Nobelovac: Djecu istrgnuti iz prostitucije i ropstva

Satyarthi: Djeci treba dati glas i treba se skrenuti pažnja na njihove probleme (AP)

Razgovarala: Priyanka Gupta

Aktivista za prava djece Kailash Satyarthi, prošle sedmice je postao prvi Indijac koji je dobio Nobelovu nagradu za mir zajedno sa tinejdžerkom Malalom Yousafzai iz Pakistana, aktivistkinjom za pravo na obrazovanje.

Međutim, vijest o relativno nepoznatom aktivisti je možda iznenadila veliki broj Indijaca.

Daleko od fotografa i novinskih naslova, ovaj nepoznati šezdesetogodišnjak je bez puno buke vodio organizaciju Bachpan Bachao Andolan, odnosno pokret Save the Children, koju je osnovao 1980. godine. Ova organizacija je od tada spasila više od 82.000 žrtava trgovine djecom i žrtava ekonomskog iskorištavanja djece.

Satyarthi je napadnut nekoliko puta i izgubio je dvojicu kolega u akcijama spašavanja. Ubili su ih članovi bandi.

  • Veliki je uspjeh dobiti Nobelovu nagradu, ali šta mislite, koji Vam uspjesi u borbi protiv ekonomskog iskorištavanja djece još predstoje?

Satyarthi: Nobelova nagrada je skrenula pažnju na problem sve ove djece i pokazala da je problem prepoznat, a aktivistima širom svijeta je dala snagu. Međutim, to ne znači da će dugogodišnji problem dječijeg rada nestati. Našu borbu moramo nastaviti.

Razgovarao sam s Malalom. Tražio sam da udružimo snage i da se borimo da se nijedno dijete više ne rodi u uslovima pobune, rata, užasa i nasilja. Moramo zajedno raditi za mir za djecu. Moramo uključiti djecu iz cijelog svijeta u novi pokret – „Mir za djecu – djeca za mir.“

  • Šta ćete učiniti s novcem od nagrade?

– Svaki cent će biti utrošen za naš projekat, za borbu protiv dječijeg rada, dječije prostitucije i dječijeg ropstva.

  • Da li ćete sarađivati sa Malalom u borbi za bolju budućnost djece na Indijskom subkontinentu?

– Volio bih da joj se pridružim. Bit će mi zadovoljstvo. Problemi u Indiji i Pakistanu su povezani. Tema obrazovanja za djevojčice je usko povezana sa problemima dječijeg rada. Već 33 godine vodim kampanje i borim se za kvalitetno obrazovanje. Nepismenost i dječiji rad su dvije strane jednog novčića. Obrazovanje se ne može dostići dok se djeci ne osigura mirna i sigurna okolina.

  • Šta Vas je dovelo na put aktivizma?

– Imao sam šest godina kada sam uočio dječaka mojih godina ispred škole. On je bio obućar. Razgovarao sam s učiteljem, s direktorom. „Zašto on ne ide u školu?“, pitao sam. On je pojasnio da dječak mora raditi… i da je to veoma česta pojava. Meni to nije zvučalo ubjedljivo. Pitao sam se zašto sva djeca ne mogu ići u školu. To je bio početak.

Moramo početi od apsolutne nule. Moramo se boriti protiv neznanja i nemara.

Počinjemo realizacijom tajnih operacija spašavanja, što je iznimno teško. Nekada je reakcija dobra, a nekada vrlo nasilna. Izgubio sam dvojicu kolega u borbi. Jedan od njih je nasmrt pretučen, a drugi je ustrijeljen. Pretukli su nas nekoliko puta. Borimo se protiv mafije, rudarske mafije i drugih. To nije nimalo jednostavno. Raduje me što ljudi shvataju da je ovo ozbiljan problem.

  • Šta mislite o činjenici da dijelite nagradu sa Malalom? Da li osjećate da Vas je Malala zasjenila?

– Veoma sam sretan. Volim tu djevojku, ona mi je poput kćerke. Hrabra je to djevojka.

  • Šta je, po Vašem mišljenju, najveći izazov za Indiju kada je u pitanju dječiji rad – da li su to zakoni i njihova primjena?

– Najveći izazov je promijeniti način razmišljanja. Ljudi moraju shvatiti da se djeca rađaju sa osnovnim ljudskim pravima. Njihova ustavna i zakonska prava moraju biti zaštićena, to shvatanje mora doći. Djeci treba dati glas, značaj i treba se skrenuti pažnja na njihove probleme.

  • Poznati ste kao aktivista koji slijedi Gandhijevu tradiciju. Šta mislite, koje ste Ganhdijeve principe usvojili? Koje ideje se trudite usvojiti?

– Ja sam jedan običan Indijac, sasvim običan socijalni radnik. Trudim se da izbjegnem da se oko mene diže buka. Naravno, želim se promijeniti iz korijena i također želim nastaviti raditi na najvišem nivou. Pokušavam se povezati sa modernim društvom da skrenem pažnju na probleme djece.

  • Na koji način Vam je Nobelova nagrada promijenila život?

– Jedina razlika je što ne mogu normalno da spavam zbog brojnih poziva od medija iz Indije i inozemstva. Čak i sada, dok razgovaram s Vama, djecu prodaju i iskorištavaju, djevojčice prisiljavaju na prostituciju i zlostavljaju ih. To mi je uvijek na umu. Ako dobijem jedan cent – bilo kakvo priznanje – razmišljam kako mogu pomoći ovoj djeci. Moja jedina nada je da u mom životnom vijeku nikoga ne zlostavljaju i niko ne bude žrtva trgovine ljudima.

Izvor: Al Jazeera