Netanyahu između učtivosti i bijesa

Izraelski premijer došao je u Washington s jasnom namjerom da naplati raskol s američkom administracijom (EPA)

Piše: Boško Jakšić

Može izraelski premijer da kaže da je njegov susret sa američkim predsednikom bio najbolji od svih 15 ranijih, ali malo šta ukazuje da su suštinski popravljeni međusobni odnosi unazađeni razlikama oko mirovnog procesa sa Palestincima i ozbiljno oštećeni udaljenim stavovima oko nuklearnog sporazuma sa Iranom.

“Mislim da sada nema neslaganja oko toga šta treba da radimo krećući se napred”, izjavio je Benjamin Netanyahu, diplomatski učtivo potvrđujući bliske veze dva strateška saveznika, koje su nesumnjivo izgubile prisnost od kako je Barack Obama ušao u Belu kuću.

Upadljivo insistiranje na “zajedničkim vrednostima”, “zajedničkim interesima” i “zajedničkoj budućnosti” trebalo bi da znači da kretanje “napred” podrazumeva da su sagovornici učtivo prihvatili formulu “slažemo se da se ne slažemo”.

Tokom dvočasovnog susreta Obama i Netanyahu su se trudili da sagovorniku kažu ono što najviše želi da čuje.

Obama i Netanyahu ponašali su se kao da ranije tokom godine nisu vodili oštar verbalni rat povodom sporazuma sa Iranom. Štaviše, tokom dvočasovnog susreta trudili su se da sagovorniku kažu ono što najviše želi da čuje: Izraelac je rekao da veruje u rešenje konflikta sa Palestincima po principu dve države, Amerikanac je ponovio da SAD ostaje posvećen bezbednosti Izraela.

Iako je zvanični Washington dao do znanja da tokom narednih 17 meseci Obamine administracije ne očekuje rešenje palestinskog pitanja, pa možda ni obnovu mirovnih pregovora prekinutih aprila 2014. godine, američki predsednik nije propustio da se raspita kakve bi to “konkretne akcije” Natanyahu mogao da preduzme kako bi se ostvarilo stvaranje palestinske države. Netanyahu je, više iznuđeno nego dobrovoljno, potvrdio privrženost formuli dve države, ali je konkretne odgovore dao nešto kasnije, obraćajući se Centru za američki progres, liberalnom tink-tenku.

Riječi na engleskom, djela na hebrejskom

Preciznije nego do sada, obrazložio je svoje vizije. Bio je izuzetno pesimističan. Na razočaranje publike, saopštio je da smatra da se sadašnje stanje konflikta dugo neće promeniti, što se sasvim uklapa u njegovu raniju ocenu da Izrael u “doglednoj budućnosti” mora da zadrži kontrolu nad okupiranim palestinskim teritorijama. Izjavio je, čak, da nova jevrejska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali nisu podizana poslednjih 20 godina. Ništa neobično da ga je u Izraelu lider opozicije Issac Herzog dočekao porukom da posvećenost rešenju dve države, ispisanu rečima na engleskom jeziku, potvrdi “delima na hebrejskom”.

Bez obzira na sve, “veoma produktivni” razgovori okončani su američkim uveravanjima da su mere kontrole predviđene bečkim sporazum takve da Iran neće napraviti atomsku bombu, dok se gost ustezao da ponovi svoju omiljenu ocenu da dogovor sa Teheranom predstavlja “grešku istorijskih proporcija”.

Izraelski premijer došao je u Washington sa jasnom namerom da naplati raskol sa američkom administracijom – koji je izazvao zabrinutost u Izraelu i kod dela američkih Jevreja koji imaju otvorenu podršku republikanaca.

SAD, po sporazumu koji ističe 2017. godine, Izraelu daje godišnju vojnu pomoć od 3,1 milijardu dolara.

“Imamo predsednika koji prema premijeru Izraela pokazuje manje poštovanja nego što iskazuje alatolasima”, iskoristio je debatu kandidata za predsedničku nominaciju republikanaca, senator Marco Rubio.

Netanyahu je tokom trodnevne posete otvorio pregovore o američkoj vojnoj pomoći Izraelu tokom narednih deset godina. SAD, po sporazumu koji ističe 2017. godine, Izraelu daje godišnju vojnu pomoć od 3,1 milijardu dolara, a premijer očekuje da ona naredne decenije ne bude ispod četiri milijarde dolara godišnje. Netanyahu je na listi zahteva još imao isporuke najsavremenijih lovaca F-35, novih bombi sa manjim dijametrom eksplozije kako bi se izbegle civilne žrtve i pojačanje raketnog štita iznad Izraela.

Premijer se za Izrael vratio praznih ruku, bez konkretnih obećanja. Dogovoreno je jedino da savetnik državnog sekretara ove nedelje nastavi razgovore na ovu temu u Izraelu, gde se jedna američka delegacija očekuje u decembru.

Dva neprijatna iznenađenja

Netanyahuu ostaje da se nada se da će Amerikanci biti pripravni na zajednički odgovor zbog pretnji terorizma grupe Islamska država Irak i Levant, haosa građanskog rata u Siriji, nestabilnost u Egiptu i Libanu. Drugima ostaje da se nadaju da će umeti da iskoristi jedinstvenu priliku i da neće propustiti momenat u kome pretnje ISIL-a Izrael povezuju sa arapskim svetom. Obnova mirovnog dijaloga sa Palestincima bio bi krunski dokaz.

“Ovaj konflikt je, u kombinaciji sa izraelskom okupacijom Zapadne obale, najveći bezbednosi rizik države Izrael”, upozoravao je u prošlogodišnjem intervjuu za Der Spiegel Yuval Diskin.

Natanyahu takva upozorenje ne želi da čuje. Ni kada stižu od strateškog partnera, kao što su Amerikanci, ni kada ih saopšti bivši direktor izraelske službe unutrašnje bezbednosti Shin Bet. U takvom raspoloženju premijera su po povratku dočekala dva neprijatna iznenađenja. Hiljade ljudi su po Izraelu protestovali zbog njegovog dogovora sa američkim gasnim gigantom Noble Energy.

EU je predložila da svi proizvodi  koje dolaze iz jevrejskih naselja na teritoriji okupirane Zapadne obale budu posebno obeleženi.

“Ovo je pljačka naših resursa”, “Ovo je naš gas”, uzvikivali su demonstranti, koji smatraju da je premijer eksploataciju velikih nalazišta gasa otkrivenih u istočnom Mediteranu 2009. godine olako predaje na korišćenje Amerikancima. Ministar ekonomije Aryeh Deri je nedavno zbog ovog dogovora podneo ostavku, ali Netanyahu je odmah preuzeo njegov resor, obećavajući da će sve prepreke prema potpisivanju ugovora biti uklonjene.

Drugo, još neprijatnije iznenađenje je odluka Evropske unije da predloži da svi proizvodi – mahom voće i povrće – koje dolaze iz jevrejskih naselja na teritoriji okupirane Zapadne obale budu posebno obeleženi. Pošto su ovu praksu uvele Belgija, Velika Britanija i Danska, EU sada ispoljava kolektivno nezadovoljstvo produženom ekspanzijom ovih naselja, koja smatra ilegalnim.

‘Mali tehnički dodatak’

Lars Faaborg-Anderson, ambasador EU-a u Izraelu, objasnio je da se radi o “malom tehničkom dodatku”, koji će proizvode iz Izraela u granicama pre rata 1967. godine razlikovati od onih koji dolaze sa druge strane nekadašnje Zelene linije. Ništa sa Zapadne obale ne sme da nosi naziv “Made in Israel”, jer EU okupirane teritorije ne priznaje kao deo Izraela.

Izraelska desnica, koja godinama smatra da Evropljani drže stranu Palestincima, pobesnela je, smatrajući da se radi o “prljavom bojkotu” i “diskriminaciji”, koja kao eho podseća na vremena kada su evropski Jevreji morali da nose žute trake. Netanyahu, lider desničarskog Likuda, razvio je ovu tezu. “Obeležavanje proizvoda jevrejske države od EU-a priziva mračna sećanja, Evropa bi morala sebe da se stidi. Donela je nemoralnu odluku”, jer “kažnjava one koji su na meti terorizma”.

‘Obeležavanje proizvoda jevrejske države od EU-a priziva mračna sećanja, Evropa bi morala sebe da se stidi.’

Ministar Yuval Steinitz kaže da se radi o “prerušenom antisemitizmu”. Ministarstvo spoljnih poslova zaključuje da se EU odlučila na “izuzetan i diskriminatorski korak” iz “političkih razloga”. Vlada je odmah suspendovala seriju sastanaka sa EU-om oko političkih pitanja Bliskog istoka, ljudskih prava i međunarodnih organizacija.

“Potez EU-a je hipokritski i osnažuje one koji se protive samom postojanju Izraela u okviru bilo kojih granica”, piše konzervativni Jerusalem Post.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera