Nova generacija hrvatskih gastarbajtera: Unajmi kriminalca!

Dovoljno govori i podatak da nijedan od Splićana uhapšenih u Beogradu nije registrovan kao navijač niti se kreće u tim krugovima (AP)

Službeno su bila šestorica, neslužbeno višestruko više njih iz raznih drugih gradova i država, no i ovo je sasvim dovoljno da se oglasi uzbuna diljem Balkana.

Grupica Splićana pripomogla je u brutalnom obračunu na južnoj tribini Partizanovog stadiona u Beogradu, u nečemu što se objašnjava kao “pokušaj preuzimanja prevlasti”, a u stvarnosti je, po svemu sudeći, bilo bitka kriminalnog podzemlja za teren, moć i utjecaj.

Prve informacije govore da je redom riječ o dalmatinskim akademicima, sveučilišnim profesorima, pjesničkim dušama i intelektualcima prve klase, uglavnom samoj društvenoj kremi, pa nije čudno da su srbijanski mediji momentalno prepoznali bjelosvjetsku zavjeru i međunarodnu diverziju. Protiv koga ili čega – zasad valjda nije jasno ni njima samima.

Oglasio se i srbijanski bog Sunca Aleksandar Vučić, koji je državnički uglađeno, ali smrtno ozbiljno izrecitirao prigodne frazetine o zakonskoj odgovornosti i očekivanom postupanju nadležnih državnih organa.

Po svemu sudeći, on nešto bolje poznaje situaciju – ako ništa, onda zbog vlastitog iskustva, jer je prije četvrt stoljeća, po sličnom receptu, sudjelovao u sličnom divljanju na onoj famoznoj prekinutoj utakmici između Dinama i Crvene zvezde – koje je, istina, uz kriminalnu, imalo i očitu političku pozadinu i motive.

A nešto vjerojatno zna i zahvaljujući svojoj današnjoj poziciji, te višegodišnjim špekulacijama da je njegova Srpska napredna stranka na ovaj ili onaj način u najmanju ruku upućena u događanja – ako ne i povezana s njima – na tribinama nogometnih stadiona, koje u ovoj državi predstavljaju javnu manifestaciju odnosa snaga koji vlada ispod površine, u podzemlju.

Vukovar i Mihailović

Ovaj biznis u Srbiji već desetljećima naprosto cvate, pa nije čudo da su u akciju napokon krenuli i viđeniji hrvatski poduzetnici i novopečeni gastarbajteri. Sve u skladu s trendovima, tržište diktira ritam: doktori i profesori sele na zapad, kriminalci na istok.

Nogomet i nogometno navijanje s najnovijim krvavim obračunom, naravno, imaju veze jednako koliko i vukovarski vodotoranj tetoviran na prsima jednog kriminalca s Dražom Mihailovićem koji krasi rame drugoga, njegovog suborca s Partizanovog stadiona.

Dovoljno govori i podatak da nijedan od Splićana uhapšenih u Beogradu nije registriran kao navijač niti se kreće u tim krugovima, a Hajdukov stadion na Poljudu poznat im je jedino eventualno kao zgodna pista za noćno divljanje nabrijanim i prerađenim BMW-ima. Ne, ovdje je naprosto riječ o pobratimstvu maloumnika koji su tražili zgodan poligon za razvoj, širenje ili preuzimanje specifične vrste poslovanja.

I najobičnija je sramota da su ga pronašli u nogometu (i oko njega).

Iz hrvatske perspektive, riječ je o problemu koji ne može biti udaljeniji od realnosti koja vlada u ovom sportu: izuzev samog Hajduka, koji s desetak tisuća gledatelja po utakmici bilježi višestruko veći prosječni posjet od svih ostalih klubova zajedno, nogomet niti koga zanima niti se tko zbog njega previše uzbuđuje.

Veze s mafijom

Možda i zato što ovdje nećete naići na mafiju na tribinama – ne, ljude koji najbliže odgovaraju tom opisu prije svega bismo pronašli u svečanim ložama, u vodstvu hrvatske verzije CSKA – pardon, Dinama – te na ključnim pozicijama u Hrvatskom nogometnom savezu (HNS).

Navijačkim skupinama koje prate najveće hrvatske klubove svašta se toga može staviti na teret, nekad osnovano, a nekad potpuno isfabricirano ili barem preuveličano: od proplamsaja nacionalizma na tribinama do pokoje zapaljene baklje ili povremenog fizičkog obračuna s protivnicima, što se komotno može smjestiti u kategoriju folklora koji prati ovu supkulturu. Nikako češće, dapače, te su pojave znatno rjeđe čak i u odnosu na teško usporedive, doista civilizirane države zapadnog dijela Europe.

Svašta im se, kažemo, s vremena na vrijeme stavlja na teret i nastoji prikačiti, no čak ni najmaštovitiji propagandisti u nacionalnom nogometnom savezu, sa svojim gebelsovskim metodama i najčešće poremećenom logikom, navijače dosad nisu uspjeli povezati s mafijom.

S druge strane, ekipa na tribinama već je odavno detektirala stanje stvari u HNS-u i godinama prije svih mogućih institucija – koje su do današnjeg dana ostale nemoćne ili namjerno paralizirane – krenula u borbu protiv kriminala. Valjda nigdje na svijetu ne postoji situacija u kojoj se “ulica” zalaže za red, zakonitost, poštenje i strogo poštivanje propisa, dok istovremeno strukture vlasti uvezane s visokom politikom i kriminalnim polusvijetom to nastoje spriječiti.

Ali, eto, ovo je ipak Hrvatska.

HNS u debelom ofsajdu

I, ako bismo se poslužili sportskom terminologijom, rekli bismo da se u toj borbi upravo igraju produžeci. Navijači Dinama u prvom kolu nisu uspjeli zbaciti Zdravka Mamića i njegovu kliku nego ih je ovaj de facto uspio potjerati sa stadiona.

U drugom kolu Torcida je spektakularnim napadom jednim potezom iz svoga kluba uspjela protjerati i politiku i lopove. A sada traju zajednički napori kako bi se konačno detronizirala sama glava hobotnice, vodstvo HNS-a, o čemu će se više znati na izbornoj skupštini idućeg vikenda.

Šuker, Mamić i ekipa u prilici su zabiti gol, no očekuje se da će sudac Andrej Plenković dignuti zastavicu i svirati ono što kompletna nacija odavno vidi – da se nalaze u debelom zaleđu od desetak metara.

Vijesti iz Beograda stoga djeluju potpuno nerealno i izvan nogometnog konteksta. I, ako ćemo biti potpuno otvoreni, Srbija je sama stvorila povoljne uvjete za nicanje i bujanje kriminala na vlastitim stadionima, pa neka se sada izvoli nositi s time, neka se brine o vlastitoj i uvezenoj radnoj snazi.

Hrvatski nogomet i njegovi navijači s time, hvala na pitanju, nemaju apsolutno nikakve veze.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere. 

Izvor: Al Jazeera