Naš Mali je opasan

Pokušao je Siniša Mali da se izvuče tvrdnjom da su dokumenta lažna i da je njegov potpis falsifikovan (Tanjug)

Piše: Ratko Femić

Eh, kako se sa setom prisećam onih dana kada je Tajči pevala “Moj mali je opasan”. Taj njen mali što nosi jaknu sa nitnama i pije pivo bez pene nije ni za pod zub ovom našem Malom koji nosi skupa odela i tašna – mašna outfit.

Naš Mali je opasan. Ovaj nije neki lažni car ko onaj Šćepan, ovo je pravi car Siniša Mali, gradonačelnik Beograda i doktor crnih fondova i zakulisnih tokova novca.

Novinari KRIK-a – Mreže za istraživanje korupcije i kriminala otkrili su da je Mali, inače jedan od najbližih saradnika premijera Srbije Aleksandra Vučića, kao direktor dve misteriozne ofšor firme kupio 23 luksuzna apartmana u bugarskom letovalištu “Sveti Nikola”. Još jedan apartman Mali je pazario u svoje ime. Cena, prava sitnica – oko pet miliona evra. Kupovina je obavljena 2012. i 2013. godine. U to vreme Mali je radio kao ekonomski i finansijski savetnik tadašnjeg prvog potpredsednika Vlade Srbije Aleksandra Vučića.

Odakle ti lova, frajeru?

Primanja beogradskog gradonačelnika, bar ona zvanično prijavljena, nisu dovoljna za ovakvu kupovinu. Odakle mu onda pare ili za čiji račun je kupovao te apartmane? Da li je taj čovek neko moćan za koga je Mali bio spreman da postavi potpis tamo gde drugi ne bi smeli ni otisak prsta?

Pokušao je Mali da se izvuče tvrdnjom da su dokumenta lažna i da je njegov potpis falsifikovan. Sunce ti kalajisano, šta se to događa sa današnjim vlastelinima. Bratu gospodara Vučića ukrali ličnu kartu i otvorili fantomsku firmu na njegovo ime, ovome falsifikovali potpis i kupili 24 stana. Je l’ moguće da se to događa radno sposobnim ljudima? O Bože, kakvi nas levati vode.

Jasno je ovde da Mali nije investirao svoj novac u luksuzno bugarsko letovalište i da ćutanjem pokušava da zaštiti Velikog. Pitanje za milion dolara je ko je ovde Veliki koji na ovaj način pokušava da opere neki novac.

Nego ne kara majka sina što se kockao, nego što se vadio. Tako je i Siniši bilo bolje da se nije branio kako se branio, jer su novinari nastavili da guraju nos tamo gde je trebalo i zverka je ušla u spremljenu stupicu. Mali je rekao da je predstavljeni dokument falsifikat, da nije njegov potpis, te da priznaje da je direktor of šor kompanija bio, ali pre dolaska na javne funkcije.

Vučić je rekao da Mali nije mogao da zaradi toliki novac da bi kupio pomenute apartmane. A on bi valjda znao da tu ima nešto.”

Premijer Aleksandar Vučić je, naravno, skočio u odbranu svog čoveka. Besmislice, kaže, falsifikati, za njim krene da grakće partijska vojska internet komentatora i novinara iz naprednjačkog komiteta. Zašto bismo verovali dokumentima i zdravom razumu kada imamo njega da nam rastumači stvarnost i garantuje svojom čašću. I onda – muk.

Novinari KRIK-a pokažu sveže dobijena dokumenta iz bugarskog registra i katastra sve sa potpisima i zvaničnim pečatima te institucije koja pokazuju da se Mali još zvanično vodi kao direktor kompanije sa Britanskih Devičanskih Ostrva. No to nije sve. Pronađu ti nevaljalci u arhivi dokumenta koja je tokom 2013. i 2014. potpisivao Siniša Mali, u vreme kada je bio Vučićev savetnik. Nema dalje. Sabili ga u ćošak. Ostavka! Ma, kakvi, malo dodajem dramatizacije radi. Srbija je ovo. Nekoliko dana se ćuti, onda krene nova afera, Kosovo, izbeglice…

Skupljanje materijala

Mali se malo povukao. Ni na sednicu Skupštine grada nije došao. Iz njegovog kabineta poručuju da neće da razgovaraju sa novinarima dok njegov pravni tim ne skupi dovoljno materijala za krivičnu prijavu protiv nepoznate osobe za koju gradonačelnik tvrdi da mu je falsifikovala potpis. Ili dok se sve ne zaboravi.

Vučić je rekao da Mali nije mogao da zaradi toliki novac da bi kupio pomenute apartmane. A on bi valjda znao da tu ima nešto. Trebalo bi da zna i za koga se Mali upustio u tu trgovinu.

Otkako je došao na vlast Vučić je koordinator svih bezbednosnih službi u zemlji. Tome ne može ništa da promakne. Zna ko za koga radi, koliko radi, pa valjda zna i što je Mali toliko postao nervozan da ga je od novinarke koja ga je – zamislite samo tu drskost – napala pitanjem i diktafonom, branila tzv. žardinjerija, specijalna jedinica Komunalne policije, i to predvođena njihovim šefom, mrkog pogleda i bose glave, sve u stavu znaka “opasnost na putu”.

