijetu u Jadranu

Ulješure su velike i moćne životinje, u trenutku kad zalutaju uznemirene su i treba to imati na umu (Andro Petri? Plavi / Plavi svijet)

Piše: Josip Antić

Polovinom rujna došla je vijest sa talijanske obale: sedam ulješura zamijećenih pred Hrvatskom nasukalo se kod mjesta Vasto u Italiji. Riječ je o skupini od sedam ulješura koje je kod šibenskih otoka Zmajan i Tijat uočila patrola hrvatske pomorske policije. Brzom reakcijom talijanske Obalne straže i posebnog tima za spašavanje kitova, spašene su četiri jedinke. Tri životinje su uginule zbog nasukavanja, jedna od njih bila je trudna ženka.

U dramatičnoj akciji spašavanja ulješura od njihova zamjećivanja do praćenja i koordiniranja s talijanskom stranom sudjelovao je dr. Draško Holcer, predsjednik Instituta Plavi svijet i viši kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu.

Masovno nasukavanje

Ulješure u Sredozemlju obitavaju na mjestima velikih dubina te mjestima gdje se dno naglo obrušava u dubinu.

Područje najveće brojnosti u blizini Jadrana je u području Helenskog jarka, morske depresije dubine i preko 4.000 metara između Jonskog mora i Krete koja razdvaja Afričku i Helensku ploču.

Ulješure se povremeno pojavljuju i u Jadranu, posebice u dubokom južnom dijelu i u blizini Otrantskih vrata.

Tijekom povijesti ulješure su se pojavljivale i sjevernije u Jadranu, a to najčešće završava nasukavanjem i ugibanjem.

Posljednje masovno nasukavanje ulješura desilo se tijekom jutra 11. prosinca 2009. na južnom dijelu talijanske obale Jadrana, na obali Apulie u blizini grada Vieste na poluotoku Gargano, gdje se nasukalo sedam ulješura.

Jedino dokumentirano masovno nasukavanje u hrvatskom dijelu Jadrana desilo se 15. kolovoza 1853, kada se šest životinja nasukalo kod Novigrada u Istri.

Dijelovi kostura tih ulješura završili su u muzejima u Trstu, Beču, Monaku i Berlinu. Kostur ulješure ulovljene 11. svibnja 1895. između Lastova i Korčule čuva se u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju.

Prema procjeni, populacija koja obitava u Sredozemnom moru broji manje od 2.500 jedinki te je status ove vrste u Sredozemlju ugrožen prema kriterijima Crvene liste Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN).

U Hrvatskoj su ulješure strogo zaštićene. U slučaju opažanja morskih životinja (kitova, dupina, ulješura, morskih kornjača) u Plavome svijetu mole građane da naprave fotografiju i video snimke životinja te da zabilježe točnu lokaciju, smjer kretanja i vrijeme opažanja. Opažanja se mogu dojaviti na email info@plavi-svijet.org,  Državnom zavodu za zaštitu prirode (http://www.dzzp.hr/kategorija/clanak/print.php?id=1291) ili DUZS na broj 112.

• Rekli ste da pojava ulješura u Jadranu nije čudo?

–  Holcer: Kad smo 2010. i 2013. zajedno s kolegama iz Italije sudjelovali u projektu opserviranja Jadrana iz zraka, vidjeli smo da mnoge vrste za koje se mislilo da ne ulaze u Jadran to čine. Zapravo to nije čudno, jer je Jadran dio Mediterana, donekle  specifičan jer je riječ o plitkom zaljevu.

Dok smo letjeli iznad Jadrana, što je posebno važno iznad južnog Jadrana (koji je najslabije poznat) ta dva puta, doduše, nismo vidjeli ulješure, ali smo vidjeli kitove, morske kornjače… Inače, ulješura naraste na duljinu od 18 metara, no prije kitocida nailazilo se i na primjerke duljine i 25 metara. Mužjaci mogu biti teški i do 50 tona, te zaroniti i do 3.000 metara dubine i u moru ostati u jednom zaronu do 80 minuta.

Posebno je zanimljiva činjenica kako je ulješura i najveća životinja na svijetu koja ima zube, no oni im služe najčešće da pojedu divovske lignje iz velikih dubina, kakve im se često nađu u probavnom traktu. Mitološki prizori borbe ulješura i gigantskih mekušaca nisu uopće izmišljotine iz bajki, nego su realnost, o čemu svjedoče i ožiljci od pipaka liganja na njihovom tijelu.

Unatoč svojoj veličini, ulješure su za ljude potpuno bezopasne. Međutim, s obzirom da su životinje koje su se pojavile pred našim otocima  bile uznemirene jer su se nalazile u zatvorenom i plitkom prostoru, upozoravali smo građane da im se ne približavaju kako ne bi uzrokovali nasukavanje.

• Zašto su ulješure zalutale, zašto se nasukavaju na talijanskoj obali?

-Ulješure kao i druge životinje kreću se u potrazi za hranom i slijede morsku struju. Ona prilazi uz istočnu obalu Jadrana i potom se na sjeveru okreće i vraća uz talijansku obalu. U svakom slučaju, kad se nađu u području naših otoka ulješure su zbunjene i ne preostaje im drugo nego da istražuju područje u kojem su se našle. Postoje brojne teorije zašto zalutaju.

Neke spominju veliki promet brodova na moru, no ne mislim da je to objašnjenje za ovaj slučaj. Iskreno, trenutno ni nemamo neku teoriju. Moguće je da je neka parazitska bolest kod životinja poremetila njihovu mogućnost orijentacije koja se bazira na ultrazvučnom sonaru s kojim se kreću.

Moguće je da je na to utjecala i neka promjena elektromagnetskog polja. Što se tiče lokacije talijanske obale, mislim da na to utječe konfiguracija terena i struje. Put uz talijansku obalu prirodna je ruta traženja izlaza prema Otrantu. 


Dr. Draško Holcer: Spašavanje života uvijek je dramatično

• Vi ste bili u vezi sa kolegom iz Italije koji je vodio akciju spašavanja. Dojam je, da su za razliku od država na istočnoj strani Jadrana, oni znatno bolje organizirani  za te slučajeve?

-Iako sve do izlaska životinja iz Jadrana postoji mogućnost ponovnog nasukavanja, valja reći da je ovo prva uspješno izvedena akcija spašavanja ulješura u Jadranu. Talijani su puno učinili nakon 2009.godine kada se kod Viesta  nasukalo i uginulo sedam ulješura. Zato mi je bilo posebno drago kad mi je kolega, dr. Sandro Mazzariol sa Sveučilišta u Padovi, koordinator skupine za izvanredna stanja i spašavanje kitova u Italiji, priopćio da su od sedam životinja uočenih na hrvatskoj strani četiri spašene, a tri životinje su uginule.

Kako sam doznao, kad se prva ulješura nasukala, druge su je slijedile, ispuštajući krikove. Ulješure žive u malim zajednicama u kojima članovi iskazuju međusobnu brigu jedni za druge.

Voditelj istraživanja

Dr. Draško Holcer bavi se istraživanjem biologije i ekologije te zaštitom dupina i drugih vrsta kitova u Jadranu i Sredozemnom moru već dva desetljeća, a sudjelovao je u brojnim ekspedicijama koje su bitno promijenile nekadašnju spoznaju o Jadranu kao „plitkom, manje važnom moru“.

Od 2002. dr. Holcer je član Znanstvenog vijeća Sporazuma o zaštiti kitova Sredozemnog i Crnog mora i susjednog atlantskog područja (ACCOBAMS), a pokrenuo je i vodi  istraživanje dupina u srednjem Jadranu te istraživačku postaju na Visu.  

Te skupine poznaju i hijerarhiju – postoji neka vrst lidera skupine – kad se on odluči na neki potez, drugi ga slijede. Što se dogodilo u ovom slučaju ne znamo, ali znamo da je skupina ulješura došla iz Jonskoga mora i da ćemo uskoro na temelju fotografija uginulih ulješura znati više o njima.

Grčke kolege koji prate ulješure imaju bazu njihovih podataka. Kao što mi razlikujemo naše dupine po perajama, tako i oni znaju svoje ulješure i svaka od njih ima ime. Isto tako, očekujemo da uskoro doznamo i to kuda su krenule četiri preživjele ulješure.

• Akcija spašavanja po svemu sudeći je bila dramatična. Kolika je u tome važnost volontera?

– Spašavanje života uvijek je dramatično, s tim što spašavanje divljih životinja krije mnoge opasnosti. Ulješure su velike i moćne životinje, u trenutku kad zalutaju uznemirene su i treba to imati na umu. Nadalje, u kontaktu s ljudskom vrstom one mogu prenijeti mnoge opasne bolesti na ljude, ali isto tako ljudska vrsta može njima prenijeti neke bolesti s kojima se njihov imunološki sustav nikad prije nije sreo. Zato je uključivanje velikog broja ljudi i volontera veoma delikatna akcija.

Kolege iz Italije rekli su mi kako im koordiniranje velikog broja ljudi na plaži predstavlja veliki problem. Ipak pokazalo se da su ovaj put bili puno bolje organizirani. Nadam se da će ove četiri preživjele jedinke unatoč stresu i šoku koji su preživjele, ipak naći siguran put prema Jonskom moru.

Izvor: Al Jazeera