Neprovodiva energetska strategija udara na džep građana BiH

Elektroprivrede u BiH posluju neefikasno, kaže Miljević (Al Jazeera)

Niti jedan od ponuđenih scenarija razvoja izloženih u Okvirnoj energetskoj strategiji Bosne i Hercegovine ne omogućava ostvarivanje ciljeva definiranih samom strategijom uz istovremeno ispunjavanje obaveza koje je BiH preuzela međunarodnim sporazumima, kaže ekonomist Damir Miljević, jedan od autora analize predloženog dokumenta.

To znači da je navedena strategija realno gledano neprovodiva i predstavlja u najvećoj mjeri samo spisak želja i već izdanih koncesija vlasti BiH na svim nivoima, dodaje.

Te želje su zasnovane na forsiranju na forsiranju fosilnih goriva i gradnji novih termoelektrana, te nerealnoj pretpostavci da izvoz energije može biti okosnica ekonomskog razvoja BiH, što je, imajući u vidu stanje i kretanja na tržištu električne energije i tehnološko, ekonomsko i finansijsko stanje elektroenergetskog sektora u zemlji, potpuno nerealno, ukazuje analiza.

U Okvirnoj energetskoj strategiji nije napravljen čak ni pokušaj da se jednim od scenarija ponudi razvoj zasnovan isključivo na obnovljivim izvorima i uštedi energije kroz energetsku efikasnost, što je u skladu sa svjetskim trendovima i međunarodnim obavezama BiH.

Umjesto toga se u svakoj predloženoj varijanti forsira izgradnja termoelektrana, odnosno nastavljanje poslovanja elektroprivreda po postojećem modelu, koji je opet neodrživ kako sa stanovišta zaštite čovjekove okoline tako i sa stanovišta ekonomije i finansija, jer u svakom ponuđenom scenariju ekonomska održivost je moguća isključivo uz drastična poskupljenja struje, odnosno preko leđa privrede i stanovništva, ističe koautor analize.

Neefikasno poslovanje

Takav ishod je posljedica činjenice da elektroprivrede u BiH posluju neefikasno, na donjoj granici rentabiliteta, služe kao socijalne ustanove za zapošljavanje podobnih političkih kadrova i izgradnju novih proizvodnih objekata moraju da finansiraju gotovo isključivo iz kredita, navodi Miljević.

“Sličnu situaciju i posljedice smo nedavno vidjeli kada je u pitanju izgradnja autoputeva, gdje je zbog nemogućnosti vraćanja već uzetih kredita došlo do poskupljenja goriva”, kaže ekonomista i jedan od autora analize planirane energetske strategije BiH.

Dr.Mirza Kušljugić, redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike Univerziteta u Tuzli i drugi autor analize predložene strategije, pojašnjava da stanje u elektroenergetskom sektoru (EES) BiH karakteriziraju značajni problemi javnih elektroprivreda (EP) u finansijskom poslovanju u 2017. godini, što značajno umanjuje njihove investicione sposobnosti.

Istovremeno elektroprivrede, kao ključne aktere u EES-u, očekuju značajne investicije u postojeće termoelektrane (TE), radi ispunjavanja zahtjeva ekoloških direktiva Evropske unije, kao i investicije u nove/zamjenske kapacitete.

Cijelu državu očekuju značajne investicije radi realizacije usvojenih ciljeva povećanja učešća obnovljivih izvora energije (OIE) i energetske efikasnosti (EnEf), navodi stručnjak za energetiku.

Povećanje cijena

Ukoliko se potrebne investicije ne planiraju pažljivo i sredstva ne usmjere na ekonomski optimalan način, za očekivati je značajnije povećanje cijene električne energije, ističe profesor Kušljugić.

Najveći dio električne energije u BiH se proizvodi u termoelektranama, posebno u lošim hidrološkim godinama.

S druge strane, sve termoelektrane u BiH, osim TE Stanari, su zastarjele tehnologije (starije od 35 godina) koje imaju nedozvoljeno veliki negativni utjecaj na okolinu (zagađenje zraka, vode i zemlje) i jako niske faktore iskorištenja (u prosjeku ispod 30 posto), a većina termoelektrana se nalazi u posljednjoj četvrtini radnog vijeka, pojašnjava energetsku situaciju u zemlji profesor Kušljugić.

Glavna njegova zamjerka predloženom dokumentu je što Okvirna energetska strategija nije decidno dala ključni odgovor kako razvijati EES BiH u skladu sa energetskim politikama EU-a. U Strategiji je obrađeno više opcija/scenarija razvoja, ali nije određeno pokazano kako realizirati proces energetske tranzicije koji je osnova EU politika.

Stoga Strategija ne predstavlja dokument na osnovu koga se konzistentno može planirati razvoj održivog elektroenergetskog sistema, smatra profesor Kušljugić.

Sporna paradigma

Postojeća paradigma razvoja elektroenergetskog sektora u BiH je bazirana na izgradnji termoelektrana na ugalj, čime se dovodi u pitanje njena održivost.

Kako navodi profesor tuzlanskog Fakulteta elektrotehnike, opće opredjeljenje ogromne većine zemalja svijeta, koje je formalizirano u Pariškom sporazumu (stupio na snagu 2016.), je da se u cilju ograničavanja negativnog utjecaja emisija stakleničkih plinova na klimu, elektrotehnički sistem se trebaju razvijati sa osloncem na obnovljive izvore energije. Ovaj proces je poznat kao energetska tranzicija.

Pored oslonca na obnovljive izvore energije u EES, tranzicija podrazumijeva značajne investicije u povećanje energetske efikasnosti, posebno u zgradarstvu, kao i u razvoj tzv. pametnih/naprednih mreža i multi-energijskih sistema, a trend je i elektrifikacija transporta i sistema grijanja.

“Ovo su komponentne savremene paradigme razvoja energetike. Osim u uvodnom dijelu iste nisu razrađene u Strategiji BiH”, kaže profesor Kušljugić.

Građani BiH se svake godine, pogotovo u zimskom periodu, guše zbog velikih zagađenja zraka, što je posebno naglašeno u gradovima koji se nalaze u blizini termoelektrana.

Problem zagađenja

Međutim, direktno u Strategiji trenutni ogroman problem zagađenja zraka u bh. gradovima, koji je uzrokovan energetikom (individualnim ložištima, gradskim transportom i radom TE i toplana na ugalj), nije obrađen, navode autori analize predloženog dokumenta.

Rješavanje ovog problema zahtijeva posebne programe koji su prilagođeni svakoj od ugroženih lokalnih zajednica. Također, ni problem energetskog siromaštva nije zasebno tretiran, napominje profesor Kušljugić.

U konačnici, jedina korist od usvajanje ovakvog nacrta Strategije je otvaranje mogućnosti za finansiranje planiranja procesa i pojedinačnih projekata energetske tranzicije iz džepova finansijskih institucija Evropske unije, kao i bilateralnih donatora, dodaje.

“Usvajanje nekonzistentne strategije iz koje se ne vidi jasno opredjeljenje donosilaca političkih odluka za provođenje energetske tranzicije neće privući privatne direktne strane investitore, i što je još gore, niti domaće investitore bez kojih je realizacija tranzicije nemoguća”, ističe profesor Kušljugić.

S obzirom na sve izneseno, koautor analize, ekonomist Miljević se nada da će Okvirna strategija i entitetske strategije, kao i mnogi drugi strateški dokumenti usvajani svih ovih godina u BiH, ostati samo mrtvo slovo na papiru, a da će se naći dovoljno znanja i razuma da se kreira strategija koja je realna, zasnovana na stvarnim mogućnostima i u skladu sa međunarodnim obavezama BiH i potrebama privrede i stanovništva.

Donošenje energetske strategije jedna je od obaveza Bosne i Hercegovine koja proističe iz članstva u Energetskoj zajednici, a vlasti BiH odavno kasne s rokovima njenog usvajanja.

Vijeće ministara BiH još nije usvojilo državnu energetsku strategiju, jer se čeka na saglasnost oba bh. entiteta.

Vlada Federacije BiH podržala je nacrt strategije još u julu 2017. godine, no vlasti bh. Republike Srpske su svoju podršku uvjetovali time da strategiju drugi entitet mora prvo usvojiti. Iako preciznog datuma usvajanja Strategije nema, očekuje se da će dokument biti ozvaničičen u narednih nekoliko mjeseci.

Izvor: Al Jazeera