Nestali u regiji se traže i preko interneta

Svake godine u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori traga se za više od hiljadu osoba, podaci su nevladinog sektora. Nekada su žrtve otmica, trgovine ljudima, ubistava.

Problem nestalih najveći je kada se trag izgubi djeci. Višegrad su u posljednjih nekoliko godina potresla dva slučaja nestale djece.

Slađana Todorović svaki dan čeka autobus iz sela Veletova kako bi mlađeg sina odvela u školu u Višegradu. Međutim, ona od 2007. čeka i svog starijeg sina Miloša, koji je izašao da se igra i nije se vratio.

„Najteže mi pada kada mi sin Gavrilo kaže, ‘mama, molim te, molim te, nađi mi brata, ja nemam s kim da se igram’. E to me je dokrajčilo, dokrajčilo me“, kaže Todorović.

No i pored opsežne pretrage, Višegrad nije saznao gdje je Miloš.

Novinar Al Jazeere Stefan Goranović kaže kako nestanak djece „nije novost za Višegrad“.

„Meštani sa kojima smo razgovarali smatraju da bi za to mogla da bude odgovorna ili nepredvidiva voda Drine ili otmičari“, navodi Goranović.

Potencijal društvenih mreža

Porodica Bukva, također, ne zna gdje je trogodišnji Alen koji je prije četiri sedmice nestao, kako tvrde, ispred kuće.

„Ko god da ga je uzeo, neka ga vrati“, govori Alenova majka Emina Bukva.

Policija je prečešljala šumu, a ronioci dno Drine.

„Obavili smo razgovor sa porodicom sa mještanima sela Međeđa i sa mještanima okolnih sela. Izvršena je pretraga terena, dakle pretraga užeg i šireg lica mjesta“, rekla je Danka Tešić iz policije Istočnog Sarajeva.

Za Alenom ne tragaju samo porodica i policija. Ovo dijete traži i regionalna Facebook porodica. Na brojnim profilima je njegova slika.

Potencijal društvenih mreža u potrazi u Srbiji je prepoznao Saša Leković. On je pokrenuo internet stranicu i TV emisiju potraga.tv, koja se bavi ovim problemom.

Brojne su priče i sa sretnim krajem. Zahvaljujući njima izbavili su ženu iz lanca trgovine ljudima. No, bilo je raznih slučajeva.

„Čovek koji je otišao na sajam rabljenih automobila u susedni grad i nije se pojavio 20 godina. Kada smo objavili priču uz fotografiju i priču na TV-u, uz njegovog sina koji sad ima 22 godine, a sa dve godine je ostavljen i kada je on pozvao da se vrati kući, čovek je, verovali ili ne, digao telefonsku slušalicu, nazvao kući svoju ženu i rekao ja se sutra vraćam“, navodi Leković.

Korak dalje

U Zagrebu su otišli korak dalje. Poznati portal Nestali.hr integrirao se sa tamošnjim Ministarstvom unutrašnjih poslova. Nakon prijave o nestanku izrađuje se profil nestalog sličan onom na Facebooku, koji se postavlja na portal Nacionalne evidencije nestalih.

„Taj profil osobe se dostavlja policijskoj upravi koja ga provjerava. Sve ide putem elektronske pošte, traje nekoliko minuta. Profil se još jednom provjerava, te se dostavlja nama, ovdje u središte, u kabinet ministra kako bismo ga mi javno objavili u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba“, objašnjava proceduru Marina Mandić iz hrvatskog MUP-a.

Traženje nestalih na Zapadu već dugo je nezamislivo bez društvenih mreža. Tako riješeni slučajevi, odavno nisu novost. 

Međutim, ni Facebook ni Twitter u mnogim slučajevima ne mogu pomoći.

Izvor: Al Jazeera