NBA finale: Zanimljivo i predvidivo?

LeBron James, Stephen Curry, Golden State Warriors, Cleveland Cavaliers
U trećem uzastopnom finalu Warriorsa i Cavaliersa glavne uloge imaju LeBron James i Stephen Curry (AP)

Čekao sam s pisanjem ovog teksta, kuhao je u meni dugo, i dobro je da sam čekao. Inicijalno je to trebao biti tekst o tome kako su ozljede usmjerile ovo aktualno NBA doigravanje, ali kako su vrijeme i doigravanje prolazili – shvatio sam da ozljede jesu uticale na ishode nekih utakmica, možda čak i nekih serija, ali nisu uticale na ono što smo svi očekivali, na ono na što se svodi cijela NBA sezona, na ono što je ipak najvažnije. Na treće uzastopno finale Golden State Warriorsa i Cleveland Cavaliersa.

Hm, kad se to ovako postavi, kad se sve postavi tako da je prethodnih sedam mjeseci drama ili ‘drama’ sve vodilo prema tom finalu – nije li sve skupa ispalo nekako dosadno i predvidivo? Nije li ukupnih 24-1 Warriorsa i Cavaliersa u doigravanju nekako previše, nekako pretjerano, ne ukazuje li taj omjer na njihovu totalnu dominaciju? Bez obzira na to što su Celticsi bili prvi na Istoku na kraju regularnog dijela lige… Mislim, ima li među čitateljima ijednog koji nije Cavse vidio u velikom finalu od samog početka sezone? Ako ima – porazmislite malkice o mijenjanju perspektive prema onome što se u NBA događa, kakav je značaj regularnog dijela, a kakav doigravanja, što NBA momčad treba imati i znati da bi uspješno prolazila kroz doigravanje i došla do finala, pa eventualno i do prstena.

Nije li i izbor MVP-a, izbor u kojem su finalisti bili Harden, Westbrook i Leonard, vodio prema tom očekivanom i dobijenom finalu? Izostavljanje LeBron Jamesa, Stepha Curryja i/ili Kevina Duranta – a svi su već bili nagrađeni tim priznanjem, ali su i svi ušli u ovosezonsko finale – svodi izbor, pa i nominacije kao takve, za MVP-a na neku utješnu nagradu. Za pojedinca i za organizaciju čiji je taj pojedinac član.

Dosadno i predvidivo

No, imamo li uopće upotrijebiti termine “dosadno” i “predvidivo” u kontekstu NBA? Pa, rekao bih da imamo i nemamo. Kad se sezona, ili čak sve tri protekle sezone, sagledaju u s cjelini – imamo. Opet su najbolje iste momčadi… Kad se NBA prati iz utakmice u utakmicu, iz večeri u večer – nemamo. Ipak, svaka utakmica nanovo nudi uzbuđenja, drugačija rješenja, nove načine da se dobije ili izgubi u posljednjim sekundama, nova imena – Jokić, Antetokounmpo, Šarić, Brogan – borbu za doigravanje i pozicije u doigravanju, nadmudrivanje GM-ova u kemijanju sa sastavima i traženju prostora ispod salary capa… I, na kraju krajeva, opetovano divljenje i  bujanje respekta prema najvećim španerima današnjice, kao prvog među jednakima za potrebe ovog teksta izdvajam LeBron Jamesa.

No, da – dočekali smo to očekivano finale, u kojem niti jedan ishod neće biti neočekivan, neočekivano može biti samo to ako se bude igralo manje od šest utakmica u seriji.

A sad se vratimo ozljedama… Podsjetit ću za početak da je u finalu 2015. godine Cleveland igrao bez Lovea cijelu seriju i bez Irvinga posljednjih pet od šest utakmica, obojica su bili ozlijeđeni. Sjeća li se još itko toga? Normalo je da se ne sjeća, ozljede ne ulaze u almanahe koji slave pobjednike. A sjećate li se da je Stephen Curry u doigravanju 2016. godine imao tri ozljede? Skočni zglob, koljeno, zbog kojeg je propustio četiri utakmice, pa još i rame? Da, nije bio na 100 posto u finalu koje su njegovi Warriorsi izgubili 3-4.

Ove sezone ozljede su krenule već u prvom krugu doigravanja. Ako sam negdje vidio iznenađenje – vidio sam ga u seriji osmih Bullsa i prvih Celticsa. I, što se dogodi? Bullsi povedu 2-0, uzmu obje tekme na gostovanju, pa potom izgube četiri za redom. Sve se može pripisati lošem mentalnom stanju i dekoncentraciji Thomasa, čija je sestra tragično poginula u saobraćajnoj nesreći pred početak doigravanja, ali… Bullsima se ozlijedio Rondo i nije igrao nakon druge utakmice. Cinici će reći “kako je igrao kroz ovu sezonu – bolje za Bullse da se ozlijedio”. No, bez njega je trener Bullsa Hoiberg slagao petorke koje se ni pod tuševima nisu viđale. Recimo, u četvrtoj utakmici 34 minute je igrao izvjesni Isiaiah Canaan, dečko koji je prve tri tekme serije – presjedio u odijelu.

Stradalnici doigravanja

Najveći stradalnici doigravanja su San Antonio Spursi. Oni su ostali bez prvog playa Tonyja Parkera (operacija, osam mjeseci pauze), ali su i bez njega uspjeli proći Houston, nadoknađujući njegov izostanak Australcem Millsom. Pa su potom ostali i bez prvog imena Kawhi Leonarda, koji je ozlijeđen u prvoj utakmici serije protiv Warriorsa – kod vodstva Spursa od 21 poena razlike početkom drugog poluvremena.

Nakon čega se protiv Zaze Pachulie povela hajka, javnost je insinuirala da je namjerno ozlijedio Leonarda gurnuvši nogu pod njega kad je Kawhi bio u zraku šutirajući. Gruzijac Pachulia sigurno nije najnježniji igrač na planeti, sumnjam i da damama u društvu govori “ljubim ruke milostiva”, ali optužiti ga za namjeru u toj konkretnoj situaciji – možda je ipak malo previše. U svakom je slučaju ozljedom Leonarda nestala svaka neizvjesnost u finalu Zapada. Šteta. Pachulia je bio kažnjen samo – vlastitom ozljedom. No, laganom.

Najnovijeg je datuma ozljeda Isiaiaha Thomasa, ali u seriji njegovih Celticsa protiv Clevelanda tada više nije bilo nikakvih dilema. Njegova je ozljeda samo opustila igrače Clevelanda, koji su izgubili prvu slijedeću utakmicu serije ispuštajući visoku prednost. To je bila ona jedna tekma koju je dvojac Warriors – Cavaliers izgubio od 25 koje su igrali kroz doigravanje. I ta je jedna, dakle, sticaj nekih čudnovatih okolnosti. Slično je bilo kad se ozlijedio i Kyle Lowry, jer njegovi Raptorsi – tradicionalni luzeri u postsezoni – ni s njim ne bi uzeli niti jednu utakmicu Cavaliersima. “Out” je i Iguodala iz Golden Statea, a Iguodala je – ne zaboravljajmo – bio MVP finala 2015. godine. No, on će biti natrag za veliko finale.

Sve u svemu, možda je ipak ono oko čega se, kao, nešto uzbuđujem – samo još jedno najobičnije NBA doigravanje, još jedan dan, odnosno mjesec-dva dana u uredu.

Izvor: Al Jazeera