Njegošu dodijeliti Nagradu Miodrag Popović

Njegoševu nagradu nisu dobili književni velikani kao Crnjanski, Zogović, Kiš, Konstantinović, Tišma… (EPA)

“Njegoševu nagradu preimenovati u ‘Nagrada Miodrag Mijo Popović’ i posthumno je dodijeliti Petru Petroviću Njegošu”.

Ovo je jedan od najduhovitijih komentara na društvenim mrežama povodom odluke međunarodnog žirija da se ovogodišnja Njegoševa nagrada dodijeli crnogorskom književniku Miodragu Miju Popoviću za roman Čovjek bez lica.

Takvu odluku donio je žiri od sedam književnika: predsjednik Bogomil Đuzel (Makedonija) i članovi Ivan Lovrenović (BiH), Rusanka Ljapova (Bugarska), Dušan Šarotar (Slovenija), Jovica Aćin (Srbija), Miljenko Jergović (Hrvatska) i Vlatko Simunović (Crna Gora).

Roman Čovjek bez lica objavljen je 2016. godine u izdanju Popovićeve izdavačke kuće Otvoreni kulturni forum iz Cetinja i Frakture iz Zagreba.

Žiri je raspravljao o 21 predlogu, koje su kandidovali selektori iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Makedonije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. U uži izbor ušlo je 11 kandidata: Enes Karić, Damir Ovčina, Ivan Teofilov, Vlada Urošević, Goran Vojnović, Jani Virk, Borislav Radović, Svetislav Basara, Slobodan Šnajder, Sreten Perović i Milorad Popović.

Javnim glasanjem taj je broj sveden na tri kandidata: Vladu Uroševića, Slobodana Šnajdera i Milorada Popovića. Nakon toga je tajnim glasanjem, sa šest od sedam glasova, žiri odlučio da Njegoševu nagradu dodijeli Popoviću.

“Popović u romanu Čovjek bez lica sažima ključne elemente stogodišnje istorijske drame crnogorskog prostora i čovjeka. Fenomene emigracije, ideologije i unutrašnjih drama ličnosti koje su se našle na velikoj pozornici nemilosne zemlje, pisac donosi izražajnim literarnim sredstvima. Rezultat je djelo čije upoznavanje predstavlja veliko čitalačko iskustvo. Strukturna vertikala crnogorskog nacionalnog stasavanja”, obrazložio je žiri svoju odluku.

Zbog ovakve odluke žirija digla se velika prašina iz koje se izvio zaključak da je to kulturni skandal i da je Njegoševa nagrada degradirana.

‘Aferim žiriju!’

“Mislim da ovogodišnja dodjela Njegoševe nagrade nije ostavila ravnodušnim ni jednog crnogorskog književnika. Tim povodom dovoljno je samo da kažem: ‘Aferim žiriju'”, kaže književnik Momir M. Marković.

Romanu su zalijepljene etikete da je dosadan, da mu je naslov plagijat i da Popović sa nekoliko članova žirija ima poslovne veze, odnosno objavljivao im je knjige i oni promovisali njegove.

Popović je u svojoj izdavačkoj kući Otvoreni kulturni forum Jergoviću objavio dvije knjige: Tango, bal i druge priče i Nezemaljski izraz njegovih ruku. Predsjedniku žirija Bogumilu Đuzelu objavio je Ostrvo na kamenu. Lovrenović je promovisao Popovićevu nagrađenu knjigu u Podgorici.

“Činjenica da Milorad Popović grabi i Njegoševu nagradu u ovom trenutku više govori o samoj nagradi i situaciji na književnoj sceni, nego o piscu. Regionalni trend ‘ja tebi serdare, ti meni vojvodo’ se nastavlja. Popović je odličan strateg, sam je sebe proizveo u ovo što je sad, laktajući se u Ministarstvu kulture i državnim institucijama, predstavljajući se kao prvi dušebrižnik na braniku otadžbine, okupljajući regionalne pisce oko dobro finansiranog, a ne baš izglednog časopisa. Domaćim piscima daš priliku da objave tekst i oni prezadovoljni, a svima van Crne Gore sipaš honorar. Godinama se tim principom lobira, družbuje sa piscima, prodaje se priča veća od napisanih”, prokomentarisao je crnogorski pisac i kolumnista Đuro Radosavović dodjeljivanje nagrade Popoviću.

Začuđujuće je, kaže Radosavović, kako na ostrašćenost i nacionalizam ovog čovjeka (a to u Crnoj Gori predstavlja Popović) mogu da žmure pisci poput Jergovića, poznati po zabijanju prsta u oko nacionalistima i diletantima.

“Nije valjda da ga nije pročitao do sad. Popović je bolji književni lik od onih koje stvara. Po svemu sličan Milu Đukanoviću, posjeduje i(s)konske grijehe iz prošlosti koji mu se opraštaju zbog trenutne preraspodjele snaga u regionu. Nije Popović napisao preloš roman, ali definitivno nije najbolji. Kad pitate podgoričke taksiste zašto ne vežu pojas, oni britko odgovore: ‘Može mi bit”. Tako i Popoviću: može mu bit’ da dobije Mešu, Njegoša, što god. Možda se zaleti na Pulicera, Bukera, Gonkura, ko zna. To što možda ne ispunjava uslove, sredićemo i to nekako po principu ‘to ti je završeno'”, prognozira Radosavović.

Književni skandal

I po mišljenju Balše Brkovića, književnika i urednika kulturne rubrike u podgoričkim Vijestima, Popović nije zaslužio Njegoševu nagradu.

“Ovo je književni skandal. Šnajderov roman je u odnosu na nagrađeni neprijatno bolji roman i misterija mi je kako su ozbiljni ljudi u žiriju pristali da to ne vide. Popovićeva knjiga vrišti od suviška ambicije i ostavlja utisak ispraznog samonapuhavanja, ali u suštini je samo – beznačajna. Šnajderov roman Doba mjedi jedan je od najvećih romana objavljenih na zajedničkom jeziku u ovih nepunih dvije decenije ovog stoljeća. Fascinantan roman, prozno remek djelo. To što je žiri takav roman previdio u korist politički jakog domaćeg autora nagradu unižava”, kazao je Brković.

Milorad Mijo Popović  je nekadašnji cetinjski bokser. Nema, tvrde naši sagovornici, ni srednju školu. Danas je osnivač i urednik izdavačke kuće Otvoreni kulturni forum i časopisa Ars. Popovićeva izdavačka kuća je apsolutni rekorder po dotacijama koje mu dodjeljuje Ministarstvo kulture Crne Gore. Godišnje dobija i po 50.000 eura.

Njegoševu nagradu nisu dobili književni velikani kao Miloš Crnjanski, Radovan Zogović, Danilo Kiš, Radomir Konstantinović, Aleksandar Tišma… Ali jesu, na primjer, srpski pisci Dobrica Ćosić i Matija Bećković. A evo zašto njih izdvajamo.

Ćosićeve i Bećkovićeve provokacije

Ćosić je, kada mu je 1990. godine uručena Njegoševa nagrada, novčani dio zavještao za rušenje Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Bećković je poznat i po tome što je svojevremeno izjavio da je stariji od crnogorske nacije.

Ljetos je 50 crnogorskih književnika i javnih ličnosti uputilo zahtjev premijeru Dušku Markoviću i članu žirija Njegoševe nagrade iz Crne Gore Vlatku Simunoviću da se ovogodišnja Njegoševa nagrada dodijeli posthumno crnogorskom pjesniku Radovanu Zogoviću. Zahtjev im nije uslišen, tako da će umjesto imena Radovana Zogovića zlatnim slovima na Njegoševoj Biljardi biti upisano ime Miodraga Popovića.

Univerzitetski profesor i književnik Dragan Koprivica, dobitnik više značajnih priznanja iz književnosti i kulture (“Branko Ćopić”, “Risto Ratković”, “Marko Miljanov”, “Dositejeva povelja” i dr.), napisao  je u komentaru “Njegoševa nagrada u režiji režima”, koji je objavilo nekoliko medija, da bi, kada bi ga neko predložio za Njegoševu nagradu, to smatrao “kao čistu provokaciju i odbio istog trena”.

“Imao sam priliku da pažljivo pogledam knjigu Popovića. Nažalost, impresivno djeluju jedino tvrd i ukusan povez, debljina papira i broj tabaka, oko 400 stranica. I, naravno, cijena od 23 eura… Problem je što tekst Čovjeka bez lica ne preporučuje autora ni za manje nagrade od Njegoševe. Naravno, štivo nije nepismeno, ali roman za koji se dobija Njegoševa nagrada mora biti knjiga za pamćenje, a ne ona čiji čak ni naslov nije originalan”, napisao je Koprivica i Popoviću predložio da “dostojanstveno odbije predlog žirija”, jer bi time pomogao i sebi i crnogorskoj kulturi.

‘Režimski taster-pisac’

Ni u Demokratskoj narodnoj partiji nisu mogli da se suzdrže, a da ne reaguju.

Popovića su nazvali “režimski taster-pisac”, uz preporuku da “onoga ko pročita njegov dosadni roman treba obeštetiti za duševne patnje”.

No, svi ne misle tako. U čestitki Popoviću gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović naveo je da se njegov sugrađanin “svrstao među velikane južnoslovenske književnosti poput Lalića, Krleže, Selimovića, Daviča, Pekića, Kovača”.

Popović je prošle godine za roman Čovjek bez lica dobio i Trinaestojulsku nagradu.

Njegoševu  nagradu uručiće mu predsjednik Crne Gore Filip Vujanović na Cetinju.

Izvor: Al Jazeera