Normalan život na Kosovu - nemoguća misija

Nije Kosovarima Srbija najveći problem; prioritet je vladavina zakona, poboljšanje ekonomskih okolnosti i otvaranje perspektiva.

Kosovo, Kriza, Mišljenje
Na Kosovu je, već više od decenije, nezaposlenost zvanično oko 40 posto [Reuters]

Piše: Agron Bajrami

U sjenci političkog dijaloga između Prištine i Beograda, koji se kosovskoj i regionalnoj javnosti predstavlja kao najvažnija stvar današnjice i servira se uz blijede sličice i šture informacije sa sada već redovnih sastanaka premijera Kosova i Srbije, Hashima Thacija i Ivice Dačića, oko dva miliona stanovnika Kosova se mora boriti s nimalo ružičastom svakodnevnicom. Ekonomska kriza i bezposlica popraćeni su neviđenom socijalnom nepravdom i neodgovornom vlašću, koja ne brine o svojim građanima.

Mnogima može zvučati čudno, nevjerovatno čak, ali za većinu Kosovara - bilo da su to Albanci, Bošnjaci, Romi, Turci, pa čak i Srbi - najveći problem nije dijalog sa Srbijom, već to da trebaju preživjeti dan, sedmicu, mjesec... tako što će sebi i svojoj porodici osigurati osnovne potrebe za normalan ljudski život. A za mnoge je to nemoguća misija.

Oko 15 posto stanovništva živi sa manje od jedan euro dnevno, što ih čini siromasima.

Na Kosovu je, već više od decenije, nezaposlenost zvanično oko 40 posto. Oko 15 posto stanovništva živi sa manje od jedan euro dnevno, što ih čini siromasima. Oko 100.000 penzionera prima između 40 i 80 eura mjesečno, što je na Kosovu u najboljem slučaju dovoljno za preživljavanje nedostojno čovjeka.

Svake godine na Kosovu diplomara nešto više od 15.000 studenata, koji onda godinama traže posao, kojeg zadugo nema i neće ga biti. Veliki dio nezaposlenih absorbira crno tržište, koje, zajedno s prilivom novca iz dijaspore, još uvijek omogućava dijelu Kosovara da spoje kraj s krajem.

Dijaspora bez para

Ali, i tome dolazi kraj, jer crno tržište je na udaru zbog "evropskih standarda" koje Kosovo mora provesti, a dijaspora više nema novca kao prije, jer je kriza zahvatila cijelu zapadnu Evropu i Sjedinjene Američke Države, gdje su većina Kosovara na privremenom radu u inostranstvu tradicionalno smješteni i zaposleni.

Ako se tome doda da je Kosovo tipična balkanska zemlja, u kojoj ionako mali budžet bude pojeden dijelom od ogromne administracije, a dijelom od rasporostranjene korupcije u institucijama vlasti, onda postaje jasno da ništa ne ostaje za obične građane. Gorki osjećaj razočarenja postaje još veći zbog bahatog ponašanja političara, koji naočigled sviju troše javne novce na luksuz i privatne potrebe.

Na Kosovu su politički lideri preko noći postali milioneri.

Na Kosovu su politički lideri preko noći postali milioneri, s ogromnim kućama nadomak glavnog grada Prištine, zimskim vikendicama na proplancima Kosovskog ski-centra Brezovica, ljetnim vilama na Albanskom primorju, luksuznim apartmanima u bogatim kvartovima Beča, Pariza i Londona, blindiranim crnim limuzinama, ekskluzivnim odijelima, skupim ručnim satovima i specijalno naručenim košuljama s izvezenim inicijalima, obično sa tri slova.

Za to vrijeme građani životare sa par stotina eura mjesečno, bez prevelike nade da će se nešto moći promijeniti nabolje u skorije vrijeme. Jer, nije samo to da ljudi na vlasti žive daleko bolje od običnih smrtnika

Iznad zakona

Problem postaje još veći zbog neravnopravnosti i pred zakonom. Ili, da se bolje izrazim, zbog toga što biti na vlasti obično znači i biti iznad zakona. Skoro svaki dan se preko medija sazna za neki novi korupcijski skandal, u kojem je neko iz vlasti ili politike "prisvojio" par miliona eura. Pa se otvori istraga. Pa onda istraga traje mjesecima, godinama čak. I završi u nekoj prašnjavoj fascikli, u nekoj od stotina zaboravljenih fioka policijskih istražitelja, javnih tužioca, sudija ili čak međunarodnih zvaničnika.

Korupcija je postala nepobjediva, građani su sve više razočarani, društvo klizi iz velike u dublju krizu, a Kosovo prestaje funkcionirati i transformira se - polako, ali sigurno - u instrument krađe i manipulacije.

Korupcija je postala nepobjediva, građani su sve više razočarani, društvo klizi iz velike u dublju krizu.

Dakle, nije ljudima na Kosovu Srbija najveći problem. Ili, da se drugačije izrazim, nije to problem koji bi najradije da se odmah riješi. Nije prioritet. Prioritet je vladavina prava i pravde, poboljšanje ekonomskih okolnosti i otvaranje perspektive za normalan život.

To, na žalost sviju nas na Kosovu, nije u agendama iz Brisela. Za sada.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.