A sad digresija mala sporadi fenomena nasleđivanja bahatosti s funkcijom. Prethodni varoški upravitelj Beograda Dragan Đilas nije baš mnogo mario za pitanja novinara, nazivan je drvosekom, tajkunom, lopovom – da prostite – onda je prozivan za izgradnju mosta, ovo, ono da ne nabrajam sve čime su ga kitili politički protivnici koji danas vode grad. A ovaj 43 godine, 24 apartmana u Bugarskoj, dva luksuzna stana i tri garaže u Beogradu, sumnjiv doktorat… Tako Mali, a već Đilas. Đilas plus.

Mali štiti Velikog

Komunalci su novinarima uzeli fotoaparat i mobilni telefon i zvali kvalifikovano lice da dođe i obriše snimke. I ovaj što je malo pametniji doš’o, pritisk’o dugmiće i obris’o. Joj komendije.

Jasno je ovde da Mali nije investirao svoj novac u luksuzno bugarsko letovalište i da ćutanjem pokušava da zaštiti Velikog. Pitanje za milion dolara je ko je ovde Veliki koji na ovaj način pokušava da opere neki novac.

Ne znam, valjda to tako ide. Nisam stručnjak za finansije, a Mali jeste.

Pohvalio se gradonačelnik da se nekoliko godina bavio resturukturiranjem i kupovinom imovine za svoje klijente, da je dvadeset godina u poslu i da je bio uspešan u tome.

Jeste, nema šta. Tako je bio i konsultant firmi na čijem čelu je bio bliski saradnik Darka Šarića. Te poslove rade samo najbolji. Nije on džaba u Vučićevom timu. Zna čovek s parama.

Holivudska politika daje rezultate iako se poligrafom može manipulisati, naročito kada imate subjektivnog ispitivača.

Stao je iza projekta Beograd na vodi. Snovi postaju stvarnost uz cenu od milijardu evra za Srbiju koja za to dobija čak 32 odsto vlasništva, a Arapi (ko zna da li tu uopšte i koliko učestvuju Arapi ili neki naši „umetnici“ povezani s političarima) samo 68 odsto za vrtoglavih 150 miliona evra. I oko Etihada je pregovarao i ispregovarao da Srbija dobije većinski paket od 51 odsto vlasništva za oko 300 miliona, a Emiraćani dobijaju samo 49 odsto za 40 miliona.

Za takve kadrove mora da postoje izuzeci, te je on i pored čvrstog stava premijera da nema duplih fotelja, svog šefa kabineta lepo zaposlio u tu novu aviokompaniju Air Serbiu.

Holivudska politika

Nervoza gradonačelnika koincidirala je sa povlačenjem oglasa Air Serbie iz Kurira koji je danima izveštavao o ovoj aferi. Izgleda da gradonačelnik itekako koristi uticaj u toj kompaniji. Toliko o nepostojanju pritisaka na medije u Srbiji.

Nije prvi put da se ljudi bliski premijeru sumnjiče za koruptivne poslove.

Nedavno je pet kongresmena uoči Vučićevog puta u Vašington pisalo Džozefu Bajdenu da su zabrinuti smo zbog izveštaja da je mala grupa ljudi koju predvodi brat premijera Aleksandra Vučića, Andrej Vučić, i dvojica njegovih najbližih prijatelja, Nikola Petrović i Zoran Korać, učvrstila svoj uticaj i interes u energetici, telekomunikacijama, infrastrukturi i drugim značajnim poslovima u Srbiji.

I to je naravno odbačeno kao napad na Vladu koja se od dolaska na vlast bori protiv korupcije. Međutim, osim spektakularnih hapšenja nije se dogodilo ništa. Nijedan proces nije doveden do kraja. Rešavanje sporne 24 privatizacije koje je dugo najavljivano kao prioritet više niko ne pominje.

Danas se čestitost dokazuje poligrafom, pa koga god iz vladajuće nomenklature pomenu u vezi sa nekom aferom, ode na poligraf i, naravno, prođe. Ko odbije poligraf, taj laže. Tako su nam objasnili saradnici premijera, a i on sam, čini mi se.

A šta onda znači neodgovaranje na pitanja novinara. Poligrafisti i grafolozi napokon su dočekali svojih pet minuta. Nema posla koji je toliko tražen u Srbiji poslednjih dana koliko ovi koji mogu puku da pokažu ko je poštenjačina, ko lažov, ko falsifikuje i pakuje afere.

Holivudska politika daje rezultate iako se poligrafom može manipulisati, naročito kada imate subjektivnog ispitivača. Zato me čudi da Mali nije zatražio da dokaže svoju ispravnost baš na toj spravi. Zna se da su se muljatori nekad bahatili po Azurnoj obali i zapadnim metropolama. Rezultatima poligrafa Mali bi nas malo utešio da nam Bugarska nije postala Zapad. A znamo koliko je poligraf pouzdan.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera