Ne vjerujte svemu što čujete o američkoj ekonomiji

Piše: Dean Baker

Mediji su krajem godine proslavili povratak američke ekonomije. Na vijestima se beskrajno hvalio rast BDP-a od pet posto za treći kvartal, te se poredio sa slabim rastom u Europi, usporenim rastom u Kini i recesijom u Japanu. Novinari su također hvalili 321.000 novih zaposlenih u novembru, što predstavlja najveći rast u gotovo tri godine. Pored toga, porast prosječne satnice od 0,4 posto, uziman je kao dokaz da i radnici osjećaju plodove rasta ekonomije.

Vijesti o napretku ekonomije bile su toliko pozitivne da su Republikanci prestali kriviti Obamu zbog poreza i sankcija koje navodno uništavaju posao i preuzeli sve zasluge za poboljšanje ekonomije. Gover Norquist, vodeći republikanac i protivnik porezne politike, podržavao je smanjenje budžeta koje su Republikanci 2011. godine tražili kako bi ojačali ekonomiju.
Kao i obično, sve što smo čuli o ekonomiji je pogrešno. Kao prvo, rast od pet posto mora se staviti nasuprot ne tako sjajnih podataka: na godišnjoj osnovi, ekonomija je zapravo pala za 2,1 posto u prvom kvartalu. Ako uzmemo prva tri kvartala godine zajedno, prosječna stopa rasta iznosila je skromnih 2,5 posto.

To što veliki broj ljudi slavi rast od 2,5 posto za period od tri kvartala pokazuje da su očekivanja znatno smanjena.

Ekonomija veoma sporo popunjava prazninu između potencijalnog i stvarnog BDP-a – to jest, vrijednost robe i usluga koje bi ekonomija mogla proizvoditi, ali ne proizvodi zbog manjka potražnje. Kongresni ured za budžet odredio je da je veličina te praznine 3,6 posto BDP-a, što predstavlja više od 600 milijardi dolara godišnje ili više od 4.000 dolara po domaćinstvu. To je velika suma novca da se svake godine baca u smeće. Prema stopi ekonomskog rasta za prva tri kvartala 2014. godine, ta praznina će se popuniti za nekih 12 do 36 godina.

Uporedimo rast u 2014. godini sa rastom nakon velikih recesija u prošlosti: prosječni rast od 5,2 posto u periodu od 1976. do 1978. godine i prosječni rast od 5,4 u periodu od 1983. do 1985. godine. To što veliki broj ljudi slavi rast od 2,5 posto za period od tri kvartala pokazuje da su očekivanja znatno smanjena.

Poređenja dovode do zablude

Pred toga, na brojku BDP-a za treći kvartal utjecali su faktori koji će se zasigurno preokrenuti u četvrtom kvartalu. Veliki skok u vojnoj potrošnji dodao je 0,7 posto rasta na niovou kvartala. To će se zasigurno preokrenuti u četvrtom kvartalu, što će smanjiti rast.

Pad trgovinskog deficita je također dodao 0,8 posto na rast na nivou kvartala. Podaci o trgovini za četvrti kvartal, za sada, ukazuju na to da će se deficit gotovo sigurno povećati i na taj način umanjiti rast. Ukratko, svako ko očekuje da ćemo svjedočiti još kvartala sa rastom od pet posto ne obraća pažnju na podatke.

Kontinurirani rast plata zahtijeva puno veće pritiske na tržišta rada. Čak iako ekonomija održi tempo od 300.000 novih radnih mjeste mjesečno (a neće), tržište rada i dalje ne može nadoknaditi gubitak recesije do kraja 2015. godine. 

Čak i poređenje sa drugim zemljama dovodi do zablude. Iako je politika štednje oslabila zemlje širom Evrope, zemlje poput Njemačke, Austrije, pa čak i Francuska imaju bolju situaciju na tržišta rada kada se mjeri stopa zaposlenosti. Japan je imao duplo više uspjeha u zapošljavanju stanovništva od kada je usvojena poticajna politika 2013. godine. Čak iako se Kina suočava sa usporenim rastom, njena godišnja stopa rasta i dalje iznosi sedam posto.

Naravno, ova statistika nije bitna običnim ljudima koliko im je bitan rast koji se održava na povećanje plata. Izvještaji su i u ovom segmentu veoma zbunjujući.

Povećanje kamatnih stopa

Rast od 0,4 posto koji je zabilježen u novembru je anomalija. Plate su navodno porasle za samo 0,1 posto na godišnjem nivou u oktobru, a bile su iste u septembru. Skok u novembru nadoknadio je slab rast koji je zabilježen u prethodna dva mjeseca. Ako sve uzmemo zajedno, plate su porasle za samo 1,8 posto na godišnjem nivou u posljednja tri mjeseca u odnosu na prethodna tri mjeseca. Taj rast je bio nešto sporiji od prosjeka za vrijeme prethodnih 12 mjeseci.

Kontinurirani rast plata zahtijeva puno veće pritiske na tržišta rada. Čak iako ekonomija održi tempo od 300.000 novih radnih mjeste mjesečno (a neće), tržište rada i dalje ne može nadoknaditi gubitak recesije do kraja 2015. godine. Većina američkih radnika i dalje se ne osjećaju sigurni da mogu tražiti povećanje plate ili da mogu naći neki drugi posao koji se bolje plaća.
Ove okolnosti bi trebale biti presudne sada kada Komisija federalnih rezervi postavlja ekonomsku politiku za 2015. godinu. Komisija će biti na sve većem pritisku da poveća kamatne stope kad finansijska industrija upozori na početak inflacije. Svi bi trebali shvatiti da se povećanjem kamatnih stopa želi usporiti ekonomija i umanjiti mogućnost zaposlenja. To nije politika koja je u interesu većine ljudi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera