Obamin poklon iznervirao Netanyahua

Upravo je Netanyahuova upornost da ignorira međunarodno pravo navela Obamu da ne reagira kao februara 2011. kada je njegova administracija ipak stavila veto na sličan prijedlog (EPA)

Poslednjih osam turbulentnih godina američko-izraelskih odnosa, predsednik Barack Obama krunisao je odlukom da SAD dopuste da Savet bezbednosti izglasa rezoluciju koja od Izraela zahteva obustavu naseljavanja okupirane palestinske zemlje i izgradnje koja je proglašena za ilegalnu.

Washington se, prvi put od 1979. kada je Savet bezbednosti takođe kritikovao politiku jevrejskog naseljavanja, uzdržao od prava veta čime je nanet ozbiljan diplomatski udarac omiljenom političkom projektu premijera Benjamina Netanyahua.

Rezolucija zahteva da Izrael „odmah i potpuno“ obustavi gradnju na okupiranoj palestinskoj teritoriji i po Istočnom Jerusalimu, a za jevrejska naselja se kaže da nemaju „pravu valjanost“ i da predstavljaju „flagrantno kršenje“ međunarodnog prava.

Potvrđuju se granice od 4. juna 1967, dana početka šestodnevnog rata u kome je Izrael okupirao palestinske teritorije, a kasnije je Jerusalim proglasio za „večnu i nedeljivu“ prestonicu jevrejske države uprkos očekivanjima Palestinaca da istočni, arapski deo bude glavni grad njihove buduće države.

Nije ovo prva rezolucija na ovu temu, ali je posle 36 godina prva koja se tako specifično bavila jevrejskim naseljavanjem jer se ilegalna gradnja tokom decenija dramatično uvećala do mere da svet procenjuje da predstavlja najveću prepreku rešenju izraelsko-palestinskog konflikta po principu dve države.

Izrael uporno ignoriše Četvrtu ženevsku konvenciju koja nacijama zabranjuje da preseljavaju stanovništvo u naselja na teritoriji druge nacije koja je zauzeta u ratu. Ogromna većina članica UN je na poziciji da su jevrejska naselja na Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalimu nelegalna.

Obamino ignoriranje

Upravo je Netanyahuova upornost da ignoriše međunarodno pravo navela Obamu da ne reaguje kao februara 2011., kada je njegova administracija ipak stavila veto na sličan predlog rezolucije o politici naseljavanja. Nove „činjenice na terenu“ – hiljade podignutih kuća – odredile su predsednika da se odupre pritiscima dela svojih demokrata, republikanaca u Kongresu i lobista iz Izraela.

Obama je i ignorisao saopštenje Donalda Trumpa u kome se traži da aktivira veto, čime je jasno stavio do znanja koliko je tokom dva mandata bio frustriran Netanyahuovom politikom odbijanja svake mirovne inicijative, pre svega obustave kolonizacije palestinske zemlje.

„Za Netanyahua ovo je bila konačna izdaja predsednika koji je trebalo da bude saveznik, ali nikada zaista nije bio. Za Obamu, ovo je bio neizbežni rezultat Netanyahuovog tvrdoglavog odbacivanja međunarodne zabrinutosti zbog njegove politike“, piše The New York Times.

Konzervativni Netanyahu bio je uveren da je ostvario pobedu kada je liberalnog Obamu primorao da odustane od zahteva za zamrzavanje ilegalne gradnje kako bi se otvorio prostor za obnovu još 2014. zamrznutih izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora.

Netanyahu, istina, nije uspeo da spreči nuklearni sporazum sa Iranom – koji je maksimalno zaoštrio njegove odnose sa Obamom – ali on i desničari koje predvodi smatrali su da je bitka oko naselja dobijena. Posebno su bili ohrabreni činjenicom da su sa Obaminom administracijom potpisali sporazum o vojnoj pomoći SAD od 38 milijardi dolara tokom naredne decenije. Gradnja se neometano nastavljala uprkos ponovljenih upozorenja iz Washingtona.

Iako je najavljivano da će američka ambasadorka u UN dobiti instrukcije da bude uzdržana, Netanyahu i njegovi saveznici sada su u šoku. Rezolucija 2334 razbila je premijerove iluzije da će moći da nastavi svoju politika svršenog čina.

Pravni okvir za kaznene mjere

Može premijer da komentariše da Izrael odbacuje ovu „sramnu anti-izraelsku rezoluciju“ i „zaveru“ koju je Obama sve vreme planirao. Može da insistira na tome da rezolucija nije pravno obavezujuća, da ne sadrži prinudne mere ili da definiše sankcije onima koji je krše, ali postavljen je pravni okvir za kaznene mere UN i pojedinačnih članica protiv Izraela.

Sem američkog uzdržanog glasa, svih ostalih 14 članica Saveta bezbednosti jednoglasno je podržalo za rezoluciju, a njeno izglasavanje propraćeno je aplauzom. Izrael će morati da se suoči sa stepenom izolacije u koji ga je Netanyahuova politika gurnula.

Netanyahu je samo nekoliko sati pre usvajanja slavio pošto je Egipat povukao predlog rezolucije. Na promenu stava Kaira očigledno je uticao Trump koji je telefonom razgovarao sa Netanyahuom i egipatskim predsednikom Abdelom Fattahom al-Sisijem. Odmah su međutim uskočili Malezija, Novi Zeland, Senegal i Venecuela, podnoseći posle osam godina prvu rezoluciju koja se bavi Izraelom i Palestincima.

Izraelski premijer očito je verovao da će na američko izjašnjavanje uticati apel novoizabranog predsednika koji je Obamu pozvao da upotrebi veto, ali zaobilaženje aktuelnog predsednika mora da je dodatno iritiralo Obamu. Kao u vreme kada ga je Natanyahu ignorisao da bi došao u američki Kongres u kome je republikance pozvao da spreče dil sa Iranom. Čini se da je sam tražio diplomatski šamar koji je dobio. Potcenio je Obaminu frustraciju.

Rezolucija poziva članice UN da prave razliku između teritorije Države Izrael i teritorija okupiranih 1967, što je novost u dokumentima UN jer faktički poziva na prekid svih posrednih ili neposrednih veza sa naseljenicima. Otvara prostor sankcijama.

Palestinci sada slave „pobedu međunarodnog prava, pobedu civilizovanog jezika i pregovora, potpuno odbijanje ekstremističkih snaga u Izraelu“, kako je usvajanje rezolucije prokomentarisao glavni palestinski pregovarač Saeb Erekat. Njihova tužba protiv Izraela je već pred Međunarodnim sudom za kriminal.

Jasna poruka

Izrael je primio jasnu diplomatsku poruku sveta. Šta može Netanyahu? Naložio je izraelskim ambasadorima u Oklendu i Dakaru da se vrate na „konsultacije“, otkazao posetu šefa senegalske diplomatije i stopirao sve programe pomoći ovoj afričkoj zemlji.

Može da nastavi da se obrušava na aktuelnog američkog predsednika kome nikada nije mogao da oprosti srednje ime Hussein, koga je stalno sumnjičio da više traži od prijatelja nego od neprijatelja? Ali, anateme „sramnog koraka“, tajno dogovorenog sa Palestincima, mogu da traju do 20. januara. Potom će Izraelac na sve načine pokušati da prigrli Trumpa.

Novoizabrani američki predsednik dao je do znanja da će podržavati desničarsku politiku izraelskog premijera. Odabrao je za budućeg ambasadora u Izraelu konzervativnog advokata Davida M. Friedmana povezanog sa izraelskom desnicom. Najavio da će, suprotno decenijskoj praksi, ambasadu SAD preseliti iz Tel Aviva za Jerusalim.

Kako je Trump u prvom reagovanju na američku uzdržanost u Savetu bezbednosti obećao da će posle njegovog ulaska u Belu kuću „stvari biti drugačije“, neki se u Izraelu nadaju da bi mogao da obori rezoluciju. Teoretski je to moguće, ali to bi zahtevalo usvajanje dokumenta u kome bi stajalo da su naselja legalna i da ne predstavljaju prepreku miru – što je previše očekivati.

Netanyahu će u međuvremenu, ne prvi put, pokušati da kapitališe na packama koje je dobio od svog najvećeg strateškog saveznika. Igraće na kartu “neprijatelje Izraela” kako bi rasplamsao osećaj cionističke ugroženosti. Gradiće još više jevrejskih naselja udaljavajući se od mira sa Palestincima i udaljavajući se od sveta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera