Ne tako jednostavno ubistvo Borisa Nemcova

Nemcov je ubijen ma mostu Moskvorecki, dok se šetao sa prijateljicom, manekenkom iz Ukrajine, Anom Durickajom

Piše: Alexander Nekrassov

Evo pitanja za Vas da o njemu razmislite: Zašto bi se ruski predsjednik Vladimir Putin, koji trenutno uživa rejting popularnosti od 80 posto, želio riješiti nevažnog opozicionog političara, Borisa Nemcova koji je javnosti gotovo nebitan?

I kojom logikom bi se vodio pa da naruči njegovo ubistvo na lokaciji udaljenoj manje od kilometar od Kremlja? Zar to ne bi bilo izazivanje nevolja, s obzirom da su odnosi Rusije sa Zapadom zbog krize u Ukrajini najlošiji još od perioda Hladnog rata?

Pa ipak, kada je u Moskvi izašla vijest o pucnjavi u kojoj je smrtno stradao 55-godišnji Nemcov prošli petak kasno navečer, svi uobičajeni osumnjičeni su počeli isticati kako je on bio Putinov „oštri kritičar“, implicirajući da je Kremlj morao imati neke veze s tim. Neki su bili dovoljno lukavi da kažu kako je Putin, sve i da nije naručio Nemcovljevo ubistvo, kreirao „atmosferu mržnje i netolerancije“ u državi, koja je indirektno rezultirala ubistvom „istaknutog lidera opozicije“.

Ustrijeljen iz pištolja

Nemcov je ubijen ma mostu Moskvorecki, dok se šetao sa prijateljicom, manekenkom iz Ukrajine, Anom Durickajom, u povratku iz restorana u tržnom centru GUM preko puta Kremlja.

Kao što je sada ustanovljeno, muškarac se pojavio sa stepenica koje vode na nasip, pucao u Nemcova šest puta iz pištolja makarov, pogodivši ga četiri puta u leđa, nakon čega je uskočio u automobil koji se zaustavio na trotoaru. Prema izjavama svjedoka koji su vidjeli cijeli događaj, Nemcov je preminuo praktično odmah.

Kremlj je na ovaj incident reagovao brzo; zvanični glasnogovornik je 40 minuta kasnije izjavio da je Putin obaviješten o incidentu te da je naredio policiji da oformi posebnu grupu koja će istražiti Nemcovo ubistvo. Iz Kremlja su izjavili da ovaj incident tretiraju kao „naručeno ubistvo“ koje je namijenjeno kao provokacija. Kasnije je objavljeno da je Putin poslao izraze saučešća Nemcovljevoj majci i da joj je čak obećao kako će sve biti urađeno da se pronađu ubice njenog sina.

Lideri sa Zapada također su brzo reagovali, sa predsjednikom Barackom Obamom na čelu osudili su Nemcovljevo ubistvo i pozvali na provođenje istrage. Ovo je bilo samo po sebi čudno jer je istraga već bila u toku i ruski mediji su opširno izvještavali o ovom slučaju. Još je neobičnija reakcija ambasadora zapadnih zemalja koji su, sa strogim izrazima na licu, požurili da polože cvijeće na mjesto Nemcovljeve pogibije. To nije bio taktičan potez, s obzirom da je Nemcov redovno pozivao na zbacivanje Putina s vlasti, te je njihovo odavanje počasti impliciralo da ove diplomate sa Zapada u Moskvi podržavaju tu ideju.

Istražitelji u Moskvi trenutno vode istragu u nekoliko pravaca, uključujući i moguću vezu sa krizom u Ukrajini i nacionalističkim elementima tamo koji su mogli organizovati ubistvo da „destabilizuju situaciju u Rusiji“. Druge mogućnosti uključuju tzv. „vezu sa islamskim ekstremistima“, moguću vezu sa snažnim stavom Nemcova u vezi napada na list Charlie Hebdo i njegovu kritiku muslimanskog ekstremizma uopšte, njegove poslovne interese pa čak i moguću verziju s „ljubomornim ljubavnikom“, koja bi uključivala odbijenog partnera Nemcovljeve pratilje iz Ukrajine koja je bila s njim tu noć.

Istražuju se i njegovi konflikti kao člana Parlamenta, iz regije Yaroslavl, sa lokalnim autoritetima i biznismenima. Ali kako saznajem od svojih izvora u Moskvi, trenutno je glavni prioritet dat scenariju koji uključuje vezu s Ukrajinom.

Izazvati nevolje

Marš održan u nedjelju u znak sjećanja na Nemcova prošao je mirno, uprkos bojaznima da bi se neki ljudi mogli naći u iskušenju da izazovu nevolje i sukobe sa policijom, a učestvovalo je blizu 21 000 ljudi a ne „deseci hiljada“ kako su izvijestili neki mediji. (Razlog zbog kojeg su zvanične procjene bliže stvarnim ciframa je taj što su svi učesnici morali proći kroz metale detektore prije pridruživanja maršu i resgistrovao ih je računar.)

Ukoliko uzmemo u obzir da su neki ljudi došli zbog svojih specifičnih problema koji nemaju nikakve veze sa Nemcovim, kao što su ekonomski problemi ili čak da traže oslobađanje ukrajinske pilotkinje Nadežde Savčenko, koja je u zatvoru u Rusiji zbog optužbi za učešće u ubistvu ruskih novinara na istoku Ukrajine, jasno je da marš nije bio fokusiran samo na ubijenog političara.

Problem sa izvještavanjem o ubistvu Nemcova u inozemstvu je taj što mali broj ljudi izvan uskog kruga tzv. „ruskih eksperata“ zna dosta o ovom čovjeku i njegovoj političkoj karijeri. Ali važno je prisjetiti se da njegovi uspjesi nisu tako brojni i da su njegovi tzv. pokušaji „da iskorijeni korupciju“ rijetko polučili ikakav rezultat, ako uopšte ikada i jesu.

Nemcovljev šestogodišnji mandat guvernera regije Nižnji Novgorod, od 1991. do 1997, nije donio ništa spektakularno i njegovo prisustvo u ruskoj vladi na poziciji zamjenika premijera i kasnije, na poziciji zamjenika predsjednika Vlade 1997. i 1998. godine nije bilo izvanredno, s kulminacijom u augustu 1998. kolapsom vlade kada Rusija nije bila u stanju izvršiti svoje finansijske obaveze u vezi unutrašnjih dugova.
Nemcovljeva karijera kao opozicionog političara nije bila bez rezultata, ali nikada nije uspio izgraditi veću mrežu pristalica i svi njegovi pokušaji da se vrati u vrh politike su propali. Od 2012. godine, bio je suosnivač i supredsjedatelj Republikanske stranke Rusije – Narodne stranke za slobodu, koja nema predstavnike u državnoj Dumi, ruskom parlamentu.

Nemcova sam, za jedne ruske novine, intervjuisao u Londonu 2005. kada je on učestvovao na Ruskom ekonomskom forumu i dugo smo razgovarali o njegovim planovima za budućnost i o cjelokupnoj političkoj situaciji u Rusiji.

Stekao sam utisak da nije imao koherentan politički program koji bi mogao ponuditi ruskim glasačima. Do tada je već bio marginalan političar, ogorčen na svijet jer nije prepoznao njegove talente, ali je uživao u divljenju ljepšem spolu.

Sjećanje u političke svrhe

Ostao je dio liberalne moskovske opozicije i stekao sam utisak da se do tada pomirio sa činjenicom da ima ulogu „karizmatičnog izazivača nevolja“ koji je davao izjave da bi šokirao a ne da predloži nešto praktično.

Bio je elokventan ali bez pokrića, ambiciozan ali bez intelekta koji bi podržao tu ambiciju. Čak sam tada imao osjećaj da bi, kada bi mu Putin ponudio posao u svojoj vladi, on mogao pristati, da se ponovo nađe u centru pažnje. Jer on je volio zamke moći, što je bilo očigledno dok je bio na poziciji regionalnog guvernera i zamjenika premijera 90-ih godina prošlog stoljeća.

Pa ipak, svako ubistvo je uvijek gnusni zločin. Ali isto tako je potpuno pogrešno koristiti sjećanje na mrtve u političke svrhe. Nadamo se da će ubice Borisa Nemcova biti pronađene i izvedene pred lice pravde.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera