Nataša Gaponko: Balet je traganje za čovjekom u sebi

U Baletnom ansamblu Narodnog pozorišta Sarajevo Nataša Gopenko je angažirana od 2005. godine (Balet Fest Sarajevo)

Razgovarao: Sead Vegara

Solistica II grupe Baletnog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo Nataša Gaponko nastupit će na ovogodišnjem 7. Balet Festu, na njegovoj završnoj večeri, nazvanoj Gala Balet Fest, u kojoj će sudjelovati solisti i prvaci baleta iz regije: Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije i domaćina Bosne i Hercegovine.

Rođena u Beogradu, Nataša Gaponko je u Baletnom ansamblu Narodnog pozorišta Sarajevo od 2005. godine. Pred nastupajući Balet Fest, balerina Gaponko se prisjeća svojih početaka i govori o baletu kao profesiji.

  • Šta je to što volite u baletu?

– To je malo teško definisati. Jedan ovakav vid profesije koju sam izabrala, mada ja više volim da kažem da je profesija izabrala mene, postaje način života. Postoji jako puno lepih stvari, počevši od predstava i procesa stvaranja nečeg novog. S jedne, filozofske strane, uvek iziskuje neko traganje čoveka u sebi, te rad na sebi za koji mislim da je bitan i koristan za svaku individuu. Zatim fizički rad koji je u svakom mogućem pogledu dobrodošao. I to su sve neke stvari koje su lepe u umetnosti baleta same po sebi. Ali sa takvim načinom života, za što sam se opredelila i školovala od malih nogu i na što sam navikla; na tretman, fizički napor, vođenje računa o svom telu i izgledu; prosto se čovek saživi i tako živi dokle god se bavi ovim poslom.

Oduvek sam znala da će balet biti moja profesija. Još kada sam kao četverogodišnja devojčica krenula u studio baleta pri vrtiću, to je bilo jasno. Vrlo brzo sam prešla u stariju grupu po predlogu profesora. Baletsku školu „Lujo Davičo“ sam upisala u Beogradu sa 11 godina i tada sam tačno znala da je to ono što želim. Nisam bila sigurna kuda će me put odvesti, ali sam znala da će to biti moj poziv. To je ono što sam rekla, da je profesija izabrala mene.

  • Kako izgleda jedan Vaš radni dan, kada se pripremate za baletnu predstavu?

– Dani, koliko su uslovno jednolični toliko su i različiti. Svakodevno su vežbe u trajanju od sat vremena. To je ono gde se igrač priprema psihički i fizički za probe i predstave koje predstoje, zagreva svoje telo i mentalno se uvodi u salu i ono što ga čeka. Zatim idu probe u zavisnosti od predstave koja se priprema. One su u trajanju od tri do četiri sata, jer je naše radno vreme dvokratno, i u zavisnosti od potrebe.

Sedam godina Balet Festa

Sedam godina je za nekoga malo, za nekoga opet puno. Cilj Festvala u svih ovih sedam godina je bio da razvija umjetnost baleta kroz način obrazovnja publike i profesionalnih igrača. Sedam godina je iza nas, a počeli smo zaista briljantno. Dolazili su nam teatri iz velikih baletnih centara: Minhena, Berlina, Salzburga, Moskve, Sankt-Peterburga; cijeli region: Slovenija, Hrvatska, Srbija i Makerdonija. Imamo jednu tradiciju da najuspješnija i lider u savremenom baletnom izrazu – Bitef Dance Company dolazi skoro na svaki festival, ako ne sa koreorafijom koji su oni radili onda sa koreografom svjetskog glasa kao što je Edvard  Clug.

Dolazile su nam kultne predstave pozorišta iz Beograda kao što je Ko to tamo peva. Mi smo u BiH imali mogućnost da pokažemo našu produkciju od predstave Mare nostrum do Dame s kamelijama, određenih dijelova baleta… U raznim vidovima radionica dolazili su nam ljudi vrhunskog kvaliteta kao što su učitelji i pedagozi flamenka iz Španije, iz Brazila kada je u pitanju savremena baletna tehnika,  te pedagozi koji metodiku i metodologiju klasičnog rada baleta danas usavršavaju i daju svoje znanje u Švicarskoj, iz Rusije… Mislim da smo za ovih sedam godina unijeli pomak i novu vrstu razmišljanja; da je balet kao umjetnost sa profesionalnim školovanjem važna, kaže Edina Papo, umjetnička direktorica Balet Festa. 

Uveče se opet vraćamo jer moramo da imamo makar četiri sata pauze, da se mišići malo relaksiraju i da se psihički odmorimo. Onda idu večernje probe, odnosno ako imamo predstavu – spremamo se za izvođenje, što podrazumeva šminkanje, frizuru, zagrevanje, te naravno samo izvođenje predstave. 

  • U koliko baletnih predstava ste nastupali i možete li da izdvojite najzahtjevniju ulogu?

