Njemački euro u crrnogorskim džepovima

Piše: Mladen Obrenović

Euro kao zajednička valuta Europske unije već je godinama službeno sredstvo plaćanja u 19 država eurozone, ali i nekih država koje nisu i tek će postati članice tog saveza država Starog kontinenta. Među njima je i Crna Gora, balkanska država sa statusom kandidatkinje za EU, ali i država koja, nakon izlaska iz zajednice sa Srbijom, nikad nije ni imala svoju valutu.

Upravo bi ta činjenica – nepostojanja nacionalne valute – jednog dana mogla biti problem kad Crna Gora pokuca na vrata Unije, a potom i eurozone. Stručnjaci će reći kako će taj problem biti puno veći za Crnu Goru nego za EU, no u toj državi još uvijek ne brinu velike brige – smatraju da je do ulaska u Uniju još daleko.

“Zar ne mislite da nam pitanje eura za ove četiri godine, otkako imamo status kandidata, neko već nije postavio? Logično je to pitanje i jasno je da ga trebaju postaviti, ali bez blagoslova evropskih partnera sigurno da ne bismo mogli uvesti euro kao svoju valutu”, ukazuje Gordana Đurović, bivša ministrica za europske integracije Crne Gore.

Tri valute čvrsto vezane uz euro

Članice eurozone, odnosno države u okviru EU-a koje koriste euro, abecednim redom su: Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Malta, Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska.
Sukladno posebnom ugovoru, prihvatile su ga Andora, Monako, San Marino i Vatikan, dok su Crna Gora i Kosovo to učinile unilateralno, ali uz ‘blagoslov’ članica EU-a.
Još su tri valute – konvertibilna marka u Bosni i Hercegovini, lev u Bugarskoj i eskudo na Zelenortskim otocima fiksnim tečajem – vezane uz euro.

Smatra da je uvođenje eura kao crnogorske valute, zapravo, “istorijsko postignuće” Crnogoraca te vjeruje kako će se to pitanje blagovremeno otvoriti i za njega naći najbolji mehanizam kako ga riješiti – “u najboljem interesu EU-a i Crne Gore”.

“Kad smo se osamostalili, neki su se pobunili, no mi smo tražili da sve vratimo i analiziramo. Istorijski smo pretekli zabranu uvođenja eura. Objasnilo se da je to naše istorijsko postignuće, ali su nam rekli da će u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju [s EU-om] usvojiti malu deklaraciju, u kojoj stoji da koriste euro, što baš nije u skladu sa pravilima, ali da je to, ponavljam, naše istorijsko postignuće”, objašnjava Đurović.

Po njezinim riječima, pitanje eura kao crnogorske valute namjeravaju otvoriti u finalnoj fazi pregovora, a “u međuvremenu će se testirati modeli, jer rješenja i političke volje ima”.

Koriste ‘njemački’ euro

Priča iz ne tako davne povijesti otprilike ide ovako: Crna Gora je još u vrijeme zajedništva sa Srbijom polako odustajala od zajedničke valute – dinara, i prihvaćala njemačku marku. Na putu prema samostalnosti, prepričava Gordana Đurović, država je već čuvala novce u markama i uveden je paralelni sistem marka – dinar, no jaka valuta je istisnula slabu. Uskoro je usvojen Zakon o centralnoj banci, gdje je zapisano da je crnogorska valuta euro, nastavlja, ali će se o njemu, u skladu s međunarodnim standardima, blagovremeno odlučivati.

“Kad se trebao uvesti euro, imali smo ogromne količine njemačkih maraka u opticaju. Njemačka je zvala da se otkupe marke i daju euro za to. Shvatili su da nam moraju omogućiti konverziju, jer bi bilo irelevantno da koristimo marku kad je niko ne korist. Napravili smo program konverzije i prezentovali ga u Njemačkoj. Od 1. januara 2002. godine svi su u Crnoj Gori, kad i u EU, primili plate i penzije u eurima”, podsjeća Đurović.

Upravo na tu činjenicu, po kojoj Crna Gora, zapravo, koristi njemački euro, ukazuje i financijska analitičarka Ana Nives Radović. Smatra da je Crnogorci, zapravo, raspolažu “njemačkim novcem, koji nije baziran na crnogorskim osnovama”.

Euro prihvaćen i na Kosovu

Kosovo je bilo tradicionalno povezano s korištenjem njemačke marke, čak i u vrijeme bivše Jugoslavije, čemu su razlog bile veze s ljudima iz dijaspore koji se nalaze u Njemačkoj i Srednjoj Europi, podsjeća Lumir Abdixhiku, izvršni direktor Riinvest Instituta u Prištini.
Navodi i kako je, nakon rata 1999. godine, njemačka marka ostala jedina kredibilna i dostupna valuta na tržištu.
Potom su na Kosovu preuzeli euro, kad je to učinila i Njemačka te ‘od tada nije bilo napora ka stvaranju vlastite monete’.
‘Mislim kako će euro biti prednost na putu Kosova ka EU. Tržišta su se naviknula i eventualna tranzicija će biti daleko lakša. Dodatno, nema legalnih sankcija Europske centralne banke zbog korištenja eura i na Kosovu, i u Crnoj Gori. Stoga ne vidim neke važne poteškoće kada se o tome govori’, ukazuje Abdixhiku.

“Nekad sam govorila da je to fenomen, a danas govorim – problem. Mislim da će to biti mnogo veći problem za nas kad se budemo učlanili, nego što će nam Evropska komisija ili Evropska centralna banka zamjerati na tome. Da ne žele da mi to koristimo, vrlo lako bi našli mehanizam da mi to ne radimo”, navodi Radović.

Kako u eurozonu bez svoje valute?

Sve države koje su u eurozoni, a ukupno ih je 19, prihvatile su euro kao zamjenu za valutu koju su nekad koristili – bilo da je riječ o markama, lirama, šilinzima ili drahmama. No, Crna Gora nije imala svoju valutu i tu, kad uđe u EU, nastaje problem.

“Da biste ušli u eurozonu, morate ući u EU i imati svoju valutu, koja može da pređe na euro. Vrlo je neizvjesno šta će se dogoditi, jer trebamo ući u Uniju kao korisnica eura, a bez eura. Moraćemo imati svoju valutu i monetarne kriterijume koji će to omogućiti, no o tome se razmišlja kao o nečemu dalekom”, upozorava Radović.

Kaže i kako se “boji ad hoc mjera i brzinski napravljene monetarne politike, jer će sve zavisiti od kratkog roka”.

“Sada ne postoji naučna činjenica, nego različita mišljenja eksperata pod različitim utjecajima iz različitih ekonomskih škola. Kao proizvod svega toga nemate ništa, a kao posljedicu ćete imati opštu konfuziju. O tome se najmanje govori, jer, navodno, imamo još puno vremena. Mislim suprotno – vrijeme polako curi”, upozorava Radović.

Upravo je činjenica da Crna Gora do sada nije imala nikakvih otvorenih pitanja, niti zastoja u pregovorima s EU-om svojevrsno upozorenje za one koji kroje monetarnu politiku te države. Pregovaračka poglavlja brzo će se otvarati, vjerojatno brzo i zatvarati, pa će i ono o valuti, isto tako, jednom doći na red. Stoga je rješenje za korištenje eura u državi koja nije članica eurozone, po stajalištu stručnjaka, doista nužno donijeti što prije.

Izvor: Al Jazeera