Novalićev san o kraju mandata

Sve su prilike da Fadil Novalić ni od SDA, ni od građana nakon 2018. godine ništa više ne očekuje (Anadolija)

San svakog balkanskog premijera je da za svoj rad ne odgovara ni građanima, ni svojoj političkoj partiji. Na koncu, to jeste san svakog političara, no sa pozicije premijera može se samo još jedno mjesto više. Premijer Vlade entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Fadil Novalić nema takve ambicije. On je jedini premijer čiji javni nastupi pokazuju da sanja da što prije završi mandat premijera i vrati se u anonimnost, iz koje je došao.

Na koncu, u planovima za realizaciju programske platforme Stranke demokratske akcije niti jedna njegova ključna mjera nema rok realizacije duži od šest mjeseci. Zbog toga mu nije problem da se pravda stranci i javnosti, jer sve su prilike da Novalić ni od stranke, ni od građana nakon 2018. godine ništa više ne očekuje.

Iako je možda najsposobniji federalni premijer, bez afera i javnih tajni o njegovoj upletenosti u kriminalne aktivnosti, njegove ambicije o napretku u hijerarhiji vlasti uopšte ne postoje. Jedino što je za građane Federacije Bosne i Hercegovine gore, čini se, jeste to što je njegova SDA to i prepoznala, dajući mu šansu da na bh. političkoj sceni bude glavni statista.

Kao kolegica Željka Cvijanović

Zato će njegovi nasljednici na funkciji federalnog premijera imati nevjerovatnu prednost: ne postoji šansa da budu manje lideri i manje upečatljivi od Novalića. Osim ako na njegovu poziciju ne dođe Mirko Cvetković, Tadićev premijer Srbije, jedini neupečatljiviji premijer na Balkanu. No, to je manje realno nego da premijerka bh. entiteta Republika Srpska Željka Cvijanović konačno podnese ostavku.

Bazično nepoznavanje odnosa s javnošću, političke komunikacije i zauzimanja liderskog položaja Novalić je pokazao dosad kad god se javno pojavio. Jedna njegova greška ipak je neobjašnjiva: Novalić je više vremena i javnog prostora iskoristio da onomad javnosti odgovori na statuse sa hashtagom #fadileoprosti, nego da se pohvali kako je u njegovom mandatu smanjen javni dug Federacije za 50 miliona konvertabilnih maraka (25 miliona eura). U tome se njegov javni nastup i razlikuje od jednako bezidejne i neupečatljive entitetske mu kolegice Cvijanović.

Da se takva situacija desila u RS-u, ne samo da bi Vlada ovog entiteta napravila pir na svih 17 spratova svoje zgrade u Banjaluci i pozvala sva strana dopisništva da se pohvali, nego bi otvorili treći kanal Radio-televizije RS-a, koji bi samo o tom uspjehu izvještavao.

To Novalić, izgleda, ne razumije čim je najveći svoj uspjeh prikazao vlastitoj stranci, a u javnosti o njemu ćuti. U kontekstu nerada i nebrige bh. javnih institucija, taj uspjeh nije mali. Smanjenje javnog duga za 28 miliona eura u 28 mjeseci rada uspjeh je kojim se ne može pohvaliti niti jedan drugi bh. premijer. Zašto ga onda Novalić ne promoviše?

Populizam dug 25 godina

Ponajprije zbog toga što je vrlo jasno da se izvještaj podnosi onome ko te bira i ko te može smijeniti. Činjenica da su bh. vladajući politički subjekti smijenili dosad više svojih vlada i kabineta nego građani Bosne i Hercegovine u shvatanju te logike od velike je koristi. Zbog čega se Novalić tim uspjehom ne hvali jasno je i kad se u obzir uzme da on nema straha ni od koga osim od SDA, koja ga je birala na funkciju. U tom smislu, perspektiva koja vapi da ukaže kako se izvještaj o radu Vlade prikazuje jednoj stranci, a ne Vladi i građanima, bespredmetno je i populistički provocirano opšte mjesto, s kojim se srećemo već 25 godina.

Izuzev smanjenja javnog duga, Novalićev izvještaj, na kraju krajeva, i nema ništa čime bi se moglo pohvaliti. Naprotiv, donosi tri vrlo važne informacije zbog čega ga je trebalo sakriti i zbog čega je onaj od koga je izvještaj procurio osoba s vrlo bazičnim razumijevanjem politike i političkog komuniciranja. Prva i javnosti najbitnija informacija je da sve čime se Vlada Federacije može pohvaliti za 28 mjeseci rada stane u 23 Novalićeva slajda. Druge dvije bitne su tek u potrazi sa smislom i istinom i glase: Poreska uprava Federacije i Federalni zavod za statistiku uopšte nemaju usklađene informacije; i Vlada ne zna prikupiti, obraditi i interpretirati podatke i statistike.

Na jednom od slajdova Novalić predstavlja podatke Poreske uprave Federacije prema kojima je 508.113 zaposlenih i 335.288 nezaposlenih na dan 30. juna ove godine. Kad se u obzir uzme da je prema popisu iz 2013. godine 285.946 stanovnika Federacije starije od 65 godina, a 356.948 ljudi mlađe od 15 godina, ostaje blizu 800.000 (prema godinama) radno sposobnih stanovnika – ni zaposlenih, ni nezaposlenih.

Gdje se zagubi 800.000 ljudi?

Potom Novalić koristi podatke Poreske uprave Federacije o zaposlenima, a podatke Zavoda za zapošljavanje o nezaposlenima, i tu već nastaje kolaps. Tako Poreska uprava Federacije tvrdi da je u prvih šest mjeseci 2017. godine zaposleno 4.142 ljudi, dok je u istom tom periodu sa evidencije Zavoda za zapošljavanje zbog zaposlenja izbrisano 59.494 ljudi.

U periodu od 31. marta 2015. do 30. juna 2017. godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, sa evidencije je zbog zaposlenja izbrisano 133.000 ljudi. Novalić u svom izvještaju tvrdi da je u tom istom periodu, prema podacima Poreske uprave Federacije, novozaposlenih 33.527. Dakle, gotovo 100.000 stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine zaposlilo se u proteklih 28 mjeseci, a da Poreska uprava o tome veze nema.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, zaposlenih je u Federaciji na dan 30. maj 465.776, što je skoro 43.000 manje nego što Poreska uprava Federacije prikazuje. Tako bi se podaci Zavoda za statistiku, Zavoda za zapošljavanje i Poreske uprave Federacije mogli upoređivati danima, unedogled, i opet se ne bi moglo zaključiti koliko je zaposlenih, nezaposlenih, privremeno ili povremeno zaposlenih i gdje je „nestalo“ 800.000 hiljada ljudi.

Najteže je izaći iz zemlje

Imajući u vidu da ukupan zbir zaposlenih i nezaposlenih, prema onome što je Novalić predstavio ne prelazi ni u kom slučaju 850.000 osoba, pitanje kakav je radni status 800.000 ljudi nije nimalo naivno. Kao ni pitanje gdje je nestalo 100.000 ljudi koji su se zaposlili negdje van Federacije, ili su se zaposlili tako da Poreska uprava Federacije to ne zna.

Izvještaj koji je Novalić podnio Predsjedništvu SDA dozvoljava samo dva tumačenja. Ono prvo, da federalni premijer doživljava Vladu i njen kabinet samo kao instrument kojim će ostvariti programsku platformu SDA – već znamo. Štaviše, takve očiglednosti u cijeloj Bosni i Hercegovini uspješno ignorišemo bezmalo 25 godina. Ima i ono drugo, još gore i bolnije, koje kaže da bi se Novalić i Vlada Federacije bavili brzim cestama, energetikom i zemljanim radovima, a nisu u stanju komparirati podatke iz tri izvora, uskladiti ih i otkloniti greške u obradi.

Izvjesno je da Novalić ne misli da upravo ta površnost i atak na logiku, diletantizam javne uprave i realizacija propasti nagrađena skupim putovanjima, automobilima i velikim platama i tjera ljude iz Bosne i Hercegovine. Ipak, ne treba osuđivati Novalićevu namjeru da u narednih tri do šest mjeseci investira u infrastrukturu. Svakom ko je iole upoznat sa gradnjom saobraćajnica jasno je da je najteže izaći iz zemlje i da za to treba mnogo više od tri do šest mjeseci. To možda najbolje zna onih nekoliko stotina hiljada koji to planiraju, ili onih 1,6 miliona rođenih u Bosni i Hercegovini koji su to već uspjeli.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera