Nestabilnost među talibanima

Piše: Rahimullah Yusufzai 

Uprkos naporima koje su uložile dvije grupe posrednika, rasprava u vezi nasljednika i dalje je nerazriješena, iako su talibani sa zakašnjenjem priznali da je njihov vrhovni vođa Mullah Omar preminuo.

Talibanski pokret koji je inače disciplinovan, sada se suočava sa anarhijom u svojim redovima.

U pokušaju da ga shvatim i da budem u stanju u cjelosti prenijeti sve strane ovog pitanja, razgovarao sam sa nemalim brojem ljudi, kako onih koji podržavaju talibanski pokret i vodstvo Mullaha Akhtara Mansoura, tako i onih koji su protiv.

Razgovarao sam sa Mansourovim pomagačima i pristalice novog „emira“ talibanskog pokreta optužile su Mansourove oponente da nisu bili aktivni sve ove godine, dok se ova grupa borila za opstanak nakon što su svrgnuti s vlasti krajem 2001. godine.

Razgovarao sam i sa vođama frakcije koja se protivi Mansouru, a oni su odgovorili navodima da je Mansoura na brzinu izabralo popustljivo vijeće od 18 članova, tzv. rahbari shura, kada su talibani još oplakivali Omara.

Imenovanje novog vođe

Frakcija Mansourovih protivnika traži sazivanje većeg vijeća protalibanskih vjerskih učenjaka, vojnih zapovjednika i uglednika da odluče o nasljedniku i imenuju novog vođu talibana.

Prema mojim izvorima unutar talibanskih i protalibanskih vjerskih krugova, posrednici su protalibanske ličnosti iz vjerskog kruga, ali nisu svi neutralni – što je ključni argument da bi se dobilo povjerenje dvije strane čija se mišljenja razlikuju.

Umjesto da resurse i utjecaj koji imaju iskoriste u zajedničkom radu, posrednici rade odvojeno u tri grupe pri čemu unose zbunjenost.

Frakcija Mansourovih protivnika, koja je slabija u pogledu utjecajnih članova, priznala je stručnost jedne grupe posrednika i obećala je da će poštovati njihovu odluku kakva god bila, uz samo jedan uslov, da presuda treba biti zasnovana na islamskom zakonu.

Nakon razgovora koji sam vodio sa Mansourovim pomagačima, jasno je da ta grupa ne želi dati autoritet posrednicima.

Ova je grupa zapravo u kratkom roku organizovala sastanke svojih pristalica širom Afganistana i Pakistana da traži „bejat“ (zakletvu na vjernost) za Mansoura kako bi zaokružila pitanje nasljeđivanja i preduprijedila bilo kakav nepovoljan potez opozicije.

Zakletva na vjernost

Na osnovu drugog razgovora sa glasnogovornikom frakcije Mansourovih protivnika, jedinim preživjelim bratom bivšeg vođe, Mullahom Abdulom Mananom Niazijem, ovi su sastanci također korišteni da se na njima uče molitve za Omara kako bi privukli veći broj ljudi, potez koji je kritikovala frakcija Mansourovih protivnika.

Mansourovi ljudi predstavljaju njegovo imenovanje i njihovu zakletvu na vjernost njemu kao gotovu stvar koja se ne može poništiti.

Poduzeli su i naredni korak, nudeći pozicije u talibanskoj vlasti pristalicama opozicije, posebno jedinom Omarovom bratu, Mullahu Abdulu i najstarijem sinu, Mullahu Mohammadu Yaqoobu.

Mansourova najveća briga je da neutralizira porodicu Omar, osnivača talibanskog pokreta koji je bio na njegovom čelu 19 godina i koji je kao „Amirul Momineen“ (zapovjednik vjernika) uživao neusporedivu popularnost među svojim sljedbenicima.

Omarova porodica je odbila zakleti se na odanost Mansouru i podržala je zahtjev opozicije za sazivanje većeg vijeća koje bi se sastalo da odluči o pitanju novog vođe.

Yaqoob, koji kaže da ima 23 godine, rekao mi je da mu je ponuđena važna pozicija, da bude na čelu talibanske vojne komisije iako je mlad i neiskusan.

Ako Mansour bude u stanju pridobiti Omarovog brata i sina, njegova pozicija novog vođe talibana bit će jača i neosporna.

Ako, pak, ne uspije, Mansour će zadržati titulu „emira“, iako će se njegova pozicija smatrati kontroverznom.

Promjena kursa

Kada se učvrsti na poziciji, Mansour će morati donositi odluke koje bi mogle promijeniti kurs neprekinute talibanske pobune u Afganistanu.

Mansour nema ni ugled ni nesporne ovlasti svog prethodnika.

Za razliku od Omara, koji je bio talibanski „vođa vjernika“, i stoga vrhovni vođa, Mansour je tek „emir“ sa manjim ovlastima.

Morat će vladati pomoću konsenzusa i uključiti članove svog vijeća i vojne zapovjednike u proces donošenja odluka.

Mansour će, također, morati uključiti i druge ljude, ne samo one iz svog plemena Ishaqzai Durrani, kada bude dodjeljivao ključne pozicije da bi pobio navode o nepotizmu.

Budućnost mirovnog procesa je Mansoorova odluka koja se željno iščekuje.

Zahvaljujući uvjeravanjima Pakistana, Mansour je pristao na mirovne pregovore sa afganistanskom vladom jedinstva predsjednika Ashrafa Ghanija i premijera Abdullaha Abdullaha i poslao je talibansku delegaciju u pakistanski grad Murree na prvi sastanak 7. jula. Međutim, njegova nedavna izjava protiv mirovnih pregovora razočarala je i zbunila Islamabad i Kabul, kao i Washington i Peking.

Hrabre i rizične odluke

Mansourova izjava se, međutim, treba posmatrati u kontekstu njegovih stalnih napora da učvrsti svoju poziciju kao novi vođa talibana tražeći podršku članova grupe, posebno boraca, koji se protive mirovnim pregovorima.

Njegova ranija odluka da održi pregovore sa Kabulom bila je zasigurno hrabra i rizična, s obzirom da je odustao od ranijeg talibanskog zahtjeva da se sve strane snage moraju povući iz Afganistana kako bi se mirovni pregovori mogli održati.

Zbog ovog su ga poteza kritikovali da je isuviše blizu Pakistanu i da nema svoj stav prema ključnim pitanjima.

Međutim, tačno je i da će on prvo morati ojačati svoju poziciju kao talibanski vođa da bi mogao uvjeriti svoje komandante na terenu i klerike da se prestanu protiviti mirovnim pregovorima.

Nedavna izjava glavnog komandanta pakistanske vojske Raheela Sharifa, da su oni koji se protive mirovnim pregovorima u Afganistanu neprijatelji mira u regiji, trebala bi se posmatrati kao upozorenje svim stranama u sukobu, uključujući i talibane.

Ukoliko talibansko vodstvo želi i dalje ostati u Pakistanu, neće moći ignorisati savjet Islamabada da pokuša postići neke od svojih ciljeva kroz pregovore i postane dio mirovnog procesa i procesa pomirenja u Afganistanu.

Mirovni je proces još u ranoj i nepredvidivoj fazi i mogli bi ga narušiti jastrebovi kojih ima i u afganistanskoj vladi i među talibanima.

Međutim, to je bolja opcija s obzirom da je alternativa nastavak rata u Afganistanu koji bi regiji donio nestabilnost, posebno Pakistanu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera