Neboder na mjestu slavnog tokijskog hotela

Zatvoren je jedan od najpoznatijih hotela u Tokiju. Okura je izgrađen 1962. godine i ugostio je mnoge političare, glumce, poznate ličnosti, čak i pravog Jamesa Bonda.

Na mjestu gdje se nalazi, vlasnici planiraju izgraditi neboder. Pokrenuta je kampanja da se hotel spasi jer je riječ o kulturnom naslijeđu Tokija.

Dulje od pola stoljeća u tokijskom hotelu Okura odsjedali su mnogi domaći i gosti iz svih dijelova svijeta. Ovaj put gosti ne odsjedaju, već su došli na rastanak.

“Hotel je uvijek imao isti šmek. Kad smo ovdje, kao da smo se vratili kući. Kao da smo u posjetu roditeljima ili rodbini, kod kojih ste uvijek dobrodošli”, kaže Hideo Kawase, dugogodišnji gost hotela.

Okura je postao omiljen kod redovnih gostiju. Odsjedali su tu predsjednici i filmske zvijezde. Voljeli su ga jer je sačuvao mješavinu modernizma ‘60-ih godina prošlog stoljeća i tradicionalne japanske arhitekture i izrade.

Kad je Ian Fleming napisao “Samo dvaput se živi”, i James Bond je u njemu odsjedao.

Vrijeme stalo u hotelu

Kao da je vrijeme stalo u Okuri, i za mnoge je postao bitan dio kulturne povijesti Tokija.

“Cijeli hotel je umjetničko djelo i srce mi zaigra svaki put kad ga pogledam. Žalostan sam što će zauvijek nestati, ali se nadam da će predvorje novog hotela biti poput ovoga”, navodi Tatusya Suzuki, operator lifta.

Predvorje s visećim svjetlima i stolovima i stolicama u obliku cvjetova je od samog početka glavna atrakcija hotela. U potpunosti je sačuvao izvorni izgled – i to cijelih 50 godina.

“Nitko nije prigovarao, bez obzira koliko dugo ste sjedili unutra. Jednostavno, riječ je o predivnom prostoru, u kojem vidite suštinu sveobuhvatne japanske kulture na jednom mjestu”, objašnjava Hiroshi Matsukuma, profesor arhitekture.

Protivnici rušenja pokušavaju sačuvati modernističku arhitekturu. Međutim, sudbina koja čeka Okuru je u suštini uobičajena japanska priča. Prije Olimpijskih igara 2020. godine, zamijenit će ga neboder od 38 katova.

Roba, a ne kulturno blago

Širom Tokija povijesne građevine okružuje nova arhitektura – stari objekti sačuvani su na nezgrapne načine ili ih jednostavno gutaju bezlični tornjevi od stakla i betona.

“Na građevine se gleda kao na robu, a ne kulturno blago. Nije riječ o znakovima civilizacije u određenim razdobljima ovoga društva”, ukazuje tokijski arhitekt Riccardo Tossani.

Vlasnici Okure kažu da je ovaj 53-godišnjak prestar da bude prvoklasni hotel. Vrijeme je pregazilo vodoinstalacije, klimatizaciju, kvalitetu gradnje.

Ljubiteljima Okure ostaje da tiho pate dok se polako gasi dio tokijske povijesti.

Izvor: Al Jazeera