Ne daju nam da budemo normalni

Članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara spremni su dobrovoljno skidati ćirilične table (Al Jazeera)

Piše: Jelena Milić

Iz Hrvatske ovih dana stižu vesti da su brojni članovi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, formiranog od pripadnika vetranskih udruženja, spremni da, po cenu prekršajne ili krivične odgovornosti, dobrovoljno skidaju najavljene ćirilične table u Vukovaru. Njihovo postavljanje je u skladu sa hrvatskim Ustavnim zakonom o pravima manjina.

Iz Srbije, istovremeno, sve češće stižu vesti o etnički motivisanom nasilju između mladih srpske i mađarske nacionalnosti  u Temerinu. Iz Srbije i sa Kosova stižu vesti o skrnavljenju  grobalja, srpskih i albanskih, a sa severa Kosova i o drugim etnički motivisanim tenzijama. O ozbiljnim tenzijama na jugu Srbije i u Sandžaku, koje izazivaju spomenici podignuti organizacijama i pojedincima, za koje ne postoji širi konsenzus o tome da li su kriminalci, teroristi ili heroji, već je mnogo toga napisano.

Problemi sa kojima se Hrvatska suočava u vezi s uvođenjem ćiriličnih natpisa  posebno su indikativni, jer se ne radi ‘samo’ o etničkim tenzijama i percepciji nedavne i daljnje prošlosti.

Grupa hrvatskih mirovnih institucija i pojedinaca uputila je pre neki dan državnom vrhu Hrvatske otvoreno pismo povodom spora u vezi s uvođenjem ćiriličnih natpisa u Vukovaru, pozivajući na širu raspravu u okviru koje bi se analizirala prošlost, prevladali postojeći stereotipi i ukazalo na značaj zajedništva za opstanak cele Hrvatske.

Problemi sa kojima se Hrvatska suočava u vezi s uvođenjem ćiriličnih natpisa posebno su indikativni, jer se ne radi “samo” o etničkim tenzijama i percepciji nedavne i daljnje prošlosti, već, pre svega, o snazi agresivno nacionalističkih udruga veteran Domovinskog rata u Hrvatskoj i generalno moći hrvatske države da uspostavi vladavinu prava.

Hrvatski predsednik Ivo Josipović je nedavno upozorio: “Ustavni zakon je civilizacijska tekovina i stalne priče zbog kojih se iz ovog ili onog razloga odlaže primjena, pa se ne poštuje ni u pogledu zapošljavanja ni korištenja jezika ili bilo koje druge varijante, politikantstvo je kakvom treba stati na put.”

Šteta nanesena Hrvatskoj

Veteranske udruge u svom zahtevu da se ne dopusti sprovođenje zakona koji garantuje manjinska prava daju sliku rata u Hrvatskoj suprotnu onoj koju su dale i nedavne haške oslobađajuće presude hrvatskim generalima. U njima je negirano da su se hrvatske snage borile protiv srpskog naroda u Hrvatskoj generalno, da je bilo planova za njegovo proterivanje, već se kaže da se borilo samo protiv onih koji su urušavali suverenitet i integritet nezavisne države. Da li su udruženja vetrana koja negiraju jedno civilizacijsko pravo kao navodne patriote uopšte svesna kakvu štetu nanose Hrvatskoj?

U pravu je Milorad Pupovac, potpredsednik Samostalne demokratske srpske stranke, koji ocenjuje da su oni koji u Hrvatskoj žele da obnove desni konzervativni radikalizam sada našli ćirilicu kao povod. “Ćirilica nije ratno pismo, niti će to biti. To je historijsko pismo velikog dijela slovenskih naroda, kao što je bila i velikog dijela hrvatskog naroda u određenim periodima. To je dio pismene tradicije Srba u Hrvatskoj”, podsetio je on.

‘Ćirilica nije ratno pismo, niti će to biti. To je historijsko pismo velikog dijela slovenskih naroda, kao što je bila i velikog dijela hrvatskog naroda u određenim periodima.’

Bilo bi zanimljivo čuti šta isti ti hrvatski veterani, koji imaju svoje pandame i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, koji ne dopuštaju postavljanje ćiriličnih tabli u Vukovaru, misle o nekadašnjim planovima austrijskog nacionaliste Jerga Heidera da se sklone višejezične (hrvatske i slovenske) table iz Koruške.

Sagovornica beogradskog dnevnog lista Danas dala je vrlo zanimljivu izjavu povodom dešavanja u Vukovaru: “Ne znam da li se dovoljno zna da je na taj miting u Vukovaru protiv ćirilice došlo 100 autobusa sa strane, dakle ljudi koji nisu Vukovarci, kojima se sviđa taj ratni turizam. Oni nama nikako ne daju da budemo normalni.”

A Evropa ćuti

I pored sve neutemeljenosti zahteva udruga ratnih vetrana, a upravo i zbog ovoga što je sagovornica Danasa primetila, treba obratiti pažnju na jedan deo njihove ocene stanja u Vukovaru: “Javna je tajna u Vukovaru i ostalom dijelu hrvatskoga Podunavlja da mladići srpske nacionalnosti organizirano i planski odlaze na vojnu obuku u vojne ili paravojne kampove u Srbiji”, te smatraju da će “politika dvojezičnosti i ćirilice u Vukovaru takvim militantnim grupama biti dodatni motiv za daljnje nacionalističko-šovinističke planove i aktivnosti”.

Nažalost, mladi Srbi iz Srbije, Crne Gore i bh. entiteta Republika Srpska odlaze i na obuke u kampove ekstremno desničarskih organizacija u Rusiju, uz podršku ruskih diplomata u Srbiji. Oni se posle pojavljuju na barikadama na severu Kosova i u uličnim falangama koje tuku učesnike gej parade.

Evropska unija o ovim dešavanjima, kao i o nekim drugim negativnim trendovima u regionu, najčešće ćuti ili tek povremeno formalno pokaže da je svesna postojanja tenzija.

Istovremeno sa spomenutim tenzijama u regionu, očekuje se da Hrvatska na leto i formalno postane članica Evropske unije, da Srbija uskoro dobije datum za početak pregovora sa EU-om, a Kosovo je dobilo preporuku za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanjui sa EU-om. Unija o ovim dešavanjima, kao i o nekim drugim negativnim trendovima u regionu, najčešće ćuti ili tek povremeno formalno pokaže da je svesna postojanja tenzija.

Delom je i sama odgovorna, jer je insistirala na rešenjima koja nisu moderna i inkluzivna, koja onemogućavaju kreiranje identiteta van okvira etničkog i verskog, rešenjima koja su dala prostor zamahu nekonstruktivnog, koruptivnog i opasnog etno preduzetništva. I možda je dobro da EU trenutno ćuti, jer ni pojedine zemlje, svaka za sebe ni region u celini neće moći da se konsoliduju, čak i ako se nastavi sa procesom EU integracija, ako se ne skupi dovoljno snage da se sami izborimo sa demonima prošlosti i sadašnjosti oličenima u “ratnim turistima”, koji nam “nikako ne daju da budemo normalni”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera