Nije dovoljno samo reći ‘ne’ rasizmu

Početkom ove godine navijač Villarreala bacio je bananu na Danija Alvesa (AFP)

Piše: Lindiwe Makhunga

Dok FIFA-ino Svjetsko prvenstvo zaokuplja pažnju miliona ljudi na stadionima i ispred TV-ekrana, pravo je vrijeme da se na globalnom nivou razgovara o rasizmu i netrpeljivosti u fudbalu. Ova diskusija treba da prevaziđe izvještačene političke poteze i simbolične kampanje kao što je kampanja koju je pokrenula brazilska predsjednica Dilma Rousseff.

Sepp Blatter, predsjednik Međunarodne fudbalske federacije (FIFA), ranije je poricao da postoji problem rasizma u fudbalu. Ipak, jasno je da je rasizam definitvna, endemična i istaknuta pošast prisutna u fudbalu u posljednje dvije decenije širom svijeta.

Isto kao što kafa iz zemalja trećeg svijeta održava budnost Zapada, tako i igrači koji dolaze ili čije porijeklo vodi iz Južne Amerike, Afrike ili sa Bliskog Istoka, trenutno predstavljaju glavnu snagu evropskog fudbala.

Zapravo, prva postava brazilske državne reprezentacije predvodi glavne evropske timove: Neymar i Dani Alves igraju za Barcelonu; Hulk igra za Zenit Sankt Peterburg, Thiago Silva i David Luiz za Paris St. Germain; Marcelo igra za Real Madrid, a Maicon za Romu.

Iako su nebrojeno puta igrali fantastično i svoje timove odveli do pobjede, ovi igrači i njihovi saigrači tamnije puti stalno su suočeni sa rasizmom širom Evrope.

Rasistički povici

Rasizam u fudbalu nije pitanje pretjerano revnosnih navijača, fudbalskog huliganstva ili suparničkih igrača. To je posebna netrpeljivost prema igračima na osnovu rase, etničkog porijekla ili nacionalnosti. Rasizam napreduje jer nema ozbiljnih sankcija za igrače, fudbalske čelnike ili navijače, niti se propisi provode. To je najgrublji oblik rasizma, koji obično uključuje ružne slike nebjelačke rasne inferiornosti koje vuku korijene iz kolonijalnog perioda.

Rasizma nisu pošteđeni ni igrači koji su rođeni i odrasli u Evropi. Mariju Balotelliju, koji igra za Italiju, često su navijači govorili da ‘crnac ne može biti Italijan’.

Početkom ove godine navijač Villarreala bacio je bananu na Danija Alvesa, koji ju je prkosno pojeo pred prepunim stadionom. Alvesova prkosna reakcija na rasističku gestu prouzrokovala je javnu diskusiju o rasizmu u fudbalu, ali nije otišla daleko. Navijač Villarreala se izvukao, dobivši doživotnu zabranu, ali nikakve prave mjere nisu preduzete da se spriječi ponavljanje ovakvog ispada.

Medijske kampanje i simbolične inicijative poput promocije majica i poveza za ruku koji motivišu navijače i igrače da „kažu ne rasizmu“ zaslužuju divljenje zbog same namjere, ali nisu veoma učinkovite.

Rasizma nisu pošteđeni ni igrači koji su rođeni i odrasli u Evropi. Mariju Balotelliju, koji igra za Italiju, često su navijači govorili da „crnac ne može biti Italijan“. Neki su ga čak kritikovali zbog reakcije na rasističke povike tokom utakmica.

Nažalost, igrači koji su ranije ignorisali rasističke ispade, sada su počeli reagovati protiv diskriminacije na načine koji dovode do prekida utakmica, nenamjerno kažnjavajući navijače rasiste kao i one koji to nisu. Godine 2013. bivši vezni igrač AC Milana Kevin-Prince Boateng napustio je teren zbog rasizma i slijedili su ga njegovi saigrači u znak solidarnosti.

Nakon Boatengovog protesta i globalne reakcije koju je uzrokovao, FIFA je obećala da će strože kažnjavati rasizam tokom utakmice. FIFA je iznijela prijedloge da se igračima i fudbalskim čelnicima, kojima se utvrdi krivica za rasizam, zabrani igranje u pet utakmica, dok bi timovima mogli biti oduzeti bodovi, mogli bi biti izbačeni iz takmičenja ili čak sasvim uklonjeni zbog ponovljenih prekršaja. UEFA je pokrenule uvođenje sličnih pravila, uključujući i zatvaranje stadiona.

Boatengova reakcija naišla je na većinsku podršku, uprkos činjenici da je 2012. godine UEFA prethodno upozorila igrače da ne smiju napuštati teren zbog rasizma, prepustivši sudiji odluku da li će se utakmica prekinuti ili nastaviti. UEFA je reagovala slično, ostaviviši teret nošenja s problemom rasizma na igračima i čelnicima, umjesto da potraži institucionalno rješenje.

Efikasnije mjere

Fudbaleri koji su bili izloženi stalnom maltretiranju, zahtijevaju konkretan odgovor od UEFA-e i FIFA-e. Iako je i rasizam među saigračima i zvaničnicima problem kojim se treba pozabaviti, ponašanje navijača tima i dalje je najveći problem. Predložena su dva rješenja: zabrana navijačima da prisustvuju utakmicama i novčane kazne timovima zbog ponašanja njihovog navijača. Ali UEFA i FIFA nisu dosljedne u primjeni ovih sankcija, što mnogo govori o njihovoj posvećenosti rješavanju problema rasizma ili nedostatku iste.

 Diskusija na globalnom nivou i oštre mjere mnogo su zakasnile i trebale su biti preduzete još davno. 

Zapravo, ova dva regulatorna tijela izgleda pokazuju mnogo ozbiljniji pristup kada je riječ o kršenju komercijalnih ili tehničkih pravila nego onih u pogledu rasizma. Bivši igrač Arsenala i član danske reprezentacije Nicklas Bendtner 2012. je kažnjen novčanom kaznom od 125.800 dolara i jednom utakmicom zabrane nakon što je prekršio pravilo o zabrani reklamiranja proizvoda tokom utakmice. Pokazao je donje rublje sa logom. Iste godine UEFA je kaznila Manchester City novčanom kaznom od približno 42.000 dolara jer su zakasnili minutu na fudbalski teren.

Nasuprot tome, FIFA je kaznila Porto novčanom kaznom od 34.000 dolara zbog rasističkih povika njihovog navijača Mariju Balotelliju i Yayi Toureu. Ova novčana kazna ne samo da je beznačajna, s obzirom na to da je riječ o timu čiji prihod iznosi 27 miliona dolara godišnje, nego i pokazuje da je za UEFA-u kašnjenje veći problem nego rasizam.

Možemo se zapitati i zašto je tako mali broj navijača kažnjen zabranama ili zašto stadioni nisu zatvoreni. Izgleda da FIFA i UEFA  ipak ne žele da upotrijebe odlučne mjere protiv timova i navijačkih klubova. Zapravo, Blatter je nedavno rekao da je djelomično ili potpuno zatvaranje fudbalskih stadiona „sasvim dubiozno“.

Sve dok FIFA i UEFA budu više pažnje poklanjale komercijalnoj strani fudbala i budu uskraćivale dužnu i prijeko potrebnu pažnju problemu rasizma u fudbalu, i dalje ćemo na stadionima čuti oglašavanja koja imitiraju majmunska. Diskusija na globalnom nivou i oštre mjere mnogo su zakasnile i trebale su biti preduzete još davno. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera