Nekažnjavanje i prevara u Mijanmaru

Piše: Emanuel Stoakes

Još jedan smrtonosni napad na progonjenu mijanmarsku manjinsku skupinu Rohinje nedavno je dospio u vijesti. Ovaj put se dogodio u selu Du Chee Ya Tan, država Rakhine, nedaleko od granice sa Bangladešom. U pitanju je osljednji u nizu incidenata u toku proteklih 18 mjeseci, u kojima je muslimanska zajednica u ovoj državi uopće, a posebno muslimani Rohinje, pretrpila nasilje budističkih rulja.

Kontaktirao sam pouzdane nevladine izvore i intervjuisao svjedoke nedugo nakon što se ovaj događaj pojavio u vijestima da bih dobio sliku o tome šta se desilo. Počinjena su brutalna ubistva, kako sam saznao, kao odmazda za ubistvo policajca koje su počinili seljani, i koje se desilo nakon što je osam žena Rohinja navodno kidnapovano, ubijeno i zatim bačeno uz pomoć lokalnog zvaničnika u državi Rakhine.

Užasavajuće optužbe za silovanja, ubistva i sakaćenje o kojima su izvještavali mediji iz reda Rohinja potkrijepljeni su raznim svjedočenjima, a nezvanično su ih porekli nezavisni posmatrači, iako me jedan dobro pozicioniran izvor informisao da on može potvrditi da „su ljudi bili skupljeni u gomilu i tako pogubljeni“.

Još je nerazjašnjeno šta se zapravo desilo u selu; nadamo se da će činjenice uskoro ugledati svjetlo dana. I pored ove nesigurnosti, jedna stvar koju su mi potvrdili svi koje sam konsultovao, je da su članovi specijalne policijske jedinice Hlein Thein i pripadnici vojske bili prisutni kada se dogodio napad u Du Chee Ya Tanu, dopustivši da se desi pred njihovim očima.

Iako su političke i religijske organizacije koje se protive Rohinjama označene kao glavne odgovorne za zlodjela, državne snage su ocijenjene kao saučesnici i umiješane u neka od najstrašnijih zlodjela.

Ovaj navod trebao bi zabrinuti svakoga ko priznaje ljudska prava, jer predstavlja još jedan primjer selektivne tolerancije ubijanja od strane državnih snaga u nizu uznemiravajućih incidenata.

Ustrajavanje u nasilju

U junu i oktobru 2012, dva slučaja izbijanja sektaškog nasilja rezultirala su smrću stotina ljudi; čitava naselja su sravnjena sa zemljom, ostavivši više od 140.000 ljudi bez krova nad glavom; Rohinje su bile glavne žrtve. Prema podacima Human Rights Watcha, nad Rohinjama su počinjeni zločini protiv čovječnosti koji su izvedeni u sklopu kampanje etničkog čišćenja.

Iako su političke i religijske organizacije koje se protive Rohinjama označene kao glavne odgovorne za zlodjela, državne snage su ocijenjene kao saučesnici i umiješane u neka od najstrašnijih zlodjela.

U martu 2013, svađa u zlatari u gradu Meiktila u centralnom Mijanmaru izazvala je nered koji je doveo do sektaškog nasilja i rezultirao napadima rulje na muslimane. U ovom sukobu zapaljene su džamije, prodavnice i čitava naselja. Djeca iz medrese su živa spaljena i snimljeni su brutalni napadi na muslimane pred policijom koja je posmatrala bez intervencije.

Nešto kasnije, iste te godine, zapaljena je imovina muslimana, a članovi muslimanske vjerske manjine su navodno napadnuti pred očima mijanmarskih vlasti u još najmanje dvije države. Vlada još nije krivično gonila nijednog pripadnika sigurnosnih snaga iako postoji popriličan broj dokaza o zlodjelima.

Još jedan incident koji je prethodio događajima u Du Chee Ya Tanu potvrđuje sličan i alarmantan obrazac, koji u ovoj fazi ne može biti lako odbačen kao slučajan; budistički monasi iz ekstremističkog, antimuslimanskog pokreta 969 posjetili su obližnji grad Mungadaw nedugo prije izbijanja nasilja i navodno su podsticali etničku mržnju. Prema podacima Associated Pressa, održali su „propovijedi preko zvučnika zagovarajući protjerivanje svih Rohinja“.

Dokumentovana je činjenica da su posjete zagovornika pokreta 969 prethodile brojnim antimuslimanskim napadima u gradovima širom države, i bez sumnje su podigle postojeće tenzije. To je definitivno bio slučaj u Lashiu i Thandweu; u Meiktili, nekoliko sedmica prije nego je nasilje izbilo, kružili su leci među budističkim sveštenstvom na kojima je pisalo da su muslimani dio saudijske zavjere da se prouzrokuju problemi u gradu.

Prije izbijanja nasilja u državi Rakhine u oktobru 2012, budističke grupe su otvoreno zagovarale etničko čišćenje muslimana.

Poricanje zločina

Država brani i sigurnosni aparat i budističke svećenike, dvije strane koje su navodno povezane sa zvjerstvima, uprkos međunarodnoj kritici, i dozvoljava im da djeluju nekažnjeno. Iako postoje zakoni koji zabranjuju vjerski govor mržnje, Vlada u suštini nije učinila ništa da zaustavi aktivnosti pokreta 969, čak ni kada je antimuslimanska retorika duhovnog vođe Ashina Wirathua postala sve provokativnija. Naprotiv, predsjednik je, pored ostalih političara visokog ranga, javno izrazio podršku pomenutom monahu.

Kao i ranije, kada su se pojavile vijesti o događajima u Du Chee Ya Tanu, Naypyidaw je porekao da se desio masakr. Hmuu Zaw, glasnogovornik predsjednika Theina Seina, napisao je na Twitteru: „Vlada Mijanmara je oštro odbacila informaciju da je rulja ubila više od desetak muslimana, vijesti AP-a. I upozorila da neistinite vijesti potpaljuju sukob.“

Članci koji su objavljeni u medijima pod kontrolom Vlade, dok su trajali pogromi u 2012. godini, prebacili su krivicu za nasilje u državi Rakhine na ‘teroriste’ Rohinje.

Zamjenik ministra informisanja Ye Htut novinarima je rekao sljedeće: „Nemamo podataka o ubistvima.“ Kasnije je sugerisao da bi izvještaji o nasilju mogao biti pokušaj Rohinja da prikriju ubistvo policajca.

Čitajući ove izjave, koje, izgleda, odišu očajem, bilo je teško oduprijeti se sumnji da su ova poricanja podstaknuta činjenicom da država rizikuje umiješanost u zvjerstvo.

Ono što je dodatno otežalo ozbiljno shvatanje ovakvih izjava je njihova sličnost sa ranijim izjavama Vlade, koje su odisale očiglednim i podsticajnim sentimentom protiv Rohinja. Kada je u junu prvi put izbilo nasilje nad Rohinjama, Zaw je na svom Facebook profilu objavio da su „Rohinje teroristi“ prešli granicu i ušli u državu Rakhine, dodajući „mi ćemo ih istrijebiti do posljednjeg!…Ne želimo čuti nikakvu…nikakvu priču o pravdi niti želimo da nas iko uči kao svetac.“ Reakcije na komentar su bile ispunjene bijesom, pa ga je autor kasnije uklonio.

Nakon Ye Htutovog prizivanja zavjere Rohinja u vezi zadnjeg događaja uslijedio je izvještaj u državnim novinama The New Light of Myanmar (Novo svjetlo Mijanmara), koji je bio naslovljen „AP, Irrawaddy lažno izvještava o nasilju koje se dogodilo u državi Rakhine.“

Članci koji su objavljeni u medijima pod kontrolom Vlade, dok su trajali pogromi u 2012. godini, prebacili su krivicu za nasilje u državi Rakhine na „teroriste“ Rohinje.

Ovakvo ponašanje, a svi primjeri su zabilježeni, u kontradikciji je sa ponašanjem službenog Naypyidawa da sebe predstavi kao neutralnu stranu po pitanju vjerskog nasilja u državi, kao i sa izjavama o predanosti promociji mira.

Poziv na odgovornost

Iako bi bujica napada na muslimane koja je trajala godinu i po mogla biti organski nus-proizvod reformi u Mijanmaru, kao što su neki tvrdili, trendovi koji su gore navedeni traže pobliže ispitivanje, ne samo zato što upućuju na zanemarivanje od strane Vlade, pa čak i prećutno  mirenje sa zločinima koji i dalje traju, a za koje kažu da ih žele zaustaviti.

Ovo je posebno tačno u kontekstu etničkog čišćenja Rohinja koje je u toku, a koji su, kako su stručnjaci ocijenili, izloženi ozbiljnom riziku od genocida, za što je nemalim dijelom odgovorna državna politika, koja održava dugotrajni, otvoreni prezir prema ovoj manjinskoj skupini.

Pod hitno se zahtijeva istraga o ovim pitanjima, no teško je imati povjerenja u bilo kakve potencijalne unutrašnje revizije koje bi naručio Naypyidaw; krajnje je vrijeme da se, umjesto toga, provede potpuna istraga pod nadležnošću Ujedinjenih nacija.

Potreba za svim ovim je, po mom mišljenju, očigledna; no pitanje ostaje i dalje: Hoće li novi međunarodni prijatelji Mijanmara imati hrabrosti da to i zatraže prije nego se dese još monstruozniji zločini i poricanja?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku  politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera