NATO će aktivirati protivraketni štit

Aktiviranje štita dolazi u vrijeme dok NATO jača svoje snage u Poljskoj i na Baltiku (EPA)

Američki protivraketni štit u Evropi aktivirat će se u četvrtak, gotovo deset godina nakon što je Washington NATO-u predložio zaštitu od iranskih raketa, te uprkos tome što Rusi upozoravaju da se radi o prijetnji miru u centralnoj Evropi.

U jeku napetosti između Rusije i Zapada, američki i NATO čelnici u aviobazi Deveselu u Rumuniji proglasit će protivraketni štit operativnim. Događa se to nakon godina planiranja, milijardi utrošenih dolara i neuspjelog uvjeravanja Rusa da se štit neće koristiti protiv Moskve. 

Sve ključne komponente, uključujući i rakete, bile su postavljene u rumunskoj bazi u decembru 2015. godine, ali još nisu bile u potpunosti integrirane u sistem NATO-a za odbranu od balističkih raketa.

“Sada imamo moć zaštititi NATO u Evropi. Iranci postaju sve jači i moramo razmišljati unaprijed. To nije usmjereno prema Rusiji”, rekao je Robert Bell, izaslanik američkog ministra odbrane Ashtona Cartera u NATO-u, dodavši kako će sistem uskoro biti stavljen pod kontrolu NATO-a.

Rusko ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da je američka odluka da postavi raketni štit kršenje Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa, javio je Reuters pozivajući se na rusku agenciju Interfaks.

Ministarstvo je saopćilo da je odluka da se instalira štit u Rumuniji greška, ocijenivši da to direktno pograđa rusku nacionalnu sigurnost. 

Trajni i neprekidni štit

SAD će u petak u Poljskoj krenuti s gradnjom drugog takvog položaja koji bi trebao biti gotov do 2018. i koji će NATO-u, uz radare i brodove na Sredozemlju, dati trajni i neprekidni štit.

Rusija sa nezadovoljstvom gleda na takvu demonstraciju snaga svog hladnoratovskog rivala u nekad komunističkoj istočnoj Evropi u kojoj je prije bila utjecajna.

Moskva smatra kako ih NATO pokušava okružiti blizu strateški važnog Crnog mora, sjedištu ruske flote u kojem Savez planira pojačati patrole.

Aktiviranje štita dolazi u vrijeme dok NATO jača svoje snage u Poljskoj i na Baltiku, poučen iskustvom ruske aneksije Krima iz 2014. godine, čemu Rusija odgovara jačanjem svojih zapadnih i južnih bokova s tri nove divizije.

Usprkos američkim uvjeravanjima, Kremlj smatra kako je pravi cilj protivraketnog štita neutralizirati nuklearni arsenal Moskve dovoljno dugo u slučaju međusobnog rata u kojem bi SAD prvi izveo napad.

Štit se oslanja na radare koji registriraju lansiranje raketa u svemir.

Senzori zatim mjere putanju rakete a protivraketni projektili presreću i uništavaju cilj u svemiru, prije nego što se vrati u Zemljinu atmosferu, što se može učiniti sa brodova i kopnenih baza.

Ruski ambasador u Danskoj upozorio je prije godinu dana da će danski ratni brodovi postati meta ruskih nuklearnih raketa, ako se Danska pridruži projektu štita postavljanjem radara na svoje brodove. Danska nadograđuje barem jednu fregatu kao “senzor” za balističke rakete.

Turska je već postavila američki radar, kao i Holandija na svojim brodovima. SAD za odbranu ima i četiri broda u Španiji, a sve projekte finansiraju države članice.

“Balistička protivodbrana prijeti stabilnosti i strateškoj imovini Rusije”, rekao je za Reuters Aleksander Gruško, ruski ambasador u NATO-u.

Američki čelnici odbacuju ovo gledište kao “stratešku paranoju” i optužuju Moskvu za prekid pregovora s NATO-om u 2013. godini čiji je cilj bio pojašnjavanje djelovanja štita. 

Dodali su kako su Rusi zahtijevali dogovor kojim bi se ograničila sposobnost i širina protivbalističke odbrane.

“Nijedna vlada ne bi pristala na to”, smatra Bell.

Zaštita Sjeverne Amerike i Evrope

Ruski čelnici brinu se zbog tehnologije za koju SAD tvrdi da ne posjeduje, što uključuje presretače raketa brzine 10 kilometara na sekundu, sposobnih za uništenje ruskih raketa. 

Američka vlada pokrenula je i zaustavila projekt odbrambenog štita 2007, da bi ga novoizabrani predsjednik Barack Obama ponovno pokrenuo 2009. godine.

Službeni cilj projekta bio je zaštititi Sjevernu Ameriku i Evropu od država poput Irana i Sjeverne Koreje, što je dio strategije koja uključuje i presretače raketa u Kaliforniji i Aljasci.

Balističke rakete, koje se razlikuju od krstarećih po tome što napuštaju Zemljinu atmosferu, imaju doseg od tri hiljade kilometara.

Uprkos dogovorima svjetskih sila i Tehrana da se ograniči iranski nuklearni program, na Zapadu vjeruju kako Iranska revolucionarna garda i dalje razvija tehnologiju balističkih raketa, provodeći barem dva testiranja godišnje.

“Teže većim udaljenostima i preciznosti”, rekao je Douglas Barrie, stručnjak za zračno-svemirsku odbranu na međunarodnom Institutu za strateške studije (IISS).

“Mogu promašiti za stotinu metara, no to ne isključuje napade na gradove ili veoma velike zračne baze”, zaključuje Barrie.

Izvor: Agencije