– U Baletnom ansamblu Narodnog pozorišta Sarajevo sam angažovana od 2005. godine i učestvujem u repertoaru koji se od tada odigrao. Po meni su klasične predstave vrlo zahtevne i iako ne volim da izdvajam neka bude Kopelija u koreografiji Vasilija Medvedeva – tehnički veoma zahtevan balet. Izuzetno lep i komičan balet, a što se tiče nekih stilskih stvari sam se pronašla i snašla. Međutim, reč je o tri čina i zahtevnoj koreografiji za soliste. Mislim da se u svetu ne može videti toliko zahtevna koreografija koliko je nama bilo postavljeno. To je balet koji traje od osam uveče do jedanaest, znači tri sata izdržati na sceni i ulozi. Fizički to je bilo nešto što pamtim kao jedan od napornijih procesa rada i predstava. Repertoar Baleta je  poprilično veliki, jer je to ipak period od 10 godina, ali ako bih trebala izdvojiti neke onda biram klasični balet: Labudovo jezero, Žizela, Vragolasta devojka, Carmen, Romeo i Julija, a od modernih to je Mare nostrum.

  • Sa Mare nostrum ćete se upravo predstaviti na ovogodišnjem Balet Festu. Možete li nam pobliže opisati sami balet i Vaša ulogu?

Mare nostrum (Naše more) je meni lično jedan od, da ne kažem najlepših baleta, ali onaj u kojem najviše uživam da igram, koji se može sagledati iz milion aspekata. Koreografiju je radio David Bombana, a premijera ja bila 2012. Izuzetna predstava i sami podatak da je još na repertoaru govori sam za sebe. Generalno o baletu, kako je koreograf voleo da kaže, to je dijalog između Istoka i Zapada koji se sagledava iz aspekta međuljudskih odnosa i vrlo škakljive teme naših prostora i u svetu generalno razumevanje i nerazumevanje za različitosti, nacionalnosti, druge kulture i druge mentalitete.

U jednom ansambl broju prikazane su te stvari, a opet imamo duete gde su prikazani emotivni odnosi. Imamo tri dueta u predstavi koji su parovi različite starosne dobi. Jedan od upravo tih dueta sa kojim ćemo se predstaviti na 7. Balet Festu je prvi duet u našoj predstavi, dvoje mladih i zaljubljenih. Igram sa kolegom Ioanom Vasileom Soitom. Dvoje mladih zaljubljenih zatvorenih u svoj svet u četiri zida i do kojih ne dopire cela ta situacija koja se dešava, sve dok ne izađu iz tih okvira i sredina ih ne povuče u sva dešavanja.

Mislim da je glavno pitanje cele predstave u biti: zašto mare nostrum – naše more. Da li bi bilo bolje da se zapitamo svi da li to more zaista gledamo kao naše more i da li gledamo zato što su to upravo neke granice. Ali ne granice na koje smo naviknuti da gledamo; more koje nas razdvaja, nego nas to more sve spaja.

  • Da li postoje određeni igrači koji su Vam uzori?

– Bilo ih je mnogo. Ali zaista ne volim da pričam o tome. Igrač je individua za sebe. Ima fenomenalnih igrača, starijih i mlađih generacija. Prosto ne mogu da izdvojim; od svakog mi se sviđa ponešto, a ja se jako trudim da se distanciram i bojim se te granice kada bi slučajno nešto moglo da pređe u kopiju. Mislim da je to kobno po igrača. Uzor sam sama sebi. Da gledam u sebe, da kupim znanje i iz sebe izvlačim i plasiram svoje kvalitete.

  • Vaše mišljenje o Balet Festu Sarajevo?

– Sedma je godina i to je veoma lep podatak da toliko dugo traje. I treba da traje. Mislim da je to jedna jako bitna manifestacija, kako za nas umetnike tako i za našu publiku i ljubitelje baleta. Ovo je jedini baletski festival u BiH i izuzetno je bitno za sve ljubitelje baleta koji nisu u mogućnosti da odu van granica da ovde imaju priliku da vide šta se to novo dešava u regionu i svetu. Da vide divne baletske predstave, vrlo kvalitetne predstave, famozne igrače i velike umetnike.

Samim tim mi stvaramo kritičku masu koja je vrlo dobra za naš ansambl. Masu koju ćemo malo trgnuti jer neće gledati samo naše predstave i naše likove. Tako, kada se pojavimo sledeći put sa novom predstavom, imamo nekoga ko će dati adekvatnu ocenu i uputiti dobru i pozitivnu kritiku. A za umetnike da i ne govorimo. Mogućnost upoznavanja i razmena iskustava sa drugim igračima. Proteklih godina smo imali razne radionice i pedagoge koji su radili sa nama. To je jedan blagoslov i veliko iskustvo za nas. Ovo je odista jedna lepa manifestacija i nadam se da će se održati i u godinama koje dolaze.

Izvor: Al Jazeera